Dugogodišnji životni partneri, glazbenici Danijela Martinović i Petar Grašo, rado su se odazvali snimanju editorijala posvećenog Međunarodnom mjesecu borbe protiv karcinoma dojke te otkrili kako oni paze na svoje zdravlje.
Od 2011. godine časopis Story prvi broj u listopadu posvećuje iznimno humanoj inicijativi - Međunarodnom mjesecu borbe protiv karcinoma dojke. Nakon što je prvu ružičastu naslovnicu krasila glazbenica Nina Badrić, potom voditeljica Daniela Trbović, a 2014. godine u suradnji s udrugom Europa Donna odlučili smo se za poznati par - Danijelu Martinović i Petra Grašu. Budući da čuvaju svoju intimu i rijetko kad se u javnosti pojavljuju zajedno, Danijela i Petar prepoznali su ovu hvalevrijednu priču, odnosno činjenicu da kad se žena bori protiv opake bolesti, i njezin partner to teško i bolno razdoblje najčešće jednako emotivno proživljava. Ovim je splitski par želio naglasiti važnost javnih osoba i njihovu dužnost da pozivaju žene na preventivne preglede te da je u borbi za život dragocjena pomoć i podrška partnera. Da su zdrava zafrkancija i smijeh veliki čuvari zdravlja, popularna pjevačica i markantni kantautor pokazali su na snimanju donijevši mediteransku lepršavost i interne šale kojima su zabavljali cijelu ekipu. U povodu Pink Storyja Danijela i Petar otkrili su kako paze na svoje zdravlje, na koji se način bore protiv svakodnevnog stresa, što ih čini sretnima i još mnogo toga.
Story: Časopis Story već godinama prvi listopadski broj posvećuje prevenciji i borbi protiv karcinoma dojke. Ove ste se godine i vi pridružili Pink Storyju. Kako gledate na tu problematiku?
Danijela: Mislim da u Hrvatskoj žene još nisu dovoljno upoznate s prevencijom raka dojke. Najvjerojatnije zbog straha. Nužno je neprekidno podsjećati na važnost prevencije i redovitih pregleda, a mi kao javne osobe možemo pomoći da se bolje i jasnije čuje taj glas. Zato istinski pozdravljam i divim se hrabrosti Angeline Jolie koja je s cijelim svijetom podijelila vrlo intiman dio svoga života. Odaslala je snažnu poruku svim ženama svijeta! Sretna sam što sam dio ove divne priče i nadam se da će moj glas pomoći u nastojanju da se žene više brinu o sebi i svom zdravlju.
Petar: Čovjekova svijest programirana je tako da, dok smo zdravi, gotovo uvijek mislimo da se bolest događa nekom drugom i najčešće se, nažalost, prekasno otkrivaju simptomi koji mogu završiti pogubno. Mislim da je najvažnije naglašavati važnost preventivnih i redovitih pregleda jer se pravodobnim lociranjem problema može napraviti puno.
Story: Koliko vi vodite računa o svom
zdravlju?
Danijela: Stvarno sam dobar i zahvalan pacijent, tako mi barem kažu liječnici. Vrlo sam odgovorna kad je o zdravlju riječ i kada dobijem direktive od liječnika, slijedim ih kao vojnik!
Petar: Ja se ubrajam u kategoriju ljudi koji nisu naročito redoviti kad je o sistematskim pregledima riječ. No u posljednje vrijeme počeo sam polako regulirati prehranu i voditi računa o nekim stvarima koje pate zbog načina života, brojnih putovanja i stresa. Nisam dosad imao većih tegoba pa se nadam da će tako i ostati. Bavim se sportom i to mi je dragocjeno u očuvanju zdravlja.
Story: Kad vas nešto zaboli, idete li odmah liječniku ili se najprije informirate putem interneta?
Danijela: Nikada ne idem po prve informacije na internet. Volim dobiti savjet od stručne osobe, i to licem u lice. Kada dobijem neki savjet, mogu potražiti dodatne informacije ili proširiti svoja saznanja o terapijama, alternativnim metodama i slično, ali nikada ništa ne radim na svoju ruku.
Petar: Ako mi temperatura ili tegobe potraju više od jednog dana, konzultiram se s liječnikom o daljnjim koracima. Internet može biti koristan za informiranje o nekim tegobama, ali to nije usporedivo s liječničkom dijagnozom.
