BRUNO ŠIMLEŠA O ZDRAVLJU HRVATA: 'Ne vjerujem da bi se to našlo ni u Top 5 novogodišnjih odluka'

Razgovarali smo s popularnim autorom Brunom Šimlešom o važnosti mentalnog zdravlja koje je svjetska tema broj 1, ali ne i u Hrvatskoj.

'Za američko društvo me ne iznenađuje problematiziranje mentalnog zdravlja jer je to ondje top tema već godinama. Kao prvo, pojam je destigmatiziran s obzirom na to da brojni umjetnici i sportaši otvoreno govore o tome. Čak se i u NFL-u, jednom od najbrutalnijih sportova koji je sinonim za muževnost, vodi računa o mentalnom zdravlju igrača. Imali smo i primjere tenisačice Naomi Osake koja se povukla na neko vrijeme, pa Simone Biles koja je usred Olimpijskih igara odustala od nekih disciplina zbog brige za svoje mentalno zdravlje, pa pjevačicu Selenu Gomez koja je otvoreno govorila s čime se suočavala... Jednostavno se osvijestila i normalizirala važnost brige za sebe. Ne vjerujem da bi se to kod nas našlo ni među top pet novogodišnjih odluka, jednostavno zato što nismo svjesni da to zapravo podrazumijeva mudru brigu o sebi, ali i svojim voljenima', govori nam 42-godišnji Zagrepčanin, detektirajući zašto se o ovoj problematici sve više i bez srama počelo govoriti u našem često zatvorenom društvu.

Izvor: Dražen Kokorić

'Pandemija je sigurno tome pridonijela jer smo prvi put bili u krizi svjetskih razmjera koja je utjecala na sve životne aspekte i, naravno, mnogima je bilo teško. Bez svojih voljenih, bez nekih aktivnosti, uz mnogo veću dozu nesigurnosti, nervoze pa i neljudskosti onih koji su pokazivali svoje najružnije lice bezosjećajnim ignoriranjem poteškoća ili društveno-mrežnim smijuckanjem na ozbiljne probleme ljudi oko sebe. Sve to stvorilo je potrebu da konačno počnemo više razgovarati o brizi za sebe', tvrdi Bruno.

Pitali smo ga koje sve komponente čine tu važnu slagalicu u našem mozgu.

'Za mnoge će prve asocijacije biti neki psihički poremećaji, ali mentalno zdravlje zapravo podrazumijeva mogućnost nošenja sa životnim izazovima. Da imamo osnovne vještine za izlazak na kraj s raznim stresorima. To ne znači da se blaženo smijemo 24/7, nego da, primjerice, vladamo svojim emocijama, a ne one nama', ističe.

Izvor: Shutterstock

Nadalje, Šimleša ističe da bi briga za mentalno zdravlje trebala biti važna kao i održavanje temeljne higijene. Odgovorio nam je i na pitanje kako iz njegova sociološkog aspekta, a možda i osobnog iskustva poboljšati taj dragocjen dio našeg života.

'Mnogi stavljaju sve druge ispred sebe pa njima samima preostanu mrvice vlastite pažnje i vremena. Treba pronaći aktivnosti u kojima uživamo, uz koje rastemo, a važni su i međuljudski odnosi. Pronaći svoje pleme. To može biti naša obitelj ako osjećamo istinsku bliskost, ali i prijatelji s kojima dijelimo ključne ideje i životne vrijednosti. Važno je pripadati, biti shvaćen i prihvaćen. To nam pružaju odnosi, barem oni zdravi. Svakako bih dodao i nešto u čemu smo strastveni, a za mene je to pisanje ili boravak u prirodi. Baš sam nekidan razmatrao kako promociju knjige ‘(P)ostati zdrav’ u Kninu spojiti s nekoliko samotnih dana na Dinari. Neće biti prvi put, ali tako postajem zdrav. Nekoga ‘pale’ neke druge stvari, samo je poanta da prije nego što pregorimo pronađemo vremena i prostora za svoju strast', objašnjava.

Izvor: Dražen Kokorić

Iznio je i svoje viđenje raznih novogodišnjih želja koje često propadnu, a smatra da se to događa zato što ih donosimo pro forme i zato što nisu prirodno sazrele. Da bi se ostvarile, važno je osvijestiti što dobivamo tom promjenom, da nam je to važnije od onoga što gubimo.

'Moramo stvoriti neku pozitivniju naviku koja će nam davati emocionalnu hranu kako bismo se mogli riješiti one stare. Kada se već naviknemo na nešto loše, teže se toga riješiti. I važno je da smo sami sebi dovoljno važni da to i provedemo. Ako nam se srce nije naježilo kada osjetimo promjene ili ako si nismo važni, lakše ćemo padati na tim ispitima', objašnjava autor uspješnica ‘Kako zavoljeti sebe’, ‘Umjetnost života’, ‘Istine i laži o ljubavi’ i drugih, odgovorivši i kako pomaže članovima obitelji kada je riječ o osnaživanju mentalnog zdravlja, odnosno ima li osjećaj da katkad supruga Maja i kći Anabela više pomognu njemu.

'Svakako nisam u ulozi terapeuta, ali to ne znači da ne možemo terapeutski djelovati jedni na druge. Imamo malu obitelj - supruga, kći i ja. I mačak, naravno, ne smijem ga zaboraviti. Pomažemo si međusobno kad radimo nešto u čemu smo istinski prisutni, kada si pomažemo u ostvarivanju snova ili jednostavno prihvaćajući slabe dane. Imamo ih svi troje. Mačak je iznimka, naravno', zaključio je kroz smijeh.