Hrvoje Šalković na Baltiku

&!-- &!-- -->

Pročelnik za gonzo pitanja, sasvim u duhu Instituta za akciju kojeg prdstavlja diljem domovine, dijaspore i kugle zemaljske kao takve, odlučio se za novo putovanje – zoom zoom Mazdom ravno za Kopenhagen, pa onda preko svih divnih skandinavskih zemalja do Rusije… pa onda preko Baltika dalje za Bjelorusiju, Ukrajinu, Moldaviju… a onda dalje – fire at will… neka ispadne kako ispadne… Ovog puta je sa sobom poveo višu savjetnicu za vozačko-navigacijska pitanja, koja se brzinski usvojila zakonitosti kulta-akcije i sasvim se adaptirala u gonzo ritam. I naravno, pročelnik je ponio i neizostavnu Nokiju N96, u kojoj čuči teta GPS navigatorica. A njen ugodni glas pomaže u što bržem savladavanju ruta. Pročelnik je najprije obišao Kopenhagen, koji je sasvim zgodan gradić na vratima Skandinavije. Tamo je zavirio u skvotersku Christainiu, i nemalo se začudio da u Danskoj čak i skvoteri recikliraju otpad, i sortiraju plastiku i papir tamo gdje im je mjesto. Ništa nije trulo u državi Danskoj, to je sasvim sigurno. Jedni se čovjek treba priviknuti na cijene, i na taj fenomen beskrajnog dana. Naime, počneš cugati oko deset navečer, i nakon sat vremena izađeš iz bara s namjerom da zapališ cigaretu. Vani je i dalje dan. Cugaš dalje, izađeš ponovo oko ponoći – vani je opet dan. Kući se vraćaš po danu… a nisi akcijao predugo… recimo do tri ujutro. Bolje ti je da se u Kopenhagenu navikneš na cijene, jer će te Oslo, koje je sljedeća destinacija, inače smlaviti. Kava košta 50 kuna, kutija cigareta 70, a koktel 150… ali niti to nije previše za sve ljepote koje Oslo nudi. Riječ je možda o najgospodskijem gradu u ovom dijelu svijeta, o mješavini San Francisca i londonskog Hampstead Heatha. Ono što je najinteresantnije, barovi su puni ljudi starih 20, 30, 40, 50 ili 60 godina. Svi su utegnuti, osunčani, sretni i zadovoljni. Norvežani su zaista najsretnija svjetska nacija. Nakon Osla se pročelnik za gonzo pitanja spustio do Stockholma, čiji klubovi nude interesantan noćni život. Puni su prpošnih Šveđanki, koje je pročelnik škicnuo na sekundu, kada bi njegova viša savjetnica za vozačko-navigacijska pitanja gledala na drugu stranu. Nakon partijanja Stockholmom, uslijedio je put prema Helsinkiju. Trajektom na cijelonoćnoj liniji, brodu punom hilly billyja koji kockaju, ili se do besvijesti opijaju jeftinom cugom iz duty freeja. A Helsinki je ponudio nešto novo. Kulturu hip iskuliranih barova, arhitekturu koja već debelo vuče na Rusiju… A kako i ne bi, kad je granica tako opasno blizu… Pročelnik i njegova viša savjetnica odradili su skandinavsku dionicu… na redu je Rusija, megdan s šubarama, babuškama i ostacima KGB-a… pa neka ispadne kako već treba ispasti…

Shale