Iako je borovica itekako prisutna ne samo kao začin nego i kao lijekovita biljka, nekako je postala “slavna” tek nakon porasta popularnosti gina, točnije gin tonica kao pića. Naime, divlja borovica (klekova boba) jedna je od glavnih sastojaka tog pića a sigurno su vam, ne jednom, servirali gin tonic s bobicama borovice kao začinom, što se radi kako bi se dodatno naglasio okus gina.
Ali, borovica je puno više od “one bobice koja ide u gin”. Riječ je o najrasprostranjenijoj četinjači, zimzelenom grmu koji raste do pet metara visine a može ga se naći području Europe, zapadne i sjeverne Azije, sjeverne Afrike i Sjeverne Amerike. Ima je posvuda, jer se prilagođava svim vrstama tla i nadmorskim visinama.
Biljka je poznata od davnih vremena - koristila se zbog svojih svojstava liječenja još u doba starog Egipta. Postoje zapisi na papirusu iz razdoblja 1550 god. pr. Kr. na kojem se predlaže da borovica liječi glavobolju, a mješavina plodova bobice i ulja infekciju sa parazitima.
U 4. stoljeću prije Krista i Aristotel piše o borovici kao lijeku a do danas se uvriježila kao odlična biljka za liječenje raznih bolesti i stanja. Ona je diuretik, pomaže kod oteklih nogu, nazeba, astme, kašlja, virusnih infekcija, kod problema s probavnim traktom, čisti organizam od nagomilanih otrova, potiče znojenje, izlučivanje urina, čisti krv i jetru, poboljšava apetit.
Borovica obiluje vitaminom C i karotinom pa se često od nje rade i čajevi i tinkture.
Iako je, dakle, ljekovitost borovice već dugo poznata i uvažena, aroma njezinih bobica postala je popularna tek u 15. stoljeću. Te male, okruglaste bobice - razvijaju se samo na ženskim biljkama - se beru u jesen pa sve do zime, a iako ih je prilično teško brati zbog bodljikavih iglica, trud se itekako isplati. Ubrane bobice se suše na suhom i prozračnom mjestu, isključivo prirodnim putem (na suncu).
Prije upotrebe dobro osušene plodove čuvamo u zatvorenim staklenim posudama a kao rezultat dobijemo začin gorko-slatkastog i smolastog okusa. Njihovo korištenje u gastronomiji je popularno, posebno u kuhinjama Europe i Sjeverne Amerike. Koriste se kao dodatak varivima, dobro se slažu s jelima od divljači, mesa i ribe, kao i sa sušenim namirnicama i kiselim kupusom. Borovica se dodaje paštetama, juhama, ribljim i mesnim prerađevinama, raznim umacima, marinadama, nadjevima… a upotrebljava se i pri dimljenju i konzerviranju nekih namirnica.
Borovica se iznimno dobro slaže s pimentom, paprom, lovorom, češnjakom, mažuranom i naročito s ružmarinom. Bobice se prije upotrebe trebaju pažljivo usitniti u mužaru kako bi se u jelu oslobodio njihov puni okus. Budući da borovica ima intenzivan okus, istovremeno se ne bi trebalo dodati više od šest do osam bobica. Cijele bobice obično se uklanjaju prije posluživanja jer ako se zagrizu, imaju vrlo intenzivan, kiseli okus. Preporučuje se da bobice borovice prije dodavanja u varivo ili složenac stavite u lanenu vrećicu ili vrećicu za čaj kako biste ih lakše izvadili.
U skandinavskim zemljama od borovice se priprema posebna vrsta piva, u Francuskoj vino, a u Njemačkoj različiti umaci te posebna vrsta octa. Ocat od borovice ili "Wacholderessig" dobiva se močenjem zgnječenih boba borovice u vinskom octu, uz dodatak šećera. Kod nas je poznata i klekovača, rakija od borovice za što vam donosimo i recept u nastavku.
RAKIJA OD BOROVICE:
15 plodova borovice
1l šljivovice ili jabukovače
Pripremite prozirnu staklenu bocu u koju ćete staviti 15 plodova borovice/kleke i preliti ih s 1l rakije šljive ili jabukovače. Boca treba stajati na suncu do 40 dana. Povremeno protresite bocu. Rakija ima specifičnu žutu boju.
Rakija se, osim za piće, koristi i za obloge kod bolnih zglobova, artritisa, gihta.
