Smatra se jednim od najcjenjenijih začina na svijetu - može se naći u mnogim receptima, jednako dobro uklapa se u slana i slatka jela te daje karakterističan okus mesu, juhama, umacima, varivima, kuhanom voću, medenjacima i raznim drugim slasticama. No muškatni oraščić mnogo je više od samog začina - u Indoneziji, zemlji iz koje potječe, poznat je kao biljka s dugom tradicijom liječenja zbog svog antibakterijskog djelovanja, a koristi se i u suvremenoj fitoterapiji, odnosno metodi liječenja, ublažavanja i sprječavanja bolesti i tegoba upotrebom cijelih ljekovitih biljaka ili njihovih dijelova.
Muškatni oraščić poznat je pod latinskim imenom Myristica fragrans, a samo ime dolazi od latinskog nux što znači orah te muscat što se odnosi na njegov muškatni, odnosno mošusni miris. Stabla muškatnog oraha u povoljnim uvjetima mogu narasti i do dvadesetak metara, listovi su mu ovalni i tamnozeleni, cvjetovi su žute boje i posebnog su mirisa. Zanimljivo je da stabla mogu doživjeti i sto godina. Plod je blijedožute boje i nalikuje marelici, a kad dozrije, vanjski dio ploda puca na dva dijela koja u sebi kriju velike crne "koštice" i mesnate, jarkocrvene, mrežaste ovojnice.
Muškatni oraščić sadržava kalcij, željezo, magnezij, fosfor, cink, bakar i mangan, a od vitamina tiamin, niacin, folnu kiselinu te vitamin B6. Valja napomenuti da sadržava i čak 21g vlakana na 100g.
Godišnje se na svijetu proizvede oko 10.000 tona muškatnog oraščića, u čemu prednjače Indonezija i Grenada, a slijede ih Indija, Malezija i Papua Nova Gvineja. Najveći uvoznici muškatnog oraščića su zemlje Europske unije, SAD i Japan.
Prvi zapisi o korištenju muškatnog oraščića u prehrani datiraju još iz 8. stoljeća kad ga se koristilo u određenim vrstama pudinga. U medicini se koristi od 17. stoljeća, a poznato je i da se u 19. stoljeću koristio kao sredstvo za izazivanje pobačaja.
U istočnjačkim kuhinjama najčešće se koristi kao dodatak slatkim jelima, u europskoj kuhinji je puno češći sastojak u receptima za pripremu krumpira, mesa, juha i raznih pečenja. U talijanskoj kuhinji, primjerice, muškatni oraščić nezaobilazan je u pripremi tortellina i mesnih okruglica.
U našim krajevima muškatni se oraščić koristi u pripremi kompota, nabujaka, raznih slastica, ali i mesnih jela. Preporučuje se dodavati ga na kraju pripreme jela jer ga termička obrada oslabljuje, i kvalitetom i intenzitetom okusa.
Što se tiče njegovih ljekovitih svojstava, muškatni oraščić ima široku primjenu u narodnoj medicini - od njega se prave čajevi za liječenje nesanice i anksioznosti, a preporučuje se kod probavnih tegoba, mučnina, povraćanja, proljeva i nadutosti. Pomaže i kod problema s cirkulacijom jer potiče kardiovaskularni sustav, pridonosi učinkovitom smanjenju masnih naslaga u aorti, oko srca i jetara, a pokazalo se i da smanjenje krvne ugruške. U kozmetičkoj industriji rabi se kao sastojak paste za zube i vodica za ispiranje usta, a eterično ulje ovog ploda ublažava kožne probleme poput akni ili drugih oštećenja te pomaže kod bolnih zglobova, mišićne boli i artritisa.
Ipak, s ovim začinom treba biti oprezan - muškatni oraščić ljekovit je samo u malim dozama. Maksimalan dnevni unos koji se preporučuje je tri grama - u većim količinama može izazvati pojačano znojenje, anksioznost, ubrzan rad srca, a u prekomjernim količinama izaziva halucinacije i grčeve te je opasan po život.
Stoga oprezno s ovim ukusnim, učinkovitim i moćnim oraščićem.