Story: Jeste li paničar?
Danijela: Aposlutno ne!
Petar: Nisam paničar, dapače, možda malo preležerno doživljavam svoje zdravlje. Upalu pluća prije desetak godina prebolio sam na nogama, i to svirajući jer sam mislio da se radi o malo težoj prehladi. Sada sam ipak malo ozbiljniji kad je o tome riječ.
Story: Je li neka vama bliska osoba oboljela od karcinoma dojke?
Danijela: Da, nažalost, moja je baka umrla od karcinoma dojke!
Petar: Imao sam takve slučajeve u prijateljskom krugu. život se preokrene u minuti i svi prijašnji prioriteti više nisu važni.
Story: Kako je, prema vašemu miljenju, važno pristupiti oboljeloj osobi?
Danijela: Najvažnije je da u tim trenucima nitko ne sažalijeva bolesnu osobu, što se u većini slučajeva događa. Treba otvoreno pričati o dijagnozi i svim koracima koje je potrebno poduzeti. Obitelj i prijatelji posebno su važna karika i trebaju biti oboljeloj osobi oslonac i vjetar u leđa kad zatreba, a najvažnije je ne obeshrabrivati se i vjerovati jer čudima i ozdravljenjima svjedočimo svaki dan.
Petar: Tu su važne tri stvari - ljubav, ljubav i ljubav.
Story: Idete li redovito na preglede dojki, odnosno kad ste prvi put krenuli?
Danijela: Imam sreću da me vode moje dvije prijateljice - u Splitu dr. Anđelka Jurić, a u Zagrebu dr. Lada Šimulin pa nema šanse da zaboravim na pregled.
Prvi pregled dojke napravila sam prije desetak godina.
Story: Kako ste spoznali važnost redovite kontrole?
Danijela: U razgovoru sa svojim liječnicama. Zaista nisam vodila posebno o tome računa jer sam razmišljala kao i većina ljudi: ‘Zdrava sam, dobro je.’ Ali nakon razgovora s dr. Ladom shvatila sam važnost redovitih pregleda.
Story: Pregledavate li grudi i sami?
Danijela: Da, čak sam i to naučila. Svakih mjesec, dva temeljito sama pregledam grudi.
Story: Kad ste prvi put otišli na ultrazvučni pregled?
Danijela: Prije otprilike sedam godina.
Story: Budući da, nažalost, broj oboljelih žena raste, što mislite jesu li suvremeni brz način života i stres pridonijeli tome?
Danijela: Ubrzan način života definitivno može pogoršati stvari i usporiti ozdravljenje, ali ima tu još mnogo faktora koje ne bismo smjeli zanemariti.
Petar: Vjerujem da današnji način života pridonosi većini oboljenja koja nas prate.
Stres, nezdrava hrana, čak i ona za koju mislimo da je zdrava u većini slučajeva to nije. Ljudi se nalaze u nekom začaranom krugu i većinom se bave drugim ‘ozbiljnijim’ stvarima i sebe stavljaju u drugi plan.
Story: Kako se vi borite protiv stresa? Što vas opušta?
Danijela: Imam mnogo načina kojima se opuštam. Godinama sam radila na raznim tehnikama opuštanja i smirivanja uma, ali shvatila sam da to nije neophodno. Svatko se može opustiti na sebi svojstven način; nekome odgovara meditacija, nekome joga, nekome kuhanje, nekome čitanje ili šetnja u prirodi ili igranje s djecom. Najvažnije je slušati svoj unutarnji impuls i radititi ono što vas raduje, pa makar to značilo samo sjediti i promatrati more.
Petar: Opušta me ribolov, društvo, dobro crno vino i uski krug ljudi.
Story: Događa li vam se da sebe nekad stavite na zadnje mjesto?
Danijela: To mi se događalo dugo godina, ali sam promijenila svoje prioritete. Kako bi rekao Aresen Dedić: ‘Ja ne tražim puno, ali tražim odmah!’ Šalim se, naravno, ali jako je važno shvatiti da ljubav prema sebi nema veze s hranjenjem ega jer da bismo mogli voljeti nekoga, moramo prije svega upoznati ljubav prema sebi.
Petar: Često se takve stvari događaju, ponekad treba znati reći ‘ne’. I ja se polako učim tim stvarima posljednjih godina.
