Nedavno me prijateljica, koja ima nekoliko biznisa, zamolila da ju spojim ciljano s jednom osobom koja je poslovni anđeo-investitor jer, kako kaže, za njezin najnoviji start-up važno joj je da dobije smart money i misli da ga može dobiti baš od te osobe. Kaže mi da joj se sviđaju njezin način razmišljanja i energija. Da, baš te riječi je navela kao važne kod odabira osobe koju želi za partnera u svom projektu, a ne samo X 000 EUR-a.
Naravno da sam ih spojila i vjerujem da ćemo uskoro vidjeti uspješne plodove te suradnje, no da se vratimo na temu takozvanog pametnog novca/kapitala.
Prvo, tko su poslovni anđeli?
To su ljudi, investitori, koji ulažu svoj novac u tuđe biznise, pojedinačno ili ponekad i udruženi i kroz fondove.
Neki od njih imaju ili su imali pa prodali vlastite biznise, dok neki ulažu u razne dionice poznatih kompanija i druge instrumente pa evo dio novaca žele riskirati i u start-upove.
A što su start-upovi?
Poduzetnici početnici s nekom idejom koju pokušavaju realizirati. Start- up, odnosno početna faza poslovanja, je vrlo osjetljiva i fokus joj je na traženju pravog poslovnog modela odnosno načina na koji ćemo osigurati razvoj i rast poslovanja. Odnosno radi se na proizvodu i shvaćanju tko kupuje, što kupuje,
zašto kupuje, koliko često i postavljanju sistema/procesa kako i koliko te koliko često plaća za to.
Obično se pod start-up misli na brzorastuće skalabilne firme. Dakle ne nužno IT (aplikacije, softveri) no oni to u najvećoj mjeri jesu, pa ta dva pojma često poistovjećujemo.
A što znači skalabilno? Da uz porast prihoda troškovi ne rastu jednakom brzinom, odnosno da prihodi rastu eksponencijalno, a troškovi linearno.
E, sad zašto bi netko investirao u start-up i što dobiva time?
Investiranje, posebno u start-upove je rizično, kao i sve. Investitori ulažu prije svega u TIM, dakle u osobu, a ne toliko ideju. Zato što dobar tim i od loše ideje zna napraviti nešto, a obrnuto ne vrijedi. I najbolju
ideju na svijetu loša ekipa će uništiti.
Dakle, investitori ulažu novac i u zamjenu traže takozvani equity, odnosno udio u firmi. Na primjer, pokrećete posao i netko u vas uloži 20 tisuća eura i želi za to 10 posto udjela u vašoj novoosnovanoj firmi. Dakle želi biti suvlasnik u omjeru 1:10.
I sad se netko neiskusan u počecima pita: „Ali to je moja ideja, zašto bih njemu/njoj dao 10, 20, 30, 50 posto svoje firme?“.
Prvo, ne daješ mu nego prodaješ, a on/ona kupuje. U zamjenu za što? Dobivaš novac, a često i pametan novac (ideje, kontakte, znanje, iskustvo, mentorstvo).
Nije li bolje imati 50 posto od velike torte nego 100 posto malog kolača?
Na nama je da procijenimo sa svih strana kolike su šanse da ta torta, ako se upustimo u zajedničku suradnju, ima šanse biti velika. Ili ćemo i ovako i onako ostati s malim kolačem.
Nitko to ne može znati sa sigurnošću. Ja bih uvijek rekla da pogledate sve planove, brojke i analizirate i predvidite sve što vas veseli i padne vam napamet, ali slušajte i intuiciju. Pa ako ništa prije onda nas je korona naučila da ne možemo sve isplanirati, predvidjeti i kontrolirati, zar ne? Zato je važno ulagati u
tim, u čovjeka, imati vjeru i povjerenje u njega/nju uz, naravno, procjenu koliko je ideja potencijalno zanimljiva tržištu.
Bilo kako bilo, izvedba je uvijek puuuno važnija od ideja.
Svi imamo milijune ideja svakodnevno. Ali samo se 3 posto ljudi usudi pokušati ostvariti svoje snove.
Zato sam ja “alergična” kada mi bilo tko sa strane, tko nije poduzetnik, sipa ideje i soli pamet. Osim ako ga nisam sama pitala i platila za to da me savjetuje, naravno.
Dakle da zaključimo - kakav je to smart money, odnosno pametan novac?
Onaj uz koji osoba u vas i vaš projekt/ideju ulaže novac, ali i svoje znanje, iskustvo, kontakte, podršku. A to je uvijek pametnije nego samo uzeti novac, jer vama i vašem projektu daje puno veću vrijednost i veće su vam šanse za uspjeh.
