Povodom Dana žena i ususret ovogodišnjem Noćnom maršu, razgovarali smo s članicom feminističkog kolektiva (fAKTIV), Vedranom Bibić. fAKTIV je feministički kolektiv čije područje djelovanja obuhvaća borbu za radnička i socijalna prava žena, protiv rodno uvjetovanog nasilja prema ženama, te zalaganje za reproduktivna i seksualna prava.
fAKTIV i ove godine organizira Noćni marš, kako bi se prisjetili teške ženske povijesti, borbe i potlačenosti. Također, feministički kolektiv želi osvijestiti položaj žena u prošloj godini, poslati poruku otpora i potaknuti na angažman što više građanki i građana.
S Vedranom Bibić smo razgovarali o mogućoj izmjeni Zakona o pobačaju, porukama ovogodišnjeg marša, položaju ženskih prava tijekom pandemije i ulozi muškaraca.
Story: Koji su ciljevi ovogodišnjeg Noćnog marša? Kakve promjene želite vidjeti u društvu kada su u pitanju ženska prava i sloboda ili cjelokupan položaj žena u društvu?
Sretne smo što se nakon godine pauze vraćamo na ulice naših gradova jer nam je važno paralelno slaviti borbe svih divnih žena koje su proteklih godina mijenjale ovo društvo, ali i glasno artikulirati probleme s kojima se i dalje susrećemo. Na ovogodišnjem maršu slavimo borbe hrabrih žena i sjajnih inicijativa diljem regije zbog kojih su se i neki naši zakoni mijenjali nabolje, koje su progovorile o seksualnom nasilju i konačno prekinule šutnju, a što je još važnije, potakle društvo da prestane ignorirati ovu temu i misliti da se nasilje događa nekom drugom. Marš organiziramo i zbog svih radnica koje su živjele u nesigurnim uvjetima i jedva krpale kraj s krajem i prije Covid-krize, ratnih užasa i inflacije, a kamoli danas. Glasno se protivimo izmjenama Zakona o radu koji naš rad još više obezvrjeđuje, sindikalno organiziranje onemogućava, ali zato primjerice omogućava poslodavcu da nam kasnije isplati plaću. Marširamo i za sve izbjeglice, i one koji dolaze iz Europe i drugih krajeva svijeta, solidarne smo sa ženama koje se boje za svoje živote u skloništima, marširamo i za trans žene koje su diskriminirane na svakom koraku, za penzionerke koje ne mogu imati dostojnu starost jer ne mogu preživjeti s mizernim penzijama. Tema o kojoj uvijek govorimo i od koje nikada nećemo odustati svakako je i besplatan i svima dostupan pobačaj koji je u Hrvatskoj zbog priziva savjesti više od polovine liječnika danas već nerijetko nemoguć. Želimo da današnje djevojčice žive u sigurnom društvu, u društvu u kojem će moći imati normalan i sretan život, u kojem će živjeti od svoga rada i u kojem će imati dostupne i besplatne zdravstvene usluge. Od borbe za takav svijet ne odustajemo.
Story: Što mislite, kako su se životi žena promijenili u pandemijskom razdoblju?
U pandemijskom razdoblju postalo je očito koliko su radnice nezamjenjive i koliko društvo ne bi opstalo ni jedan dan bez slabije plaćenih poslova koje u velikoj mjeri obavljaju žene. Zamislite samo 2020. godinu bez medicinskih sestara na Covid odjelima, bez čistačica koje dezinficiraju bolnice, bez prodavačica koje su jedno vrijeme bile jedine osobe van kućanstva koje susrećemo. Njihov se rad, makar na kratko, cijenio onoliko koliko on uistinu vrijedi. Naravno, dok smo ih svi gledali kao heroine, njihove plaće nisu rasle. Paralelno, mnoge su žene bile primorane raditi od kuće, paralelno sudjelovati na Zoom sastancima, pratiti online nastavu s djecom i rješavati hrpu zadaće, skrbiti za starije koji nisu imali pristup kvalitetnoj medicinskoj skrbi. Činjenica da ženski rad nikada ne prestaje postao je još očitiji, zamorniji, a dan je zasigurno trajao više od 24 sata. Novim Zakonom o radu, tobože da bi se prilagodili 'novom normalnom', uvodi se 'rad na izdvojenom mjestu rada', što smatramo potencijalno pogubnim upravo za žene jer se podrazumijeva da su one te koje će ostati raditi od kuće kad je dijete bolesno i paralelno razgovarati sa šefom i kuhati. Umjesto da država osigura kvalitetne i besplatne vrtiće, funkcionalan javni prijevoz, svima dostupno obrazovanje, opet se kriza prelama preko leđa žena, predstavljajući povratak u 'naša četiri zida' kao neku progresivnu mjeru.
