Lori Loughlin našla se u središtu najvećeg celebrity krimi-skandala prošlog desetljeća kad je otkriveno da je sudjelovala u pokušaju prevare i podmićivanja kako bi njezine kćeri upisale željene fakultete, piše Elle.hr. Godinu i pol dana kasnije, Loughlin se sprema provesti dva mjeseca u zatvoru, platiti kaznu u iznosu od 150 000 dolara te odraditi sto sati društveno korisnog rada. Međutim, kada je riječ o zatvorskog kazni, čini se da je ono što je čeka univerzumima daleko od Oza…
Vulture izvještava da je riječ o zatvoru koji prima svega tristo zatvorenica te nudi pilates, yogu, cross treninge, spinning i step aerobiku kao programe svakodnevne tjelovježbe, dok u sklopu programa za rukotvorine zatvorenice biraju između kukučanja, rada s perlama, slikanja, keramike i origamija. Također je moguće upisati se na satove teorije gitare (što god to značilo), nutricionizma, wellnessa, kalistenike i pisanja pjesama… Sve skupa zvuči kao kamp za fine sredovječne gospođe i teško je prihvatiti da je ovo kazna za nešto što je ipak – potpuno ilegalna aktivnost, koliko god zvučala bezazleno.
Ruku na srce, malo smo se možda uživjele u fantaziju da će Lori Loughlin doživjeti neku vrstu Orange is the New Black scenarija i daleko od toga da bismo zastupale da zatvorski sustav treba biti i ostati prostor prilično problematičnih užasa koje ljudi proživljavaju ondje gdje bi ideja trebala biti rehabilitacija, a ne slamanje duha. Ali ovo je ipak smiješno.
Doduše, prestaje biti smiješno kad obratimo pozornost na činjenicu da je čak i u kazni za svoje krajnje privilegirano ponašanje, Lori Loughlin zaštićena svojim statusom bogate bijele žene koji joj dopušta da čak i u zatvoru bude apsurdno privilegirana. Sigurne smo da je javna osuda s kojom se morala suočiti proteklih godina bila mučna, da je skandal narušio njezine privatne i poslovne odnose te doveo cijelu obitelj u neugodnu situaciju, no kada se prisjetimo koliko ljudi (osobito onih koji nisu bijeli i bogati) postane žrtvom slomljenog sustava za jednako bezazlene i znatno manje promišljene sudare sa zakonom (da i ne spominjemo ljude koji nevini završe iza rešetaka), ovo se čini kao šamar svekolikoj javnosti.
Loughlin će po svemu sudeći voditi kvalitetniji život tijekom boravka u zatvoru od običnih smrtnika koji nisu pljunuli pola milijuna dolara da bi ubacili kćerke na željeno sveučilište, na mjesta koja su trebala pripasti zaslužnijima od njih. I da za kraj citiramo komentar LeBrona Jamesa na ovaj razvoj događaja: „Smijem se jer je to nekad jedino što možemo učiniti da ne bismo plakali!“
