Slušam frendicu kako mi dok putujemo Istrom kaže: "Joj, ja bih baš voljela jednog dana imati kuću s bazenom u Istri“. Ja joj kažem: „Pa što ćeš sad raditi cijele dane da otplatiš i te kredite koje već imaš pa uzeti još jedan novi kredit za takvu kuću, bez (dovoljno) odmora. Zašto si odmah ne priuštišnajmom za odmor?“. I ona zastane. Ja dalje objasnim, nakon što sam se sjetila kako nam je profesor iz marketinga davno prije (cca više od 20 godina) pričao na faksu kako smo mi na Zapadu, posebno Hrvati, po pitanju nekretnina i auta opsjednuti posjedovanjem, dok je na Istoku veći fokus stavljen na proces uživanja.
Primjer – posjedovanje auta vs. vožnja uberom. Posjedovanje apartmana na moru vs. korištenje Airbnb-a. Naravno, ako si možete priuštiti sve to i još ih koristiti kao izvore pasivnih prihoda – super – to je druga tema, ali ovdje pričamo o onom je li to za mene i je li to za mene sada. Ako nije posjedovanje zašto ne bi bilo uživanje u istom?