Story: Danijela, kad imate loš dan i ne osjećate se dobro, kako vam Petar pomogne?
Danijela: S Petrom je život nepodnošljiva lakoća postojanja. I u najtežim situacijama dok sam plakala, znao me nasmijati. Time mi je bezbroj puta pokazao da ne postoji bezizlazna situacija.
Story: A vama Danijela?
Petar: Vrlo je suptilna prema ljudima oko sebe. Iako je vedre prirode i javnost je percipira kao vrckavu, Danijela zna slušati i razumjeti ljude. U svojim lošim danima s njom mogu kvalitetno pričati i, što je ponekad još važnije, kvalitetno šutjeti.
Story: Što je, prema vašemu mišljenju, najbolja prevencija za borbu protiv bolesti?
Danijela: ‘Ono si što jedeš’ jedna je lijepa knjiga koja mi je otvorila oči kad je o prehrani riječ i tome koliko je kvalitetna hrana neohodna za zdravlje čovjeka. Bilo kakva tjelesna aktivnost je poželjna, svakako treba naučiti slušati potrebe svoga tijela i duše te naći vrijeme samo za sebe jer kada je čovjek zadovoljan, miran i opušten, bolest se ne može useliti tek tako - vrata su joj zatvorena.
Petar: Osim zdravog pristupa životu i izbjegavanja stresa, preventivni pregledi su najsigurniji način da se bolest izbjegne, tj. locira u začetku, kada je moguće popraviti stanje.
Story: Kako osjetite da vam se tijelo umorilo i da vam treba pošteni odmor? U kojim trenucima ‘povlačite ručnu’?
Danijela: Naučila sam slušati poruke svoga tijela - to je najbolji mogući kompas. Od toga što mi se jede, što mi se radi, kada mi se trenira i kad mi treba društvo, a kada samoća. Kada dođe faza u kojoj se trebam odmoriti, nitko živ me ne bi mogao nagovoriti da prekinem odmor.
Bila sam u razdoblju kada sam zbog iscrpljenosti ležala u krevetu mjesec dana sa 42 kg, i to sebi više nikada ne bih dopustila. To me iskustvo promijenilo zauvijek.
Petar: Takve se stvari jednostavno osjete, tijelo i um ti daju signal da je vrijeme da im se malo više posvetiš. Kod mene se svi ti simptomi rješavaju s puno sna i dva dana glavinjanja.
Story: Danijela, vi često ističete važnost meditacije i joge? Što vam je to dobrog donijelo?
Danijela: Najljepša stvar koju sam otkrila u jogi je potpuno osvještavanje svakog milimetra svoga tijela. Joga je divna jer vam vaše tijelo svaki dan dopušta sve više, bez pritiska i prisile. Svaki dan možete još malo dublje ući u položaj. U jogi sam upoznala i razne tehnike disanja te se potpuno zaljubila u svjesno disanje. Za početak je sasvim dovoljno osvijestiti dah i disanje te se sve u trenutku mijenja. Čovjek je zaista Božje remek-djelo!
Story: Koliko su sretne misli i duh važni za održavanje vitalnosti?
Danijela: Najvažniji! Sve što nas okružuje, ali baš sve jednom je bila samo misao. Kako vam to zvuči? Zastanite na trenutak i osvrnite se. Svaka građevina, pjesma, slika i dostignuće jednom su bili samo misao. Kakve su naše misli, takav je naš život i upravo zato je iznimno važno provoditi svakodnevnu mentalnu detoksikaciju.
Petar: Pozitivan ili negativan pristup svemu oko nas određuje nam sve ono što nas u životu prati. Na tome treba raditi, što nije uvijek lako, ali ljudi koji su pozitivci i vedre naravi puno bolje prolaze i izlaze iz teških situacija. život je doista jedna velika komedija, ponekad i tragikomedija, i dokazano je da humor ljekovito djeluje i u teškim situacijama. Film ‘život je lijep’ svojevrstan je spomenik takvom načinu razmišljanja.
Story: Poznati ste po iznimnom smislu za humor. Koliko vam je on pomogao da prebrodite neke teške situacije?
Petar: Mnogo jer se u takvim situacijama kroz smijeh oslobađaš velike težine koja pritišće s druge strane.
