"Ljudi su tu sadili krumpire, ali pronašli smo i neke divlje loze pa posadili "pitome" bijele sorte viognier, sauvignon blanc, chardonnay, žilavku i pošip te crne trnjak, vranac, syrah i cabernet sauvignon. Pri dnu, na zaravni, ima i kujundžuše, pričaju Nikola Grabovac i njegov bratić Mislav Maršić, enolozi obiteljske vinarije Grabovac iz Donjeg Prološca pokraj Imotskog o položaju Vučja draga s kojeg su 2016. počeli raditi bijelo vino od pet sorata.
Izostavili su viognier koji pune u bocu posebno, a Proložac tako postaje poput Hrnjevca u Kutjevačkoj Zlatnoj dolini. Priča podsjeća na Enjingijevu slavnu mješavinu pet sorata Venje bijelo, koje je 2004. bilo Decanterov svjetski prvak. I Grabovci su novo vino nazvali Draga, po novom vinogradu na koji su ponosni. Na površini je mljeveni kamen koji štiti zemlju od isušivanja pa ni loza ne pati od suše, a miluje je i vrijeme. Jutra su tiha, a popodne zapuše vjetar koji suši grožđe pa nema bolesti – objašnjavaju.
Klima je, dodaju, na Vučjoj dragi submediteranska, ali mediteranski dio ne dolazi s južne strane nego sa sjevera. Prema moru je Biokovo, koje vremenske utjecaje s Jadrana tjera prvo prema ušću Neretve, pa uz rijeku do Hercegovine i tek tad se spuštaju prema Prološcu. Takvi klimatski uvjeti, nadmorska visina između 390 i 430 metara, položaj ispod borova na kojem ipak ima ponešto zemlje, pomno odabrane sorte kao i ideje Mislava, Nikole, njegova brata Milana te oca Ante, rezultirale su vinom koje je bi moglo postati Venje ovoga kraja.
Prva "prava" berba Drage je 2017. Napunili su 3500 boca, a vino je danas izvanredno. Bila je to godina sa stresom, kako opisuju one u kojima nema dovoljno kiše, no loza je na Vučjoj dragi najmanje stradala od suše. Vino osvaja svježinom na prvi gutljaj, potom punoćom i kompleksnošću nakon koje se ponovno vraćaju fine kiseline i zovu na novi gutljaj. Imaju Grabovci i prilično preciznu preporuku uz što je poslužiti: uz kokoš i puru (palentu ili žgance) kuhanu u juhi od pijevca. Dobra je Draga, dodaju, i uz glavonošce te plavu ribu.
U berbi 2017. pet je sorata u jednakim omjerima, ali mijenjat će se, govore Nikola i Mislav, ovisno o godini. Svaku sortu vinificiraju posebno. Nakon fermentacije 12 mjeseci ih njeguju na finom talogu, što je stara burgundijska 'igra' koja vinu daje punoću, a zadržava svježinu pa tako osigurava i dugovječnost. Potom blendaju, odnosno miješaju sorte te puste tako pripremljeno vino na odležavanje. Već iz berbe 2018. napunili su 8000 boca.
Obitelj Grabovac vinima se bavi više od 200 godina. U državnom arhivu u Zadru pronašli su dokument u kojem piše kako njihov predak predak Steffano Grabovacz (Stipan Grabovac) smije proizvoditi i prodavati vino. Iz današnje vinarije prve su butelje izašle 1994. godine. Sad imaju 13 hektara vinograda, a na još 12,5 hektara na položaju Čanjevica, gdje je bio vinograd propale vinarije Imota, pripremaju sadnju kujundžuše, sauvignona, pošipa, trnjaka, vranca, merlota, cabernet sauvignona i cabernet franca.
Puno očekuju od trnjaka, vranca i merlota. Trnjak se u njihovu kraju dugo sadio kao oprašivač uz blatinu, koja ima funkcionalno ženski cvijet. Prije 20 i više godina bilo je vrlo dobrih pokušaja da se radi vino samo od njega, no tržište to nije prihvatilo. Ne daje robusne crnjake, nego nježna i vitka vina za, ipak, zahtjevniju publiku. Sad se stanje malo promijenilo. Grabovci danas imaju jako dobar Trnjak Riserva 2017., koji prekrasno miriše po zreloj trešnji, a poseban im je i Vranac Riserva 2016. Odiše svježinom, a ima i krasne tanine što mu jamči dugovječnost. Isti je slučaj s Modrim Jezerom Riserva 2015. Tom mješavinom crnih sorata proslavili su se prije gotovo 25 godina, a u ovoj Riservi je 60 posto cabernet sauvignona, 20 posto merlota te po 10 posto trnjaka i vranca. Elegantno je, no prepuno tanina i kiselina pa će sigurno još pet godina zadržati mladost, ako ne postati i bolje.
Inače Grabovci su najzaslužniji za svojevrsnu renesansu kujundžuše. Vratili su vjeru u tu sortu koja može davati svježa, jednogodišnja lagana vina kakva Dalmaciji nedostaju, a oni je rade i kao jantarno vino, uz dodatak malo botuna, stare sorte s kojom se oduvijek „miješala“, a drugi joj je naziv okatica bijela. Grožđe maceriraju 25 dana u drvenoj bačvi od 500 litara, a fermentacija je s kožicama i bez kontrole temperature traje godinu dana. Prodaju je, kažu, u roku od mjesec dana. Treba im poželjeti, pa i pomoći, da vrate vjeru vinske publike i u trnjak. S lasinom i plavinom mogao bi činiti veliki trio laganih dalmatinskih crnih vina.
