Istraživanja kažu kako milenijalsi, tj. generacija mladih rođenih između 1980. i 1995. u puno manjoj mjeri zainteresirani za seks nego starije generacije. Ili, bolje rečeno, seks im je OK, ali nije na vrhu njihovih prioriteta. Oni, pokazuju istraživanja, imaju manje seksulanih partnera nego prethodne generacije, tj. one rođene 60-ih i 70-ih, te rijeđe vode ljubav, a promjene su posebno vidljive - što je opet iznanađujuće! - kod muškaraca. Iako se ovdje ne može govoriti i aseksualnosti, već samo drugačijim životnim 'interesima', dr. sc. Ana Kandare Šoljaga, doktorica psihologije te vlasnica i voditeljica psihološkog savjetovališta, na svojim je internetskim stranicama pojasnila gdje su korijeni aseksualnosti. "Jedna teorija kaže da je aseksualnost najvjerojatnije posljedica traumatskih iskustava, kao što su na primjer seksualno zlostavljanje u djetinjstvu, silovanje ili nešto slično (potisnuta homoseksualnost). Kao reakcija na traumu javio se baš takav obrambeni mehanizam koji čini čovjeka nezainteresiranim za seksualnost općenito, a koji ima smisao da ga sačuva od nekih novih mogućih loših iskustava u budućnosti. S druge strane, ima ljudi koji kažu da se cijeli život osjećaju aseksualno, da su obišli liječnike – psihologe i psihijatre – koji su rekli da nema organskih osnova za to (odnosno nije zabilježen nedostatak nekih hormona), a nisu zabilježene ni traume kojima bi se mogla objasniti takva nezainteresiranost za seksualnost. Ti ljudi smatraju da je aseksualnost jedna od mogućih normalnih seksualnih orijentacija, te da bi je trebalo kao takvu uvrstiti uz hetero, homo i biseksualnost, a možda i preimenovati u neutroseksualnost. Gledajući iz tog aspekta, moguće je da je aseksualnost ostala tako dugo neimenovana i o njoj se nije govorilo upravo zbog toga što u svijetu bombardiranom seksualnošću nitko nije dugo smogao hrabrosti reći da ga seks ne interesira", pojašnjava dr. Kandara Šoljaga. Autor: D. P. Fotografija: Profimedia