Story: Znači li da je smijeh lijek?
Petar: Apsolutno, što više smijeha, humora i vedrine. Svi imamo sive dane, a kada se meni dogode, uvijek imam društvo s kojim uz čašu vina rasteretim dušu. Ako sam sâm ili na putu, pogledam seriju ‘Mućke’, ‘Alo, alo’ ili ‘Naše malo misto’ i život je odmah lijep.
Danijela: Smijeh je odličan lijek protiv nakupljenog stresa jer potiče lučenje hormona sreće. Terapija smijeha koristi se u iscjeljivanju i liječenju teških bolesti. Zbog smijeha aktivira se čak 300 mišića lica, trbuha, leđa, ruku i nogu, a očne zjenice se šire. Potrošnja energije u nekoliko minuta smijeha jednaka je potrošnji tijekom 10-minutnog vježbanja na spravi za veslanje ili 15-minutnog vježbanja na sobnom biciklu. Dakle, možete čak i smršavjeti. I za kraj - nema lica koje je ljepše od onog nasmijanog. Zbog toga se stalno treba smijati.
Story: Koliko računa vodite o zdravoj prehrani?
Danijela: Ja sam mjerna jedinica za zdrav život. Prije dvije godine izbacila sam mnogo namirnica i uvela promjene u svoju prehranu i sada se zaista osjećam fenomenalno. Ne jedem bijelo brašno, šećer, mlijeko i jogurte, slatko sam svela na minimum, a sve više koristim jela bez glutena. Svi obroci su kuhani i topli - počevši od doručka!
Story: U kojim zdravim zalogajima uživate?
Danijela: Obožavam juhu od crvene leće, humus, quinou s povrćem i tofuom, bruskete od mini rajčice, pečene paprike i mekanog kozjeg sira, čips od amaranta, majonezu od indijskog orašćića i tortu od rogača i naranče.
Petar: Uživam u svim zalogajima, zdravima i manje zdravima. Jako volim povrće - blitvu i kupus, i oni su čest sastojak na mom tanjuru, kao i riba. Ne treba to uvijek biti oborita riba, i srdela s gradela je ponekad najveća delikatesa.
Story: Petre, poznati ste i kao odličan kuhar. Na čemu se temelje vaši omiljeni recepti?
Petar: Na maslinovu ulju koje obiteljski pravimo, povrću, ribi i mesu. Izbjegavam šećer, bijeli kruh i tjesteninu. Nije mi bilo jednostavno maknuti se od toga, ali osjećam se bolje otkad ih izbjegavam.
Story: Uhvatite li se da držite predavanja svojim ukućanima o važnosti zdrave prehrane?
Danijela: Već sam se svima popela na vrh glave sa zdravim savjetima, a pogotovo Petru!
Petar: Nisam baš uvijek idealan maneken za zdravu prehranu niti propovijedam previše o tome. Postoje dani kada malo ‘popuste konopi’ i jedu se stvari koje i nisu baš najzdravije. Teško je odoljeti dobrom pršutu ili paškoj janjetini s domaćim kruhom.Važno je ipak postaviti neku granicu i u određenom trenutku reći stop. Meni to nije problem jer, srećom, obožavam i povrće.
Story: Nekoć ste trenirali košarku. Zaigrate li je i dalje ili ste zavoljeli još neki sport?
Petar: Košarku ne igram više tako često jer nisam u prilici uvijek sakupiti nekoliko ljudi koji su potrebni za to. Prakticiram trčanje i fitness što češće mogu. Puno se ljudi žali da nema vremena za takve stvari, ali ja vjerujem da svatko može odvojiti 30-40 minuta za svoje zdravlje. To nije puno vremena, a pomaže kvaliteti života.
Story: Što je za vas najvažnije za dug, sretan i ispunjen život?
Danijela: Shvatila sam da je uvijek sve onako kako treba biti. Kada sam se prepustila struji života, osjetila sam što uistinu znači živjeti ispunjeno do kraja.
Petar: Najvažnije je imati zdravlje u obitelji, potom odane prijatelje i radovati se u svim malim prilikama koje nam se svakodnevno nude. život je jednokratna pojava i zbroj malih stvari pa ga ne treba propustiti čekajući sa strane samo velike prilike. Radujmo se i volimo, ostalo će doći samo od sebe.
