'Cijeli ću život pamtiti ozarena lica slijepih i slabovidnih navijača'

Od malih nogu, uglavnom s ocem, odlazila je na stadion Maksimir i gledala utakmice Dinama. Iva Cigrovskij, 31-godišnja magistra novinarstva, priznaje da je već tada maštala kako će karijeru jednoga dana ostvariti upravo u sportu. To se i dogodilo prije devet godina, kada se pridružila Građanskom nogometnom klubu Dinamo Zagreb, gdje je posljednjih pet godina časnica za osobe s invaliditetom. Kako kaže, zahvalna je i ponosna što je upravo njoj pripala te velika zadaća, a ujedno i velika odgovornost. Od 7. do 15. ožujka, kada se diljem Europe obilježava tjedan promicanja prava osoba s invaliditetom i važnost njihove integracije u društvo, Iva je u sklopu društveno odgovorne akcije Same Chances govorila o dobroj praksi koju provodi u radu s osobama s invaliditetom. Pojasnila je i kako slijepe i slabovidne osobe audiodeskripcijom prate nogometne utakmice te opisala njihove doživljaje i ozarena lica koja će, kako kaže, pamtiti do kraja života.

Story: Časnica ste za osobe s invaliditetom GNK-a Dinamo. Što navedena funkcija točno podrazumijeva?

UEFA je 2015. godine u Pravilnik o licenciranju i financijskom fair playu uvrstila članak prema kojem svaki klub koji se prijavljuje za licenciju treba imenovati časnika za gledatelje s invaliditetom radi poboljšanja pristupa i usluga za osobe s invaliditetom u nogometu. To primjenjuje i Hrvatski nogometni savez za klubove u Hrvatskoj. Časnici su poveznica između klubova ili saveza i navijača s invaliditetom. Dinamo je odmah 2015. godine uveo tu funkciju za domaća i europska natjecanja. Rukovodstvo kluba odlučilo je da će ta funkcija pripasti meni, što sam rado prihvatila jer sam od 2011. godine često sudjelovala u humanitarnim aktivnostima i radu s udrugama.

Story: Kada govorimo o nogometu i sportu općenito, prvi ste pokrenuli audiodeskripciju utakmica za slijepe i slabovidne. Kako to funkcionira?

Prije sam bila na stadionu Wembley koji je pristupačan i ima usluge prilagođene za osobe s invaliditetom. Imali smo ideje u klubu, ali nismo znali kako početi. Nekoliko godina poslije obratili su nam se viši stručni savjetnik zagrebačkoga gradonačelnika za osobe s invaliditetom Branimir Šutalo i Goran Denis Tomašković, izvršni direktor Udruge slijepih Zagreb, i iznijeli ideju o audiodeskripciji utakmica za slijepe navijače. Premijera projekta bila je na stadionu Maksimir 2017. godine na utakmici Dinamo - Istra 1961. Kao narator uključen je Igor Gabor, profesor sociologije s iskustvom u naraciji, a sukomentatori su obično sportski novinari i tu surađujemo s Hrvatskim radijem. Prijenos obuhvaća naraciju i deskriptivno opisivanje stadiona, navijača, događanja na terenu, položaja igrača, tijeka igre. Smješteni su u prvom redu zapadne tribine i prijenos slušaju putem bežičnih prijemnika. Dosad smo imali 21 audiodeskripciju, prijenose domaćih natjecanja, povijesnog Dinamova proljeća u Europi, kao i Lige prvaka, za što smo dobili i pohvalu UEFA-e.

Story: U ostvarenju nauma naišli ste i na određene infrastrukturne probleme. Koliko je bilo izazovno pronaći rješenje koje zadovoljava potrebe slijepih i slabovidnih navijača?

Infrastruktura je u ovom slučaju veliki problem. Neprilagođeni ulazi, uski prolazi, usko postavljene sjedalice, boravak na tribini s kišobranom, skliska podloga i slično osobama s invaliditetom često su nepremostive prepreke zbog sigurnosti te otežanog dolaska i odlaska na stadion, kao i boravka u uvjetima koji nisu zadovoljavajući. Na gradskom stadionu sagrađenom prije više od sto godina klub ne može samostalno donositi odluke o rekonstrukciji, ali to ne može biti razlog za odustajanje.

Story: Bilježite li veći posjet slijepih i slabovidnih na utakmice?

Danas po jednoj utakmici audiodeskripcije imamo 20-ak slijepih i slabovidnih navijača. Najveći je problem nemogućnost održavanja u slučaju kiše ili lošeg vremena jer stadion nije natkriven. Do 2016. godine imali smo desetak navijača s invaliditetom po utakmici, a danas ta brojka iznosi oko 70, dok na najatraktivnijim susretima (utakmice UEFA-e) premašuje 150.

Story: Na početku razgovora rekli ste mi da ste pozvali i druge hrvatske klubove da slijede vaš primjer te da audiodeskripcijom omoguće slijepim i slabovidnim navijačima uživanje u sportu, konkretno nogometu. Jeste li uspjeli u svom naumu?

