Uspješni svjetski violinist Julian Rachlin toliko se oduševio Dubrovnikom da već desetu godinu u atriju Kneževa dvora organizira festival komorne glazbe ‘Ju­lian Rachlin i prijatelji’, gdje gostuju neki od vodećih glazbenika poput violončelista Mische Maiskyog, pijanista Itamara Golana i violinistice Janine Jansen. Prije festivala koji se održava od 1. do 12. rujna, 36-godišnji Austrijanac uživa u kući u Mlinima, a velika mu je želja kupiti dom na jugu Jadrana. Story: Prije dvije godine rekli ste da ovdje tražite kuću. Znači li to da biste se mogli i trajno preseliti u Hrvatsku? Ove sam godine u Dubrovnik stigao potkraj srpnja i ovdje provodim godišnji odmor, uz kraće odlaske zbog koncertnih obaveza. Ovdje u Mlinima, odmah do mora, uživam u ljepoti Jad­ranske obale, pripremam nastupe, nadgledam pripreme ususret početku festivala. Već godinama aktivno razmišljam o kupnji nekretnine u Starom gradu ili okolici koja bi zacijelo bila moja baza od proljeća do jeseni. Naravno, zbog brojnih koncertnih obveza diljem svijeta, još ne mogu razmišljati o potpunom preseljenju u Dubrovnik, no siguran sam da bi jednog dana vrlo vje­rojatno moglo biti tako. U Du­brovnik sam zaljubljen od prvog trenutka kad sam posjetio grad i s vremenom ta ljubav nije ni­šta slabija! Dapače, zbog nevje­ro­jatnih ljepota koje iz dana u dan iznova otkrivam i upoznajem, postaje sve snažnija. Story: Što vas je tako vezalo za Dubrovnik? Sjećam se svog prvog dolaska, u ljeto 2000. Tada sam nastupio u programu ‘Dubro­vačkih ljetnih igara’. Sjećam se te večeri, Kne­ževa dvora, kao da je bilo jučer. Tada sam bio očaran ljepotom grada, predivnim muziciranjem u Kneževu dvoru i nevjerojatnom pub­li­kom koja je uživala u svakom tonu te u svojim mislima stvorio ideju o ljetnom glazbenom festi­valu smještenom unutar jedinstvene povijesne jezgre Grada, najljepše glazbene pozornice. Ta­ko smo prvi festival komorne glazbe ‘Julian Rachlin i prijatelji’, jer na njemu sviram sa svojim glazbenim prijateljima, održali već sljedeće godine. Svi moji prijatelji i glazbenici bili su na prvi pogled očarani gradom jednako kao i ja. Nikad nigdje nisam imao koncerte kao u Kne­ževu dvoru i uvijek ističem da taj festival u Dub­rovniku predstavlja neobičan spoj umjetnosti i prijateljstva te rijetko viđenu sinergiju. Story: Kao posebni gosti festivala najavlje­ni su John Malkovich i sir Roger Moore, s kojim ste dosta bliski. Kako danas izgleda vaš krug prijatelja? Krug mojih prijatelja iznimno je velik, a u njemu još uvijek ima mjesta! Nažalost, zbog brojnih obaveza i putovanja, možda bi netko mogao pomisliti da ja nisam najbolji prijatelj jer se s nekima vidim svega nekoliko puta godiš­nje, ali upravo to i jest čar našega prijateljstva koje je toliko snažno da može izdržati i dugu razdvojenost. Sir Roger i John moji su dugogodišnji prijatelji te u Dubrovnik dolaze kao veliki prijatelji komorne glazbe. To što su oni poznate filmske zvijezde ništa ne znači za naše prijateljstvo. Mi smo obični ljudi koji razgovoraju o običnim stvarima i uživaju u svakom zajedničkom trenutku. Story: Sa samo šest godina imali ste svoj prvi veliki koncert. Po čemu se vaše djetinjstvo razlikovalo od onog kod ostale djece? Moje djetinjstvo nije bilo nimalo lako. Od napuštanja domovine i selidbe u Beč do predivnog života koji mi je majka omogućila svojim mukotrpnim radom te velike discipline koju sam morao svladati zbog bavljenja glazbom. No trudio sam se biti običan i normalan dječak iz ulice, jedino što tada nisam shvaćao da sam zapravo vrlo neobičan jer sam u jednoj ruci nosio violinu, a u drugoj nogometnu loptu. Glazba i nogomet moje su dvije najveće ljubavi! Kad sam bio malen, roditelji su mi rekli da bih trebao odlučiti što želim biti - glazbenik ili nogometaš. Pitao sam ih: mogu li biti oboje? S vremenom sam se opredijelio za violinu, što mi je drago zato što je moj profesionalni vijek time postao puno dulji i uživam u svakom trenutku svoga muziciranja. Naravno, uživam i u svakom trenutku koji još danas provodim igrajući nogomet s prijateljima i poznanicima, iako moji agenti imaju velike probleme s tim zbog mogućih ozljeda. U Dubrovniku svake godine odigram barem jednu utak­micu, to je već tradicija. Story: Prije nekoliko godina prekinuli ste vezu s violinisticom Janine Jansen. Često ste na putu. Koliko se uopće stignete posvetiti nekoj ženi? Iskrena ljubav i povjerenje ne poznaju granice, ne poznaju udaljenosti i jači su od svega, ili bi barem trebali biti. Istina, ljubav na daljinu i u skladu s mojim rasporedom nevjerojatan je izazov. Prednost u mojoj vezi s Janine bilo je to što je i ona vrlo tražena glazbenica pa bi nam zajednički nastupi bili najdraži trenuci. No siguran sam da kad jednom odaberete ovakav umjetnički put poput moga, nađete način da vjerujete u ljubav i sve svoje slobodne trenutke posvetite osobi koju volite. Story: Rock glazbenici su oduvijek bili omiljeni među ženskom populacijom. Koliko su glazbenici koji se bave klasičnom glazbom popularni među djevojkama? A zamislite tek kako je s nogometašima, a ja sam umjesto nogometa odabrao klasičnu glazbu! U svakom slučaju, glazbenici su omiljeni među publikom, pa i oni klasični. Publika je možda drukčija od one koja dolazi na rock koncerte, no vjerujte, lijepe djevojke dolaze i na koncerte klasične glazbe. Treba imati na umu da i klasični glazbenici mogu biti, i jesu, velike zvijezde. Histerija koja vlada oko mojih koncerata u Aziji nevjerojatna je i tu nas publika dočekuje ispred hotela i koncertne dvorane. Naravno, publika u Europi i Americi puno je drukčija i mirnija. Story: Kakvu vrstu glazbe slušate u privatno vrijeme? Čiji CD se najčešće vrti u vašem playeru? Slušam raznu glazbu, to doista ovi­si o trenutku, raspoloženju, obvezama... Od klasike do rocka. Preslu­šavam djela koja su izvodili veliki majstori, osobito kada pripremam neki nastup. Preslu­šavam neke od svojih nastupa ako se pripremaju izdanja ili planiram neke promjene. Moj iPod je sličan mome životu i tempu - kreativan, raz­novrstan, zabavan, ugodan.

Razgovarala Nikolina Kunić Fotografije Story Press, Rex, arhiv Storyja