'Svi govore samo najbolje, no ovo je prava istina o životu u Kanadi!'

'Svi pričaju o Kanadi kao obećanoj zemlji, a kad dođete tamo i naiđete na gomilu prepreka koje niste očekivali, primjerice da vam ne priznaju ništa što ste do sada radili ili vam nitko ne odgovara na mailove i poruke, pomislite kako je u vama problem. Nitko ne priča koliko je teško; nitko ne spominje da je sve užasno skupo te da vam, primjerice, na stanarinu ode pola prosječne plaće ili da ćete za toalet papir morati izdvojiti 120 kuna.” To priča stilistica Lea Krpan, djevojka koja je u Kanadu, na drugi kraj svijeta, otišla zbog ljubavi. Naime, njezin dečko Goran u Toronto se odselio prije osam godina. Tamo se bavi robotikom; a posljednje tri godine ima svoju tvrtku koja, između ostalog, proizvodi dronove. Prijateljstvo iz zagrebačkog kvarta pretvorilo se u ljubav, pa je tako Lea odlučila i sama 'okusiti' život u obećanoj zemlji. 'Po ljeti je u Kanadi divno, temperature su kao i kod nas 35-40 stupnjeva, a tada je idealno vrijeme za kampiranje. Kampiranje je veliki dio kanadske kulture i jedna od divnijih stvari koje sam proživjela. No treba preživjeti zimu. Temperature znaju biti i do minus 40. Često puše vjetar, pa – i kad su temperature relativno podnošljive – dojam hladnoće je veći. Moj dečko se već naviknuo, njemu to nije toliki problem kao meni. Za preživjeti zimu u Kanadi treba investirati u najtopliju odjeću i obuću. Jedino što vas spašava zimi su te njihove ekstra tople jakne, za koje trebate izdvojiti oko 1500 dolara, što je otprilike 6-7 tisuća kuna', kaže Lea i dodaje kako, baš zbog niskih temperatura i činjenice da nema proljeća te da zima traje do svibnja, cijeli grad funkcionira u podzemlju. Ako ne želite, uopće ne morate izaći na zrak: iz podzemne ulazite direktno u šoping centre, poslovne zgrade i sl. Toronto je, unatoč klimi, lijep grad za život. Preciznije rečeno, grad velikih mogućnosti. Puno mladih ljudi živi tamo, jer je jako lagano pokrenuti posao, pa i uspjeti, s obzirom na to da je riječ o velikom tržištu koje je, uz to, dobro povezano s Amerikom. Osim toga, svi su usmjereni na to da poduzetniku početniku olakšaju prve korake. Svatko tko ima neki poslovni projekt, objavi ga na Kickstarteru, a oni kojima se projekt svidi, financiraju ga (simboličnim) iznosima. Tako su njihovi prijatelji, koji su u Torontu otvorili svoju pivnicu, kupili strojeve za pokretanje posla bez kredita – samo uz pomoć malih ljudi kojima se svidjela njihova ideja. Ako ste stranac, a želite pokrenuti posao, morat ćete naći partnera Kanađanina, jer 50% udjela mora biti kanadsko. 'Veliki je problem to što se tamo priznaje jedino 'kanadsko iskustvo'. Sve što ste do tada radili, njima ništa ne predstavlja. To što sam u Hrvatskoj radila za različite magazine te odradila brojne modne kampanje, to im tamo nije ništa značilo. U želji da nešto radim, poslala sam valjda 500 mailova i nitko mi se nije javljao. Nema agencije kojoj se nisam obratila, a na kraju mi je jedna ipak dala priliku. Naime, agencije su te koje spajaju modne stiliste, fotografe i sl. te nam pronalaze posao. Na početku je normalno da radiš besplatno, smatra se da 'gradiš' svoj portfolio kako bi te u budućnosti agencije uzele u obzir na neke veće kampanje i brendove', priča Lea koja bi, kako kaže, voljela neko vrijeme provesti u Kanadi i isprobati dokle može doći, no želja joj je da se ona i dečko jednom ipak vrate u Zagreb. 'Dugo mi je trebalo da se naviknem na tamošnje ljude. Primjerice, svi su jako ljubazni, susretljivi, nasmiješeni..., ali uvijek sve nekako stane na tome. Čak i ako neke ljude malo bolje upoznaš, pa čak i ako 'kliknete', lako se dogodi da ti se više nikad ne jave, niti odgovaraju na poruke. Rekli su mi da je to normalno. U Kanadi nemaju ni tu kulturu ispijanja kave, a druženja se moraju dogovarati i do dva tjedna unaprijed jer svi puno rade ili žive daleko jedni od drugih. A i teško je njegovati prijateljstva na minus 30', priča Lea koja je prije nekoliko dana po peti puta otputovala u Toronto i namjerava ostati godinu dana. 'Grad je jako skup, a na početku sam stalno nešto preračunavala u glavi. Kad shvatite da vas WC papir košta 120 kuna, zaprepastite se. No zato su režije dosta povoljne, oko 200 dolara, a prosječna plaća je oko 3500 dolara. Također, izlasci su dosta skupi, a osobito alkohol. Kako imaju jako strog zakon o alkoholnim pićima, alkohol se ne toči nakon 2 sata ujutro, a ne smije se ni piti na cesti', priča Lea kojoj je od svega najgora hrana. Primjerice, ako želite pojesti komad mesa koji će imati okus po mesu, morat ćete izdvojiti užasno puno novaca. Povoljnije meso, ono iz supermarketa, jednostavno nema okus na koji smo mi navikli, pa je Lea gotovo prešla na vegetarijanski način prehrane. 'Definitivno je nešto čudno s tom hranom; sve je užasno slatko. Rekli su mi da moram probati njihovu kavu i donut; bilo je toliko slatko da me je kasnije satima bolio trbuh. Ujutro pijem kavu s bademovim mlijekom; dok kod nas u 2 dcl mlijeka ima oko 3 g šećera, u mlijeku kojeg tamo kupim količina je 15 g na 2 dcl. U Kanadi se jede užasno puno sira. Njihovo nacionalno jelo je pomfrit s umakom od pečenja i hrpom sira. Pozlilo mi je od toga kad sam jednom probala. No kako je Toronto jedan od vodećih multikulturalnih gradova, ovdje stvarno ima restorana apsolutno svih svjetskih kuhinja. Mene je posebno oduševio jedan marokanski restoran u kojem je zabranjeno jesti uz pomoć pribora, već se jede prstima', priča Lea koja se za prvog posjeta Torontu udebljala 5 kilograma. 'Kilogrami samo idu gore, a nije ti jasno zašto. Čak i ako se pokušate hraniti zdravo i uravnoteženo, nemoguće je ne udebljati se zbog te silne količine šećera u hrani. Jedem isključivo povrće i voće i uvijek kuham doma. Kad sam za Božić htjela napraviti sarmu, nisam nigdje mogla pronaći kiseli kupus. Onda smo čuli za jednu trgovinu Slovenia, gdje se prodaju različiti proizvodi s Balkana, pa sam tamo kupila zelje koji su vlasnici sami kiselili. Bilo mi je to pravo otkriće', kaže kroz smijeh Lea koja se silno veseli 21. ožujku kada je čeka sastanak s jednom od vodećih agencija u Torontu. Svidi li im se njezin portfolio, možda to bude 'ulaznica' za neke velike projekte i najprestižnije kampanje u kojima će ova mlada stilistica pokazati svu snagu hrvatskog šarma i kreativnosti.