Naš je primjer prvi slijedio Hrvatski nogometni savez, koji je organizirao audiodeskripciju utakmice Hrvatska - Grčka, a i HNK Gorica imao je jedan takav prijenos. Nedavno je održana radionica u HNS-u na kojoj sam prezentirala što sve GNK Dinamo radi u vezi s tom temom.

Story: Kako Hrvatska stoji u usporedbi s drugim svjetskim gradovima, odnosno klubovima?

Uspoređivanje s drugim europskim klubovima nije dobro zbog ekonomskih, financijskih i drugih karakteristika, ali i zbog budžeta klubova, razina liga, stadiona, broja zaposlenika te drugih specifičnosti. Usporediv je broj ljudi koji su zaduženi za osobe s invaliditetom; kod nas je riječ o jednoj osobi, RB Leipzig ima tim od 30 osoba, AC Milan ima 13 osoba, a Manchester City
deset. Održala sam za CAFE kao gost predavač predavanja klubovima prve lige u Rusiji, Ukrajini i Makedoniji. Većina klubova iz tih liga ne radi mnogo po ovom pitanju.

Story: Često ističete da imate i osobnu misiju kada su posrijedi osobe s invaliditetom. Koja je to?

Prilikom jednog obilaska stadiona bio je s nama dječak u invalidskim kolicima. Došli smo do stepenica i tada sam shvatila težinu problema s kojim se susreću osobe s invaliditetom. To dođe kao šamar koji vas osvijesti o temeljima ljudskog dostojanstva i ravnopravnosti. Dok u svojoj okolini nemamo osobe s invaliditetom, ne razumijemo važnost inkluzije. Zato je važna komunikacija s upravljačkim tijelima koja odobravaju projekte - trebaju shvatiti važnost integracije. Osjetljiva sam na društvenu nepravdu i to je razlog zašto se želim baviti ovime. Moto jedne konferencije bio je da nogomet mijenja život ljudi, što je doista tako. Zapitate se: “Da sam ja rođenjem ili zbog životnih okolnosti u toj situaciji, kako bih htjela da se netko odnosi prema meni?” Tada dobijete sve odgovore.

Story: Kažete da je, između ostalog, iznimno važan osobni kontakt s navijačima. Rađaju li se i prijateljstva iz takvih priča?

Osobni kontakt ovdje je možda i najvažniji. U Hrvatskoj živi oko 12 posto osoba s invaliditetom, a jednako tako i u Zagrebu. Pojašnjenje situacije i otvorenost za komunikaciju uvijek pomažu u mogućim nesporazumima ili nezahvalnim situacijama. Rad s osobama s invaliditetom donio mi je brojna prijateljstva, a osobni kontakt vrijedan je i zato što nam je važno prikupljati povratne informacije.

Story: Pamtite li neku anegdotu kada je riječ o tome...

Prošle je godine za taktilnog obilaska stadiona jedan vjerni slijepi navijač isprobao golmanske rukavice pa smo se svi dobro nasmijali uz komentar da je spreman biti na golu, ali da nismo sigurni koliko bi to bilo pametno ako želimo pobijediti. Smijeha i zabavnih trenutaka nikada ne nedostaje, posebno kada se razvije prijateljski pristup.

Story: Koje povratne informacije dobivate od osoba s invaliditetom? Koliko im znači mogućnost praćenja utakmica, općenito uživanja u sportu?

Slijepi navijači oduševljeni su audiodeskripcijom jer s ostalima sudjeluju u doživljaju utakmice. Imamo vlastitu momčad djece s teškoćama u razvoju koja treniraju nogomet na stadionu, poseban e-mail za osobe s invaliditetom i rubriku na internetskoj stranici, aplikaciju s prijavama za ulaznice za osobe u invalidskim kolicima, na utakmice dolaze socijalizatori sa psima pomagačima. Ima tu raznih aktivnosti. Dobivamo većinom pozitivne komentare i to nas motivira.

Story: Slijepe i slabovidne osobe nastojite uključiti u što više segmenata vašega svakodnevnog poslovanja. Kako to činite?

Osim spomenutih aktivnosti za slijepe navijače, pokrećemo nove stvari. Naime, svaka organizacija koja zapošljava više od 20 osoba dužna je po zakonu zapošljavati određen broj osoba s invaliditetom. Ako taj uvjet ne možete ispuniti, postoje zamjenski načini. Odlučili smo pokrenuti suradnju s tvrtkom Sfera Visia koja zapošljava slijepe i slabovidne osobe, a bavi se proizvodnjom biosapuna. Dinamo u prodaji već ima takve sapune koje vrijedi kupiti kao suvenir, a suradnjom dodatno potičemo zapošljavanje osoba s invaliditetom. Ujedno, jedan naš veliki navijač sa sindromom Down dobio je najprije priliku volontirati u fan shopu Dinama, a nedavno je postao i naš djelatnik na povremenom honorarnom radu. Cilj je razvijanje socijalne interakcije.

