“Nisam generalno protiv cijepljenja, ali sam protiv načina na koji se to u Hrvatskoj radi. Djecu nam cijepe nekakvim koktelima lijekova, sada već 6 u 1, te nam ne daju mogućnost parcijalnog cijepljenja. Primjerice, ja bih cijepila svoje dijete protiv rubeole, ali ne bih protiv hepatitisa B, jer smatram da je to krajnje nepotrebno, jer se zna kako se hepatitis B prenosi, no i taj se virus stavlja u koktel. Kad sam svoju djecu odbila cijepiti, morala sam, između ostalog, otići na razgovor u Epidemiološki zavod i tamo mi je liječnica potvrdila kako i struka cjepivo protiv hepatitis B smatra nepotrebnim, ali su posustali pod pritiskom roditelja”, kaže 42-godišnja Zagrepčanka koja je svjesna rizika takve svoje odluke te iskreno priznaje da ju je strah mogućih posljedica, no također napominje kako ju je jednako strah nus pojava cijepljenja. Naime, iako to nije službeno potvrđeno, poteškoće u verbalnom izražavanju, koje ima njezin 7-godišnji sin, povezuje upravo s MO-PA-RU-om (morbili, parotitis, rubeola), cjepivom koje, između ostalog, štiti i od ospica (morbili). Tako svoju 3-godišnju kći nije cijepila spomenutim cjepivom (dobila je jedino cjepivo protiv TBC-a), zbog čega su oni kao roditelji imali “problema sa zakonom”. “Kako je pedijatar dužan obavijestiti institucije o djeci čiji se roditelji ne pridržavaju kalendara cijepljenja, tako smo i mi dobili poziv Centra za socijalnu skrb, gdje smo se morali javiti na razgovor, kao i novčanu kaznu. Ne sjećam se točno, ali kazna je bila veća od tisuću kuna, no mene je sud oslobodio plaćanja jer nisam bila prethodno kažnjavana te zbog posebnih okolnosti, tj. činjenice da mi starije dijete ima određenih poteškoća”, priča ova majka. Ospice su vrlo zarazna virusna bolest koja se širi kapljicama iz nosa, usta ili grla zaražene osobe. Razdoblje inkubacije prije nego što se pojave prvi simptomi je sedam do 14 dana, a bolest započinje povišenom tjelesnom temperaturom, konjunktivitisom i kašljem. Nakon tri ili četiri dana izbija karakterističan osip, najčešće prvo iza ušiju i na čelu, a potom po licu, ispod kose, na vratu i prsima te nerijetko na dlanovima i stopalima. Osip je pjegast i crven i u roku od 24 do 48 sati širi se po trupu i ekstremitetima. Pritom tjelesna temperatura može biti vrlo visoka (do 40 stupnjeva). Neki su oboljeli posebno osjetljivi na svjetlo. Osip izbija 48 sati i traje četiri do pet dana, nakon čega se koža peruta. Ne postoji specifično liječenje ospica. U većini slučajeva preporučuje se liječenje paracetamolom za snižavanje temperature. Ako ne dođe do komplikacija bolesti, ospice prolaze bez posljedica, no moguće su i komplikacije. Vrlo su rijetke, ali postoje komplikacije koje mogu, nažalost, dovesti i do smrtnih slučajeva. Zato ospice ne treba olako shvaćati. Struka se slaže kako je cijepljenje najbolja prevencija ove bolesti. Cijepljenje djece u dobi od 15 mjeseci s MO-PA-RU (morbili, parotitis, rubeola) sprečava infekciju. Druga MO-PA-RU imunizacije (cjepivo) daje se opet u 1. razredu osnovne škole (ili prilikom upisa). Osobama koje primijete gore navedene simptome, a nisu preboljele ospice i nisu protiv njih cijepljene, preporučuje se da se što prije jave liječniku kako bi se pravovremeno dijagnosticirala bolest te kako bi se po potrebi izolirale. Autor: D. P. Fotografija: Profimedia
