Deni si masku pa buš lepši, slogan je Samoborskog fašnika, jedne od najstarijih karnevalskih priredbi kod nas, a kao da ga se drže i neke vinske sorte. Predstavljaju se crvenima, žutima ili plavima, a daju bijela vina, ili su si tijekom stoljeća "skinule" boju kao da se srame one koju im je priroda dala i postale drukčije. Stavile su si masku da bi bile ljepše, po svom mišljenju.
Žuti plavec pravi je primjer "maskirane" sorte, čija vina nisu plava, a nisu baš ni žuta, nego zelenkasto-žućkasta. Daje vina izražene svježine pa ga rado koriste za proizvodnju pjenušaca, no kao monosortno ga je vino gotovo nemoguće pronaći. Plešivička obitelj Šember punila ga je prije 20-ak godina i neke se berbe pamte, čak su i danas te butelje odlične, ali nije se baš prodavalo. Dobar je i za vinjak, a Janez Istenič, veliki proizvođač pjenušaca iz Bizeljskog u Sloveniji od njega radi fenomenalan ocat koji godinama odležava u drvenoj bačvi. Bočica košta nekoliko desetaka eura, a njime se ne začinjavaju salate, nego sladoled, na primjer. Uoči vrhunca karnevalske sezone predstavljam tri vina od sorata čija imena upućuju da bi trebala biti drukčija nego što bi se na prvu pomislilo, a koja se ipak mogu kupiti. I treba ih kupiti jer su poprilično fina.
Za zeleni veltlinac čuli su svi. Najznačajnija austrijska bijela sorta daje sve tipove vina, od laganih i osvježavajućih do najviših predikata, a misle da ga znaju čak i oni koji su uvjereni kako je riječ zelenom silvancu s ozbiljnijim tipfelerom. Za crveni veltlinac, pak, kunu se da su tipfelera dva. A nisu. On je pater familias veltlinaca, a u tu obitelj Austrijanci ubrajaju i sorte weissroter, brauner, silberweißer veltliner i gelbling. Sve ga je manje zato što se treba jako potruditi u vinogradu da bi se dobilo dobro vino i podatniji zeleni veltlinac ga je istisnuo. Šteta. Vina od crvenog veltlinca mogu biti vrlo elegantna, finih voćnih aroma i s visokim ekstraktima koji daju puno tijelo čak i s malo alkohola. Ima i velik potencijal za odležavanje. Jedini pa najbolji, ali izvrstan crveni veltlinac kod nas ima obitelj Braje iz Lokošina dola pokraj Jastrebarskog. Butelja je u vinariji 40 kuna.
Pinot bijeli nije samostalna sorta nego klon pinota crnog. Kroz povijest je sasvim izgubio boju, no unatoč tome daje velika vina u Alsaceu, Njemačkoj, Austriji, Italiji pa i kontinentalnoj Hrvatskoj. Riječ je, dakle, o "crnjaku" zamaskiranom u bijelo vino. I vinificira se poput bijelih, - bez duge maceracije, odnosno namakanja kožica bobica grožđa u vlastitom moštu. U Hrvatskoj se dugo uzgajala sorta bijeli burgundac u vjeri da je bijeli pinot, no pokazalo se kako je uglavnom bila riječ o chardonnayju. Naš ponajbolji bijeli pinot je Pinot Blanc Private Collection moslavačke vinarije Trdenić. Odlikuju ga prekrasan zreo vinski miris u kojem se ništa posebno ne ističe te gotovo raskošan okus. Primjeren je ponajboljim jelima od ribe i bijelog mesa, a u internetskoj prodavaonici moslawine.shop butelja je 75 kuna. Priču sličnu bijelom pinotu ima i sivi pinot. Također nije sorta nego klon crnog pinota.
Plavac mali sivi 2019., Bura, Potomje Pelješac, 75 kuna
Sivu "inačicu" ima i plavac mali crni. Prije nešto više od 30 godina prof. dr. Nikola Mirošević sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta pronašao je na Korčuli trs plavca kojem je na jednom kraku raslo crno grožđe, a na drugom "sivo". Razmnožio ga je, proizveo po pet sadnica sivog i crnog i zaključio da se osim boje baš i ne razlikuju. Vino od plavca malog sivog u boce pune Pelješani Ante Grgurević iz Janjine i vinarija Bura Mrgudić iz Orebića. Sivac Bura suho je, mekano bijelo vino koje miriše po zrelom voću, a poslužuje se na višoj temperaturi, gotovo kao pravi crnjaci. Na web shopu atrox-zadar.hr butelja je 75 kuna. Plavca malog bijelog nema, ali postoji i plavac veliki. Zovu ga i soić, bračanin, vrbanjac i glavinuša bračka, a nekad se puno sadio jer je drugim crnim vinima davao boju. U Primorju imaju plavac veli, koji češće zovu plavica, a s plavcima s juga nema rodbinskih veza.
