Veselo je, naravno, bilo na spajanju Pelješkog mosta. Svi su birali lijepe riječi, isticali kako su ga kineski radnici izgradili u planiranom trogodišnjem roku te kako je ostvaren san. Ne može se još voziti od Komarne na obali do Brijesta na poluotoku zato što nisu gotove pristupne ceste, ali i to će biti do lipnja sljedeće godine, rekao je Ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković, a provlačila se i misao da se možemo još toliko strpiti nakon sveg dosadašnjeg čekanja. A koliko smo zapravo čekali. Puno više nego što treba za podizanje vinograda. U Komarni su kamen i šikaru pretvorili u hvalevrijedno vinogorje dok se gradilište mosta samo otvaralo.
Prvi je to učinio Ivo Sanader. Najavio je gradnju tijekom kampanje za parlamentarne izbore 2003., a gradilište otvorio 2005. Na Komarni su se čuli strojevi, ali nisu ravnali trase za pristupne ceste, nego lomili kamen za sadnju loze. Dvije godine potom Sanader je otvorio gradilište mosta. Nije greška. Otvorio ga je drugi put. Na Komarni su se 2008. već vidjele prve loze. Sanader je 2009. došao u Komarnu na gradilište i rekao kako je zadovoljan onim što vidi iako tamo ništa nije imao za vidjeti. Na komarni, pak, nejaki trsovi hrabro su se dizali prema suncu. Sve aktivnosti na gradilištu 2010. su i službeno zaustavljene, a u vinogradima postale ozbiljne.
"Radost naše prve berbe, koju nazivamo i nultom, doživjeli smo 2010. godine. Svatko tko je s puno truda i ljubavi posadio vinovu lozu, zna za taj poseban osjećaj koji vas preplavi kad držite prvi grozd u žuljevitoj ruci", opisali su veseli trenutak u vinariji Terra Madre, jednoj od prvih koje su napravile vina s Komarne.
Još je šest vinarija tamo sadilo: Saints Hills, Rizman, Volarević, Deak te zadruge Modrozelena i Neretvanski branitelj. Zasadili su više od 500.000 trsova, najviše autohtonih sorata plavac mali, pošip, crljenak ili tribidrag, maraština ili rukatac te babić. Preostalih manje od 10 posto su francuski syrah, chardonnay, cabernet sauvignon i viognier te španjolski tempranillo. Uzgoj je ekološki, a prva su vina napunile vinarije Saints Hills, Volarević, Terra Madre i Rizman koja je odmah gradila i vinariju te kušaonicu.
Već 2013. Komarna je i službeno postala vinogorje. Dosegla je, dakle, status Srijema ili Baranje, Kutjeva, Međimurja, Krka, Hvara ili Pelješca. Hrvatska je postala članica EU i vlast je najavila nastavak gradnje mosta. Ako će ga EU platiti jer je Neum počeo razdvajati i tu velesilu.
U kampanji 2015. Zoran Milanović je rekao kako je neupitna gradnja Pelješkog mosta novcem iz europskih fondova i izbore izgubio, a vinari su svakom berbom dobivali. Bez obećanja, samo vrijednim radom osvajali su kupce. Terra Madre je 2017. otvorila svoj podrum na Komarni, a raspisan je i natječaj za gradnju mosta. Početkom 2018. objavljeno je da će ga graditi kineski konzorcij China Road and Bridge Corporation. U vinima s Komarne sve se više uživalo i sve ljepše pričalo, a počela su stizati i priznanja s najvećih svjetskih ocjenjivanja. I, eto, Kinezi su sagradili most, mi pristupne ceste nismo, a vinarije s Komarne imaju neka velika vina. Saints Hills može se podičiti izvrsnim plavcem s Komarne Sv. Roko, Rizman Plavcem Primus, Tribidragom i bijelim vinom Nonno od pošipa i chardonnayja, Volarević Plavcem malim i Plavcem malim Gold edition, Terra Madre Pošipom i plavcima, čak i arhivskim iz prve berbe 2011. godine... I o vinima Deak samo se lijepo priča.
Možda je sad dobro i prisjetiti se 1997. kad je župan dubrovačko-neretvanski Ivan Šprlje prvi put iznio ideju o gradnji mosta koji je tri godine potom osvanuo i u županijskom prostornom planu. U to je vrijeme Igor Štimac bio izvrstan nogometaš. Vino mu vjerojatno nije bilo u mislima, osim možda 1998. nakon osvajanja trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Danas je veliki igrač na vinskoj sceni s vinarijom Rizman. Suvlasnik je s braćom Damirom i Mihovilom i sigurno je u vinograde i vinariju uložio puno, ali pije svoja jako dobra vina. I prodaje ih. Vlasnik vinarije Saints Hills Ernest Tolj još je 2015. otvorio prekrasni kompleks na Pelješcu u mjestu Oskorušno s vinskim podrumom, restoranom, vinarijom i smještajem.
Da se ne bi krivo razumjelo: velika je stvar to spajanje Komarne s Brijestom, simbolički i s Dingačem te svim ostalim pelješkim vinogradima, bez obzira na to koliko smo ga čekali. Šteta što slovenski projektant Marjan Pipenbaher i kineski radnici nisu nekim vinogradarskim detaljem ukrasili most. No vozačima će zasigurno biti lijepo voziti njime i gledati prekrasne vinograde pa možda zastanu i kupe koju bocu kad već cestarinu, kako sad svi najavlju, neće plaćati.
