Za Antonellu i Gianfranca Kozlovića, ali i ostatak njihova tima u vinariji može se doista reći - ovo je njihova godina. Još u travnju doznali smo da je njihova Santa Lucija Malvazija 2018. uoči Vinistre proglašena najboljom malvazijom na svijetu, na Vinistri su pokupili i brojne druge nagrade, potom su proslavili 10 godina od izgradnje nove vinarije, ali i treće desetljeće rada Antonelle i Franca kao četvrte generacije u ovoj vinarskoj obitelji... I tu nije kraj - početkom lipnja okitili su se platinom na prestižnom ocjenjivanju vina Decanter World Wine Awards, za vino Santa Lucia Malvazija 2017. I sve to u vinariji koja na istome mjestu egzistira već više od stoljeća - točnije od 1904. kada, prema zapisima, Kozlovići posjeduju pola hektara vinograda u Balama, gdje stoji i današnja vinarija.
“Proslavljali smo prvo desetljeće nove stare vinarije, pa onda treće desetljeće našega rada kao četvrte generacije, a sve to na mjestu gdje od 1904. priča ide, korak po korak, generaciju po generaciju. Kako drugačije nego s radošću to možemo osjećati? Nova vinarija bila je veliko iznenađenje za sve naše posjetitelje. Budući da smo mi već četvrta generacija, naslijedili smo i pilce koji su voljeli Armandova vina (otac Gianfranca Kozlovića, op.a.). Oni su se malo-pomalo prilagođavali i dobro prihvaćali i način vinifikacije koji je Franco uvodio, ali zanimljiva je zgoda koja dobro oslikava taj proces. Jedan naš prijatelj i odličan kupac naših vina pri prvom ulasku u novu vinariju bio je gotovo ljutit jer smo “izmijenili tradiciju”. Nema više onog uobičajenog točenja iz bačve. Nema više onog mirisa zatvorenog prostora i plijesni koji su podrumi znali imati! Međutim to je kratko trajalo: nakon drugog ili trećeg dolaska, zastao je u našoj modernoj sali za degustaciju i zamolio me da ga ostavim nakratko samoga. Bio je vidno emotivno dirnut, a potom je došao do nas i zahvalio s velikim oduševljenjem za preokret koji smo ostvarili u pristupu uživanju u vinima. Zahvalio je što smo ostali dosljedni kvaliteti koju smo od početka njegovali te poštovanju vinograda, prirode, krajobraza i nadasve ljudi koji nas prate i cijene. Čestitao je na hrabrosti da pomaknemo granice i viziji razvoja novog načina uživanja u vinima”, ispričala nam je Antonella Kozlović.
Osobno sam dosta vezana uz ovu vinariju - kada smo pokretali StoryGourmet u jesen 2015. prva reportaža o nekoj vinariji, u prvom broju, bila je upravo o njima. Tada sam još slabo pozvala vinsku scenu, no Kozlovići su me dočekali raširenih ruku, srdačni kao uvijek, otvoreni za sva (pa i moja glupa) pitanja. Već tada mi je bilo jasno da je obitelj, uz naravno vino, okosnica ove vinarije i da se znanje, iskustvo i ljubav prema ovom poslu prenose s generacije na generaciju. Bila sam kod njih u vrijeme berbe, a sve što rade Antonella i Franco tada je budnim okom nadgledao Francov otac Armando, koji je, unatoč poodmakloj dobi i narušenu zdravlju, ostao među zadnjima i na nedavnoj velikoj proslavi. Već tada, sve što rade njihovi roditelji pomno su promatrale njihove kćeri - Gianna i Lara. Gianna, starija kći Kozlovićevih, studira enologiju u inozemstvu pa zbog fakutetskih obVEza nije mogla doći na slavlje, no zato je na slavlju Lara bila predstavnica te nove, buduće, pete generacije.
“Svaka generacija je zaslužna za uspjeh. Prvo za prijenos odgovornosti prema vinogradu, pa onda i za ljubav prema toj zemlji i tom poslu. Potom je došlo do zaraze nas samih, putem, a veliki iskorak donijela je tehnologija. Danas zapošljavamo 30 djelatnika. Koliko god bili involvirani u dnevno poslovanje, bez naših ljudi to bi bilo nemoguće. Trenutak u kojem su oni, za nas posve neočekivano kazali da i oni nas osjećaju svojom obitelji, kao i mi njih, duboko nas je dirnuo. A što se tiče nastavljača, vjerujemo u slobodu kretanja i slobodu misli. Gianna, naša starija kći studira enologiju u Geisenheimu, pa ćemo vidjeti”, nastavila je Antonella.
Koliko su ljudi željni druženja nakon dvije godine koje su uglavnom proveli zatvoreni zbog panedmije, moglo se vidjeti i na ovom velikom slavlju Kozlovićevih na kojem nije nedostajalo njihovih vrhunskih vina, odlične hrane okolnih restorana s kojima surađuju, ali i odlične zabave koju je donio cabaret show vječnog dječaka Mire Ungara i njegove raspjevane i rasplesane ekipe s kojom (oni taj sjajan program redovito izvode u zagrebačkom klubu Kontesa). Svi su se njihali u ritmu glazbe, srčano aplaudirali izvođačima, te iskreno uživali u vinima Kozlović, hrani i prilici za lijepo i nezaboravno druženje. Takva će nam, svi se nadamo, biti i nadolazeća ljetna turistička sezona, koja je i za Kozloviće, kao i sve ostale domaće vinare uistinu važna.
“Krenulo je izvrsno. Ljudi su željni druženja, zabave, uživanja u životu. Kao da je korona u svome trenju distance donijela baš suprotno, potrebu da se bude blizu, da se dijeli, da se radosno uživa. Očekivanja od sezone? Očekivanja imamo samo prema sebi, onom što smo postavili i zacrtali, standardima koje smo odabrali na svom putu”, nastavlja Antonella Kozlović, dok nam je Franco ukratko prokomentirao nedavno osvojenu platinu na Decanteru.
"Svakako, ovo priznanje je znak da smo na dobrom putu, a moje je mišljenje da takva priznanja zapravo odaju priznanje terroiru. Priznanja koja malvazija istarska dobiva sada već godinama, pokazuju da ova sorta zaslužuje svoje mjesto u kategoriji malih autohtonih sorti staroga kontinenta, a stilsko definiranje našega regionalnog reprezentanta se upravo događa, zahvaljujući ovakvim načinima afirmacije", poručio je Franco.
Tijekom slavlja Kozlovići su prvi put javnosti predstaviliti svoj novi pjenušac – riječ je o brut pjenušcu od terana. Gianfranco smatra kako je teran idealna sorta za proizvodnju pjenušaca zbog toga što sadrži vrlo visoke kiseline. Taj novi pjenušac krasi i zanimljiva etiketa koja dolazi iz ekpermentalnog opusa u kojem su prpoznatljive čovječuljke s njihove etikete 'poslali' da se druže s poznatim crtanim likovima. I eto nam novog dokaza da se Kozlovići zapravo stalno igraju i vinima i etiketama. No oni misle ozbiljno i kad se igraju.
A kako je bilo na velikom slavlju vinarije Kozlović pogledajte u našoj galeriji.
