Zateknete li se blizu mora, potražite motar. Biljka latinskog naziva Crithmum maritimum, poznata još i kao matar, petrovac, obalac, šćulac, motrika, morski koper i morski koromač, drevno je samoniklo povrće rasprostranjeno u priobalju, piše Sensa.
U antičkim mitovima motar je hrana bogova, au narodnoj medicini koristi se kao diuretik i za ublažavanje probavnih tegoba. Preporučuje se kao odlično prirodno sredstvo za čišćenje organizma.
Budući da raste na stijenama ili u pijesku blizu mora, motar ima slan i aromatičan okus koji se izvrsno uklapa u razna jela. Ova je biljka najukusnija u kasno proljeće, u svibnju i prvoj polovini lipnja. Mesnati i čvrsti izdanci, odnosno listići motara beru se kao šparoge, tako što ih se lagano otkine na mjestu gdje se sami 'prelome'. Motar se može brati i poslije, kada dobije žuto-zelene cvjetiće, no tada listići imaju 'teži' okus.
Svježim lišćem motara mogu se obogatiti zelene salate. Motar je izvrstan i na lešo s kuhanim krumpirom ili kao hladna salata, s malo maslinova ulja, octa i češnjaka. Prethodno ga nakratko prokuhajte u vodi koju ne treba soliti.
Motar jedobrodošao prilog uz ribu i plodove mora, a slaže se i s jajima i sirom. Od motara se mogu pripraviti omlet, rižoto, umak, varivo. Može poslužiti i kao nadjev za složence i savijače ili kao aromatičan dodatak za kruh ili pizzu.
Svježe ubrani motar sačuvat ćete ako ga blanširate i zamrznete ili ga osušite (u tom slučaju ima blažu aromu). Tradicionalno se motar kiseli u mješavini vode i octa. Ukiseljeni motar obično se dodaje u salate od plodova mora, a fino prija i u kombinacijama s ribom, mesom i povrćem.
