Već je za Božić Goran Višnjić zajedno sa magazinom Story donirao iznos od 60.000 kuna kojim je obnovljena lamperija, pločice i vrata u jednom krilu zgrade Doma za nezbrinutu djecu u Slavonskom Brodu. Ta se humanitarna akcija nastavlja i dalje - od svakog prodanog primjerka idućeg broja tjednika Story izdvojit će se 1 kuna za taj Dom, a novac će se prikupljati i uplatama poznatih osoba na našem "Celebrity Only" partyju. Tim povodom mlada pjevačica Lana Jurčević zaputila se sa novinarskom ekipom Storyja u Slavonski Brod, kako bi predala humanitarnu donaciju sastavljenu od igračaka "One2Play" i najavila skorašnju veću pomoć.
Dio zgrade obnovljen novcem iz donacije obitelji Višnjić i tjednika Story Nasmijana, svježa i lijepa, a što je najvažnije dobre volje sačekala nas je u 10 i 30 u svom kvartu. Polako smo se zaputili automobilom, a dobro raspoloženje, smijeh i pjesmu nije nam moglo pokvariti ni kišno nebo. Bilo nam je posebno drago što se upravo Lana odazvala našoj akciji, iako često sudjeluje u humanitarnim organizacijama, zbog njene mladosti, entuzijazma i zato što je djeca i mladež jako vole. Oko 13 sati stigli smo u Brod i parkirali se u Kumičićevoj ulici gdje je smješten Dom. Čim su nas djeca vidjela, nastala je opća euforija i povici: 'Stigla je Lana!'.
Iznimno topla dobrodošlica osjetila se na samom ulazu. Stručni suradnici, zaposlenici sa puno poštovanja ugostili su nas i popričali sa nama. Vojska djece sjetila se oko lijepe pjevačice koja ih je najprije izgrlila i izljubila i tako pokazala da im je i prijateljica. Šetali smo se iz prostorije u prostoriju, a ljubazni domaćini pokazivali su nam što su sve promijenili od doniranog novca. Svakako da renovirani dio izgleda puno ljepše, no još puno toga treba popraviti. Posebno je u lošem stanju stubište, prizemlje u kojem su prije rata stanovala djeca, a neugodan miris, vlaga i više nego loši zahodi šokiraju i od same pomisli da su tu stanovali mali ljudi.
Donacijom u povodu Storyjevog rođendana obnovit će se krilo Doma u kojem se nalazi informatička učionica i likovna radionica
Ukupni dojam je da djeca definitivno ne žive svoje nježne živote u hotelu od pet zvjezdica, obzirom da je zgrada iz 50-tih godina prošlog stoljeća, no fasada nije toliko loša, ali bi je trebalo oplemeniti i skinuti izgleda 'ustanove'. Kako je interijer puno važniji dosta se toga mora promijeniti, popraviti, obnoviti, a to je nemoguće bez donacija i dobrih ljudi.
Možda će se teško sve dovesti do savršenstva, ali ova djeca zaslužuju dostojanstvenije uvijete u 21. stoljeću kako bi zaboravila na najgoru činjenicu, da ih roditelji nisu dovoljno cijenili i da su dopustili da se o njihovom odrastanju brinu stranci. Upravo su ti stranci neizostavan dio njihovog života. Psiholozi, logopedi, pedagozi vode računa o štićenicima pokušavajući im nadomjestiti barem dio izgubljenog djetinjstva.
Nedostatak samopouzdanja, samopoštovanja, povjerenja, odbijanje činjenice da su neželjena, kompleksi što žive u domu, što posebno teško pada curama, problem je sa kojim se susreću djelatnici Doma kad im djeca dođu – istaknuli su nam što sve djeca osjećaju no da priča ima i svjetliju stranu svjedoči činjenica da je puno mladih ljudi koji planiraju završiti fakultet, baviti se sportom i kojima je Dom zapravo dom. Posebno raduje činjenica što dva puta godišnje idu na more, izlete u toplice natječu se na razini Hrvatske u dramskoj grupi, likovnoj i razvijaju svoje potencijale usprkos teškoj situaciji. Velika je zasluga naravno i djelatnika Doma koji čine sve da im problemi budu lakši i obrok najukusniji i najzdraviji. Da žele biti kao svi vršnjaci i da se zapravo ne razlikuju od djece iz normalnih obitelji pokazuju i uspjesi pojedinaca u sportu kao i simpatično zalaganje da naprave svoju teretanu. Tako su sami obojili zidove, i potrudili se sa svojim mentorima dobiti neke osnovne sprave.
Nakon što smo popričali sa nekim starijim štićenicima stekli smo dojam da iznimno pozitivno gledaju u budućnost i da su toliko zaokupljeni kako da sebi organiziraju život kroz fakultet i sport da se ne zamaraju činjenicom što ne stanuju u roditeljskom domu. Posebno nas je nasmijala jedna djelatnica kad nam je ispričala da je Goran Višnjić nekoliko puta zvao i raspitivao se o uvjetima u domu, a gospođa je bila toliko iznenađena što je poznati glumac nazvao da je u knjigu napisala 'zvao pravi Goran Višnjić'. Za vrijeme našeg boravka stigli smo zajedno sa djecom ručati ukusan objed, a jako simpatično je bilo vidjeti Lanu koja je poput djevojčice sjedila sa malim prijateljima, dijelila im ručak i pričala o svemu.
Oko 16 sati bližio se trenutak odlaska. Kiša je prestala padati, a djeca i dragi domaćini su se okupili kako bi nas ispratili.
Najteže je bilo oprostiti se sa Lanom. Svi su je došli zagrliti i poljubiti. Teško je opisati što smo u tom trenutku osjećali, no bilo je i tuge i sreće. Domagoj, Ivan, Lana i ja zaputili smo se prema Zagrebu, prepričavajući doživljaje. Posebno se mladu pjevačicu dojmila drvena kutija oslikana posebnom tehnikom voska i salveta koju su joj djeca poklonila. A tek pismo. Raznježilo je Lanu koja je ovaj izlet sažela riječima:
- Sretna sam što se bavim ovim poslom jer mi daje mogućnost da nekog mogu i najmanjom gestom učiniti veselijim, a ovim predivnim klincima to najviše i treba. Treba da im netko pokloni dio vremena i oni će vam vječno biti zahvalni nakon toga. Dobila sam pismo koje su mi napisali i koje me, koliko god razveselilo toliko i rastužilo jer vidim da im strašno nedostaje sigurnost koju nemaju u životu. Otišla sam u Zagreb sa obećanjem da ću se ponovno vratiti! - rekla je Lana Jurčević.
Napisala: Antonija Nazor
Fotografirao: Ivan Goldin
