Što je femicid? Femicid je najbrutalniji i najekstremniji oblik rodno uvjetovanog nasilja koji se definira kao rodno uvjetovan zločin iz mržnje.
Nažalost, relativno je nov pojam u svjetskom zakonodavstvu, čak i u najrazvijenijim zemljama poput onih zapadne Europe. Ipak, u takvim zemljama zakonodavni i sustav socijalne skrbi puno bolje funkcioniraju pa žene samim time imaju veću zaštitu kad je u pitanju rodno uvjetovano nasilje.
U Hrvatskoj je bilo pokušaja da se femicid uvrsti u posebnu kategoriju kaznenog zakona, ali Vlada je to odbila uz objašnjenje da u potpunosti vjeruje prosudbi sudaca u ovakvim slučajevima te da će oni “ocijeniti činjenicu da je počinitelj postupao motiviran mržnjom na temelju spola kao otegotnu okolnost”. Nažalost, tužna hrvatska stvarnost pokazuje nam da je upravo suprotno i da se nasilnike jako rijetko kažnjava strogim kaznama te se redovito pronalaze olakotne okolnosti - manje od 10% nasilnika kažnjeno je bezuvjetnom zatvorskom kaznom.
Uvrštavanjem femicida u hrvatsko zakonodavstvo priznala bi se mizoginijska priroda ovih zločina koja je ukorijenjena u kulturnom kontekstu društva i omogućilo bi se statističko praćenje koje bi u konačnici pridonijelo boljoj zaštiti žena u našoj zemlji. Hrvatska posljednjih godina proživljava pravu poplavu femicida, što govori o totalnom i poraznom nefunkcioniranju sustava na svim razinama. Time se narušava povjerenje u sustav, a to znači još manji broj prijava slučajeva nasilja koji je i sada višestruko manji od stvarnog.
Prije nekoliko dana javnost je šokiralo još jedno brutalno ubojstvo žene koja je pokušavala ostaviti nasilnog partnera. Iako je zatražila pomoć sustava, ta je pomoć izostala. Sve što možemo čuti ovih dana isprazne su floskule hrvatskih političara i onih koji su plaćeni da bi nas zaštitili u ovakvim situacijama, počevši od izjave premijera do resornog ministra. Njihove izjave služe smirivanju zgroženih građana i relativiziranju ovog strašnog problema kako bi prikrili svoju nesposobnost, neefikasnost i bešćutnost.
Posebno su iritantna izvješća raznih istražnih povjerenstava koja iznose krajnje oksimoronske izvještaje u kojima se redovito zaključuje da su utvrđeni propusti, ali sve je učinjeno u zakonskim okvirima?! Jer u Hrvatskoj ne postoji osjećaj odgovornosti, ne daju se ostavke, ne priznaju se problemi pa ih onda, valjda, i nema. Sve do sljedeće nemoćne i nedužne žrtve.
Doista, što preostaje ženama u potencijalno pogibeljnim situacijama osim da se pokušaju same zaštititi? Potpuno je jasno da ne mogu očekivati pomoć sustava, ali ni okoline i društva u kojem se ženu i dalje u prevelikoj mjeri smatra vlasništvom muškarca koji ima pravo raspolagati njezinim životom. Doista vjerujem da bi se svaka žena trebala pripremiti za potencijalno opasne situacije i osposobiti se u dovoljnoj mjeri da se može uspješno obraniti od nasilnog partnera. Ako je potrebno i legalnim oružjem. Svjesna sam da ovakvo rješenje zvuči ekstremno, ali već se nalazimo u očajnoj situaciji koja iz godine u godinu eskalira i odnosi sve veći broj ženskih žrtava.
STAVOVI IZNESENI U KOLUMNI NE MORAJU ODGOVARATI STAVOVIMA REDAKCIJE NI IZDAVAČKE KUĆE