Story: Na što ste najponosniji u dosadašnjem radu?

Na činjenicu da je Dinamo predvodnik u području integracije osoba s invaliditetom u nogomet. Projekt audiodeskripcije za slijepe i slabovidne navijače ‘Feel the game = See the game’ Europsko udruženje nogometnih klubova proglasilo je 2017. godine jednim od sedam najboljih u Europi. Dinamo je 2018. godine osvojio nagradu CAFE-a za najbolju inicijativu godine za aktivnost ‘VIP doživljaj utakmice’. Odraslim osobama s intelektualnim teškoćama iz Centra za rehabilitaciju Zagreb omogućili smo gledanje utakmice iz VIP lože i poseban doživljaj.

Story: Koja je najvažnija lekcija koju ste naučili u karijeri?

Neke stvari ne možeš promijeniti, ali možeš ih pokušati prilagoditi, od ljudskog faktora, prepreka u društvu do infrastrukture. To nas ne treba spriječiti da nastojimo ostvariti ideje i ciljeve, važna je prilagodba.

Story: Pratite momčad Dinama na njihovim utakmicama, gostovanjima i često ste jedina žena među njima. Kakav je osjećaj biti jedina žena među tolikim muškarcima?

Stručnjakinja sam za nove medije, što označava vođenje dijela profila na društvenim mrežama, internetske stranice i sudjelovanje u komunikaciji, to je moj posao. U odnosima s javnošću rade glasnogovornik i nekoliko kolega stručnjaka za digitalne kanale i jako dobro funkcioniramo. Za potrebe internetske stranice i društvenih mreža putujem s prvom momčadi na svaku utakmicu, a svi u klubu, stožeru i momčadi dobro surađujemo. Ako dobro radite svoj posao, trebalo bi biti svejedno jeste li žena ili muškarac. U Dinamu je na poziciji predsjednice Uprave žena, druga članica Uprave također je žena, koja je ujedno i u Izvršnom odboru ECA-e kao jedina žena u tom europskom tijelu. Nisam u karijeri imala neugodna iskustva na temelju spola, ali često su mnogi iznenađeni što radim na poziciji na kojoj većinom rade muškarci.

Story: Kažete da volite nogomet otkad znate za sebe...

Od malih nogu zanima me sport, prije svega nogomet i košarka. Rođena sam u Zagrebu, tu su Dinamo i Cibona, a ja sam primjer prenošenja ljubavi prema zagrebačkim simbolima s koljena na koljeno, ponajprije preko tate. Volim osjećaj koji me ispuni kada idem na utakmice, čak nekad više volim manje utakmice, kada dođeš u miru pogledati svoj klub, opustiš se, družiš i uživaš u sportu.

Story: Što vas inspirira i pokreće?

Pokreće me želja da postignem maksimum u svim područjima gdje mogu napraviti neku dobru ili korisnu stvar, privatno ili poslovno. Završila sam dvije osnovne i dvije srednje škole, gimnaziju i srednju glazbenu školu, instrument violina. Zatim sam krenula na fakultet i paralelno počela raditi, volontirala sam nekoliko godina na Studentskom radiju. Radim posao koji volim i koji je poseban. Ako si rođen u Zagrebu, ako si navijač Dinama i ako radiš u struci za koju si završio školu ili fakultet - to je sve što možeš poželjeti.

Story: Na čemu trenutačno radite i što planirate?

Trenutačno u klubu provodimo postojeće projekte, u tijeku je akcijski tjedan integracije osoba s invaliditetom, zatim slijedi i tjedan promocije nogometa u društvu, a uskoro pokrećemo i zakladu koja će se baviti društveno odgovornim aktivnostima.

Story: Kako provodite slobodno vrijeme?

S najbližim ljudima, u obiteljskom druženju, odlasku na manje izlete, opuštajući se na kavi uz jezero, u prirodi. Volim rolati i klizati. Zapravo, živim dosta mirno i jednostavno izvan posla i poslovnih obaveza.

Story: Gdje se vidite za pet, a gdje za deset godina privatno i profesionalno?

Dinamo je respektabilan klub u zemlji i Europi i nekome tko to prepozna, nudi brojne mogućnosti. Želim i dalje u svom radu biti odgovorna prema ljudima koji su mi omogućili ovaj posao prije devet godina. Klub pokreće zakladu koja će se baviti društveno odgovornim projektima, i to je svakako ono u čemu se vidim. Možda bi bilo lijepo raditi u nekom drugom europskom nogometnom klubu, ali prije svega sam navijačica Dinama i bilo bi teško prilagoditi se novom okruženju i poslu u kojem su ponajprije potrebne emocije. Privatno planiram nastavak mirnog i skladnog života u Zagrebu te zasnivanje obitelji s partnerom.