Kada je mladi Yves s trinaest godina pogledao predstavu MolièreoveŠkole za žene u kazalištu u Oranu, rođena je ljubav koja će trajati desetljećima. Došao je kući, izradio kartonsko minijaturno kazalište nazvano «Illustre Petit Théâtre» i počeo stvarati likove i pripovijedati priče, u kojima je važan glas nosila upravo minuciozno osmišljena kostimografija u rukama budućeg modnog genija, piše Elle.
U pedesetima je Yves Saint Laurent počeo i ozbiljnije istraživati svoj interes prema kostimima za izvedbu te je postao integralnim dijelom pariških pozornica toa vremena, odijevajući ljepotice poput Zizi Jeanmarie, Jeanne Moreau i Arletty, a paralelno je živo razvijao i filmsku kostimografiju koja danas čini značajan aspekt mitologije Saint Laurenta. Osim besprijekornog ukusa i fantastičnog bezvremenskog dizajna, Yves Saint Laurent bio je izniman kostimograf zahvaljujući istančanom razumijevanju same priče i načina na koje ona komunicira s vremenom kojemu pripada te je uvijek posvećivao pozornost razradi likova kroz njihovu estetsku dimenziju, i to je ono što je njegovu kostimografiju učinilo legendarnom.
Pink Panther (1963)
Iako Laurent ne potpisuje kostimografiju ovog klasika sa Peterom Sellersom u glavnoj ulozi, njegov se potpis nalazi na nekim od ključnih komada koje nosi Claudia Cardinale. Osobito pamtimo kultnu zlatnu haljinu u kojoj prekrasna glumica blista poput kraljice…
Moment to Moment (1966)
U ovom trileru Mervina Leroya Laurent je prvi put izradio kostimografiju specifično za film u kojem je glavnu ulogu ponijela Jean Seberg. U kostimima koji savršeno balansiraju između senzualnosti i suzdržane elegancije, glavni lik je žena koja započinje aferu s policajcem, a nešto estetike koju je Laurent ovdje razvio u punini će se razviti sljedeće godine u drugom klasiku srodnog zapleta…
Arabesque (1966)
U ovom krimiću Stanleyja Donena o internacionalnim intrigama Laurent je odjenuo nezaboravnu siluetu Sophije Laurent koja igra zavodljivu špijunku u ljubavno-ubojitom trokutu između Gregoryja Pecka i Alana Badela. Outfiti su over-the-top fantastični kao i sama glavna glumica.
Belle de Jour (1967)
Daleko najslavniji primjer Laurentova rada u kinematografiji Buñuelov je klasik Ljepotica dana, u kojemu je izradio kompletnu garderobu za Catherine Deneuve u glavnoj ulozi. Besposlena kućanica, progonjena kinky fantazijama u nedostatku fizičke ljubavi svojega muža počinje se baviti prostitucijom. Njezina garderoba, od pastelnih haljinica i vestica do genijalnog vinilnog kaputa naznačuje njezinu dualnu prirodu i raste kroz narativ zajedno s njom…
La Chamade/Heartbeat (1968)
U trenutku snimanja ove romantične drame Alaina Cavaliera, Catherine Deneuve i Yves Saint Laurent već su bili bliski prijatelji i stalni modni suradnici. Deneuve još jednom igra ženu koja se pomalo dosađuje u svom zaštićenom bračnom životu, no ovdje joj je brak donio raskošni život u kojemu isprva uživa, dok se ne zaljubi u mladića i odluči napustiti poznatu ugodu zbog prave ljubavi. Međutim, stvari se ne razvijaju prema klasičnom sretnom završetku…
La Sirène du Mississippi (1969)
Francois Truffaut svojedobno je za Laurenta izrazio da je riječ o najvećem zaljubljeniku u film među modnim dizajnerima te je podcrtao duboko razumijevanje koje Laurent pokazuje za filmske kostime, vodeći računa o stilu i pokretima istovremeno. Njihova je suradnja zasjala u još jednom filmu s Catherine Deneuve koji je u cijelosti estetski ispoliran, u kojemu je svaki kadar mini-remek djelo, a svaki outfit san snova posvećenih fashionistica. Film prati bogatog vlasnika plantaže (Jean-Paul Belmondo) koji se zaljubio u lijepu ženu sumnjive prošlosti, koju postepeno počinje razotkrivati…
Max et les Ferrailleurs/Max and the Junkmen (1971)
U ovom detektivskom filmu Claudea Stauteta glavnu ulogu nosi Romy Schneider u modnoj paleti Yvesa Saint Laurenta, u kojoj se već nazire se modni pomak s početkom sedamdesetih: siluete postaju opuštenije, materijali mekši, ali crni vinilni kaput ostaje zauvijek…
Stavisky… (1974)
Subway (1985)
Naizgled neobičan spoj Saint Laurenta i Luca Bessona usred osamdesetih donosi modu koja će vas inspirirati da trčite pariškim metroom u večernjoj haljini s irokezom. Kombinacija punk estetike, visoke elegancije i predimenzioniranih silueta nikada nije izgledala tako dobro, a pomaže i što ju nosi bolno lijepa Isabelle Adjani. Kostimografijom ovog filma Saint Laurent je demonstrirao širinu svojih modnih interesa i još jednom dokazao da se sjajan stil uvijek može transformirati, zadržavajući svoju vječnu esenciju netaknutom…
