Marijana Mikulić: 'Djece u potrebi je puno, a terapeuta premalo'

'Jakov srećom nema nikakvu tešku dijagnozu, nespecificirani poremećaj u razvoju govora i razumijevanja. On ima roditelje koji su rano primijetili da s njime treba dodatno raditi, te ga vode privatno na floortime i super reagira na taj način terapije kroz igru, te za Jakova nije toliko problem čekanje termina u državnoj instituciji. Jakovova mama već po prirodi svog posla ima publiciteta i preko vlastitih želja i potreba, te joj razvlačenja vlastitog djeteta nisu potrebna da bi se o njoj pisalo.

Ne, nije istina da je on samo 'malo lijen, dečko je, bude on' i slično, iako shvaćam potrebu da me se utješi i da mi se kaže da je on kao i druga djeca', započela je svoju objavu Mikulić. Objasnila je kako je jednoipolgodišnji mališan veseo i zdrav dječak koji je tek kroz usmjereni rad počeo raditi stvari koje njegovi vršnjaci rade odavno, počevši od najobičnijeg kontakta očima. 'Tek s dvije godine počinje pomalo dopuštati mami interakciju u igri, bilo da se radi o kockicama, slikovnici ili običnoj pjesmici. Ne uvijek, i ne puno, ali krenulo je i sve je bolje. S dvije i pol smo već super, valjamo plastelin, radimo kolače, još ne govori, ne odaziva se na svoje ime, ali bude. Jakov neće čekati, vodili smo i vodit ćemo ga privatno, dakle sami platili, i ne, nećemo se prijaviti za nikakve poticaje uzdržavanja, posebnih potreba i slično jer ima puno potrebitijih. Imala sam potrebu iskoristi medijski prostor koji mi je dan da ukažem na tromost sustava i na to da stvari treba mijenjati, i to ne samo za one koji imaju koga zvati, nego za sve. Djece u potrebi je puno, a terapeuta, očito, premalo. A od mnogih stručnjaka sam čula da je rana intervencija majka uspjeha, te se isto uvjerila na primjeru vlastitog djeteta!', poručuje glumica.