Proljetna vina su radost u čaši

Nije lako razmišljati o proljetnim vinima ako posljednji zimski kalendarski dan započne "pljuskom snijega". Pogled kroz prozor zove da se leđima nasloni na peć u kojoj pucketa vatra s čašom odležanog pjenušca, dugo maceriranog bijelog vina, gustog plavca ili nekog od najviših predikata poput ledenog vina, ledena je bila i subota, 20. ožujka, a proljetna vina trebaju odgovarati osjećajima koje izaziva to razigrano i veselo godišnje doba: lagana, nižih alkohola i vitkijeg tijela te srednje aromatična. Proljeće doslovce miriše na radost, a takva vina mogu biti od bilo koje od tri glavne vinske boje – bijele ružičaste ili crvene. Jantarna vina, koja neki nazivaju narančastima, ipak ne pristaju godišnjem dobu koje označava buđenju prirode. Ma koliko dobra bila, uglavnom su preteška za ručak, na primjer. Međutim, široka čaša s malo finog jantara dobro će sjesti za svježijih proljetnih večeri. Žuta vina, a to su ona kultna iz regije Jura između Burgundije i Švicarske proizvedena oksidativnom metodom od savagnina, kako tamo zovu traminac, također nemaju osobine proljetnih vina, no uz primjereno jelo, a to može biti čak i govedina, uljepšat će čak i proljeće. Onome tko si ih može priuštiti. Mi, obični ljudi, ne moramo "putovati" preko granice da bismo uživali u proljetnim vinima, ne trebamo ni napuštati vlastitu vinsku regiju, podregiju, čak ni vinogorje.

Zreliju, "pravu" frankovku koja još može imati osobine proljetnog vina ipak treba potražiti u toplijoj kontinentalnoj vinskoj regiji, a to je Slavonija i Podunavlje. Njezina izražena svježina i karakteristična slast odlično će pristajati kulenoveim sekama te gulašima i čobancima. Ima, kažu, i u istočnom dijelu Kontinentalne Hrvatske šparoga, vrijeme im stiže malo kasnije nego uz more, a slična je biljka i bljušt ili crna kuka koja ima otrovne plodove, ali jestive izdanke. Tko propirja dosta luka, doda slanine pa kuku i sve zalije umućenim jajima, taj će "kaubojski" doručak lijepo zaliti finim rizlingom s pokojim gramom neprovrela šećera, ali i suhom a slasnom mladom graševinom, kraljicom hrvatskih vinograda. Tako pripremljena četiri jaja s tri spomenuta "dodatka" tražit će dvije čaše vina. Čak i ujutro.

I Dalmacija, iako najtoplija regija, ima finih proljetnih vina. Maraština ili rukatac treća je hrvatska bijela malvazija, uz istarsku te dubrovačku malvasiju. Riječ je o istoj sorti kao što je talijanska malvasia lunga, koju zovu još i malvasia del Chianti, a toliko je dugo uzgajamo da je opravdano držimo i našom. Uspijeva u cijeloj Dalmaciji, podnosi vrlo različita jela, ali treba izbjegavati sasvim mlade, dakle prošlogodišnje. Sve svoje kvalitete ova sorta iskazuje nakon što od berbe prođe godina dana. Od mladih bijelih vina sad treba uživati u kujundžušama. Desetljećima su od nje radili vina koja nisu zasluživala pozornost, no u posljednje vrijeme vinari imotskoga kraja ozbiljno su joj se posvetili i sve je više kujundžuša koje odlično pristaju toplijim proljetnim danima, pa i ljetu. Sličnu "renesansu" proživljavaju i dugo zanemarivane dalmatinske crne sorte babica, lasina i plavina ili plavka. Dalmatinski "neki novi klinci", koji nisu više mladi, ali neće se naljutiti ako ćemo im tako tepati, rade od njih vina vrijedna pozornosti koja su vitkija nego plavci pa primjerena i toplijim danima, a vrlo, vrlo fina. Posebno uz zreliji sir i pršut, veću plavu ribu pa i janjeće pečenje.

Posluživanje hrane i vina iz istoga kraja hvalevrijedno je promoviranje lokalne enogastronomske ponude, ali nije pravilo kojeg se treba slijepo pridržavati. U proljeće, koje nam je i službeno stiglo, kontinentalci mogu u svojim domovima uživati u dalmatinskoj kaštradini sa svježom istarskom borgonjom podjednako kao stanovnici priobalne Hrvatske uz baranjski ili slavonski kulen s polusuhim zagorskim rizlingom.