Hrvatska je zemlja s porazno niskim udjelom visoko obrazovanih ljudi iako je definitivno na brojnim primjerima visoko razvijenih zemalja potvrđeno da postoji korelacija između visoko obrazovane populacije i uspješnosti neke zemlje.
Nažalost, ponekad u javnosti možemo čuti sulude izjave o tome da naša zemlja ima previše visoko obrazovanih ljudi?! Ipak, Hrvati redovito iznose svoja mišljenja o brojnim temama, a to je postalo još očitije i iritantnije širokom upotrebom interneta i društvenih mreža, čime su mase nadobudnih komentatora dobile zahvalnu platformu za iznošenje raznih ‘mišljenja’. Na Zapadu takve ljude nazivaju ‘opinionated’ i, vjerujete, nije riječ o komplimentu nego upravo suprotno.
Imaju li baš svi pravo na mišljenje i što to uopće znači? Postoje li neki kriteriji koji moraju biti ispunjeni? Ima li istu vrijednost i težinu znanje i ekspertiza stručnjaka za određeno područje i nepismeno blebetanje baš svakoga kome su dostupni ekran, tipkovnica i internetska veza?
Odgovor bi se trebao podrazumijevati, ali u današnjem svijetu ne vrijedi ista logika, nema poštovanja prema znanju i iskustvu. Nema elementarne pristojnosti u komunikaciji ni poštovanja činjenica jer danas su popularne i one alternativne. Sama činjenica da je nekome dostupna javna platforma ne znači da ta osoba zaslužuje i publiku. Svijet u kojem živimo nepovratno se promijenio širokom upotrebom interneta i dolaskom društvenih mreža koje su zavladale našim životom u (pre)velikoj mjeri i koje iz ljudi najčešće izvlače ono najgore.
Moja malenkost uspješno se odupire pošasti internetskog komentiranja i minimalno sam prisutna jer sam odavno shvatila da ne želim tratiti svoje vrijeme i energiju na besmislene rasprave s bezimenim ljudima na internetu koji se neprestano i krajnje iritantno pozivaju na neko svoje ‘pravo na mišljenje’. Iako redovito pokazuju da nemaju pojma o čemu govore, da nemaju nikakvih konkretnih znanja ni kvalitetnih informacija o temi razgovora, elementarnu pismenost, a najčešće ni hrabrosti pisati pod svojim pravim imenom. Bezbrojni ‘stručnjaci’ raznih profila doista obožavaju internetsku anonimnost.
Što je razina obrazovanja niža, podložniji ste manipulacijama i zamkama internetskih algoritama koji potiču agresiju i negativne emocije.
Međutim, što je skromnija sposobnost kritičkog razmišljanja i pronalaženja kvalitetnih informacija, to je veća uvjerenost u ‘pravo na mišljenje’. Sve dok se mase (polupismenih) bave bezazlenim temama poput nogometa, u tome nema velike štete. Pametna i obrazovana osoba, ako nije riječ o zlonamjernom manipulatoru, zna koliko su važni obrazovanje i pouzdani izvori informacija da bi čovjek uopće mogao govoriti o kompleksnim problemima modernog svijeta. Pametna osoba je svjesna koliko malo zapravo zna; analizira, sumnja, preispituje i ne iznosi svoje mišljenje olako te izbjegava konflikte. Primitivna osoba skromnog obrazovanja i intelektualnog kapaciteta arogantno misli da sve zna i beskrupulozno u javnosti širi svoje neznanje, a katkad i opasne laži.
Nažalost, takve možemo vidjeti i čuti i na najvišim političkim pozicijama, u Hrvatskoj i u svijetu. To je opasno i porazno i vjerujem da bi svatko od nas trebao više slušati i učiti od pametnijih (za određeno područje) od sebe, a manje izražavati ‘svoje mišljenje’ o baš svakoj temi.