Story: Kako biste objasnili opasnost novog mogućeg Zakona o pobačaju koji ga čini ilegalnim za žene u Hrvatskoj? Kako odgovarate na liječnički 'priziv savjesti' kao razlog odbijanja pobačaja?
Ustavni sud još je 2017. naložio vladajućima da u roku od dvije godine donesu novi zakon o pobačaju. Isto je tako jasno rekao da pobačaj u Hrvatskoj ne može postati ilegalan. Zakona do dan danas nema, ali svi probni baloni za koje doznajemo iz medija, kao i imena tajnih članova povjerenstva koje radi na zakonu, jasno nam govore da očekujemo restriktivniji zakon, zakon koji uvodi obavezno savjetovanje, kao da odrasle žene same ne mogu odlučiti žele li izvršiti legalni medicinski zahvat ili ne. Obavezno savjetovanje već danas, iako nije dio postojećeg zakona, egzistira protuzakonuto u nekim bolnicama, a ministar Vili Beroš, koji naravno u savjetovanjima ne vidi ništa sporno nego ih sramežljivo najavljuje, dao je naslutiti da bi takva savjetovanja mogli obavljati i centri za trudnice van samog bolničkog sustava. Takvi centri su mahom udruge koje se aktivno bore za zabranu pobačaja, tako da je očito u kojem će se smjeru pritisci na žene kretati. Na obavezno savjetovanje ne možemo pristati i jednom kad se novi zakon pojavi, protiv njega ćemo se glasno boriti.
Što se trenutačne situacije tiče, pobačaj nije besplatan pa samim time nije dostupan svim ženama, a više od polovine liječnika i liječnica koristit tzv. 'priziv savjesti' kojem u medicini naprosto nije mjesto, i time otežavaju, a ponekad i onemogućavaju pobačaj. Primjerice, u Splitu pobačaj vrši samo jedan ginekolog, a u Zagrebu se cijela jedna klinička bolnica, Sveti Duh 'priziva', dok žene iz manjih mjesta ponekad moraju satima putovati do bolnice u kojoj mogu izvršiti pobačaj pa osim pobačaja plaćaju i put i smještaj. Pobačaj je ženama u Hrvatskoj dostupan samo na papiru i to je nedopustivo. Apsolutno se zalažemo za ukidanje priziva savjesti u medicini i za besplatan i dostupan pobačaj bez obaveznih savjetovanja i perioda čekanja.
Story: Muškarci nerijetko misle da se oni ‘ne bi trebali miješati’ u pitanja feminističkog djelovanja i zagovaranja ženskih prava. Mi mislimo da je to upravo suprotno i da je ključno da se cijelo društvo angažira kada je riječ o ženskim pravima i slobodi. Na koji način muškarci mogu podržati cijelu inicijativu Noćnog marša i samog feminističkog kolektiva? Osim naravno, odlaskom na sami Marš.
Mi u fAKTIV-u se svakako slažemo s vama i zapravo nam je već dosta individualiziranog poziva na odgovornost s argumetacijom 'to su vaše majke, kćeri i sestre'. Naprosto nitko normalan ne može zamisliti svijet koji bi konačno postao dobro mjesto za život ako je pola njegovog stanovništva, odnosno stanovnica, u strahu od nasilja, radi na mahom lošijim i slabije plaćenim poslovima i ne može ostvariti pravo na najnormalnije medicinske zahvate poput pobačaja. Feminizam kako ga mi shvaćamo je inkluzivan i želi promjenu koja je itekako potrebna i svim muškarcima, radnicima, penzionerima, migrantima, LGBTIQ osobama. Konkretno, što se tiče Noćnog marša, mnogi naši prijatelji već pomažu – fotografiraju i nose transparente, postavljaju svjetlo, redare, šire informacije o Maršu na društvenim mrežama, bubnjaju… Javite se i svakako ćemo naći posla i za vas!
Story: Za kraj, objasnite nam parolu ovogodišnjeg marša ‘Danas marš, sutra štrajk!’.
Na ovogodišnjem smo se maršu fokusirale na radnice, odnosno na veliku većinu žena koje žive od svoga rada i koje su umorne, potplaćene, rade u nesigurnim uvjetima, a nakon posla rade besplatno kući, brinu se za djecu, njeguju starije, kuhaju i peglaju. Ženski rad nikada ne staje, a kada jednom stane, uistinu će stati cijeli svijet, kako glasi parola međunarodnih ženskih marševa jer je kapitalizmu za opstanak potreban naš cjelodnevni rad. I zato pozivamo na gradnju pokreta koji će zaustaviti ovakvo izrabljivačko društvo, marš vidimo kao put ka organizaciji ženskog štrajka. Znamo da je za organizaciju masovnog štrajka potrebno jako puno rada, agitacije, povezivanja s brojnim organizacijama i sindikatima, ali taj rad je vrijedan i obećavamo da će do ženskog štrajka doći i u Hrvatskoj. A dotad, marširajmo!