SA STREPNJOM PRATE ŠTO SE DOGAĐA U NJIHOVOJ RODNOJ UKRAJINI: 'Najvažnije mi je da moji najbliži prežive' 

Dok je u subotu, 7. ožujka, publika u splitskom HNK uživala u premijeri baleta ‘Mozart à 2 & Don Juan’, neoklasičnom diptihu francuskog koreografa Thierryja Malandaina - nastalom po Mozartovim klavirskim koncertima i glazbi Christopha Willibalda Glucka, čija je osnovna premisa, kako stoji u najavi baleta, ‘bal - mjesto kao stvoreno za slavlje ljubavi postaje mjesto osamljenosti u trenutku spoznaje da ljubav nije vječna’, nekolicina sudionika na pozornici vješto je skrivala zabrinutost, strah i bojazan zbog rata u Ukrajini.

'Odesa je moj grad, obožavam ga. S mamom Tatjanom sam u kontaktu, ona mi javi najviše informacija. Odesa, srećom, dosad nije bila na udaru, ali građani se boje da bi i ondje mogao stići ratni kaos. Mama mi kaže da tu i tamo čuju pokoju eksploziju, a nekoliko puta na dan svira uzbuna. Zbog svega mnogi spavaju u odjeći kako bi brzo sišli u podrum u slučaju oglašavanja sirene. Žao mi je Harkiva i Kijeva, ti su gradovi nastradali, u njima su srušene škole, rodilišta, bolnice, zgrade', zabrinuto nam govori splitska nevjesta čiji je suprug, glumac Vicko Bilandžić bio od velike pomoći njezinoj sestri.

'Vicko je odmah reagirao. Otišao je po moju sestru i njezinu djecu na rumunjsku granicu kako bi ih dovezao u Split. I sam je kao dijete doživio Domovinski rat i sjeća se koliko je potrebno djecu i žene skloniti s ratnog područja', ističe Irina koja sa suprugom ima sedmogodišnjeg sina Andru.

'Ne opterećujemo ga situacijom premda je u školi upoznat s ratom, a neminovno i preko medija. Zna da će mu uskoro doći rođaci i zna zbog čega', govori 37-godišnja nagrađivana baletna umjetnica.

'Splićani nam uglavnom daju podršku, nude pomoć i svima im je jako žao. To mi daje snagu, nadu i olakšava rad. Jako je to važno. Mogu samo reći da se nadam da će se ova strašna priča što prije završiti bez još većih posljedica', zaključila je Irina Čaban Bilandžić.

I njezina kolegica Eva Karpilovska proživljava najteže dane.

'Jako, jako je ovo psihički teško. Svi su mi se prioriteti promijenili, najvažnije mi je da moji najbliži prežive. Rodom sam iz Kijeva i ondje mi žive baka i mama. Tijekom premijere, dok nisam bila na sceni, preko mobitela sam tražila pomoć, odnosno da mi baku i mamu netko odveze iz kuće koja je izvan grada, a ondje traju borbe, do jedne zgrade u Kijevu koja ima sklonište. Srećom, uspjela sam i sad mi je malo lakše', kaže zabrinuta 31-godišnjakinja.

'Obje me smiruju, baka je u godinama i slabije se kreće, ali razmišljam da ih netko odveze na zapadni dio zemlje, do Rumunjske gdje imam prijatelje pa da u konačnici dođu k meni u Split. Vidjet ćemo kakva će biti situacija jer je trenutačno opasno voziti se u zemlji automobilom, a i baka ne želi napustiti svoj grad', otkrila nam je Eva kojoj su velika podrška dečko Splićanin i kolege.

'Ovdje sam od 19. godine. Praktički sam tu odrasla i naviknula se na Split, a i moja ga je majka jako zavoljela nakon što me je nekoliko puta posjetila', ispričala je balerina.

I njihov kolega iz Odese Ivan Boiko potresen je ratnim užasom u svojoj zemlji te nije bio spreman komentirati situaciju u Ukrajini. Iako su im u ovom trenutku mala utjeha ples i pozornica, kao bijeg od mračne stvarnosti, ostaje im nada i najveća želja da se rat s Rusijom što prije završi, sa što manje nevinih žrtava.