'Ostani kod kuće. Molim te. Sjedim u bolnici i čekam kemoterapiju. Kad bi barem znao koliko nas ima koji sada gotovo da nemamo imunitet. Nikad nije bilo lakše nekome spasiti život', zavapila je jučer na društvenim mrežama Adela Klobučar, blogerica, model, glumica i magistra farmacije. Adela spada u skupinu onih za koje je epidemija koronavirusa, koji mnogi olako shvaćaju, najopasnija. Ovoj 27-godišnjakinji, naime, dijagnosticiran je zloćudni karcinom dojke. Hrabra i optimistična Siščanka ispričala nam je svoju priču, otkrila kako ona podnosi ove dane epidemije, ali i još jednom objasnila zašto je, kako bismo zaštitili sebe, a pogotovo one bolesne, stare i slabije od nas, bitno - ostati kod kuće.
Možete li, za početak, reći nešto o sebi?
Moje ime je Adela Klobučar, rođena sam u Sisku, no prije devet godina sam preselila u Zagreb, gdje i danas živim. Po struci sam magistra farmacije, a uz to se posljednjih desetak godina bavim modelingom te amaterski glumom. Za dijagnozu sam saznala prije pet mjeseci, neposredno nakon 27. rođendana. Krajem ljeta primjetila sam kvržicu u dojci za koju se, nakon ultrazvuka i punkcije, uspostavilo da se radi o zloćudnom karcinomu dojke. 

Vrlo brzo nakon uspostavljanja dijagnoze počele su i kemoterapije, njih ukupno šesnaest

 Vrlo brzo nakon uspostavljanja dijagnoze počele su i kemoterapije, njih ukupno šesnaest. Trenutno mi je preostalo primiti još šest kemoterapija, što znači da je dobar dio ovog dijela liječenja iza mene. Na sreću ih odlično podnosim, makar su prisutne brojne nuspojave koje su jednostavno neizbježne prilikom primjene ovakvih lijekova. Fokusirana sam na zdravlje pa svi izazovi lakše i brže prođu.

Zamolili ste ljude da ostanu kod kuće. Što biste, kao pripadnica jedne od najugroženijih skupina, ovim putem poručili onima koji nepotrebno izlaze, ali i onima koji svjesno krše samoizolaciju? Zašto je važno ostati kod kuće?
Zamolila sam ljude da ostanu kod kuće jer vjerujem da danas trebamo učiniti sve što možemo kako bi nam sutra bilo bolje. Nažalost, mnogi ljudi još uvijek ne shvaćaju koje su posljedice njihovog neodgovornog ponašanja te kako njihovi izbori mogu utjecati na ljude u njihovoj okolini, pa i šire. 

Mnogi ljudi još uvijek ne shvaćaju koje su posljedice njihovog neodgovornog ponašanja

  Smatram da u ovim trenucima nema mjesta za paniku i strah, no isto tako treba se pridržavati uputa nadležnih institucija, osobito ako se radi o samoizolaciji. Važno je smanjiti širenje virusa kolilko god je moguće kako bismo zaštitili starije, kronične bolesnike i imunokompromitirane osobe. Ako to znači ostati koji dan ili tjedan kod kuće, mislim da je to najmanje što pojedinac danas može napraviti.

Koliko često odlazite u bolnicu? Na koji Vam način to u ovome razdoblju predstavlja izazov?
Terapiju primam jednom tjedno u dnevnoj bolnici, što znači da taj dan u bolnici provedem nekoliko sati. S obzirom na novonastalu situaciju, izlazim iz kuće samo kada idem u bolnicu, uz obaveznu masku, stalnu dezinfekciju ruku te izbjegavanje bliskog kontakta s drugim osobama i dodirivanja površina koliko god je moguće. 

Terapiju primam jednom tjedno u dnevnoj bolnici

Bolnica je već poduzela brojne mjere predostrožnosti što dodatno doprinosi zaštiti kako pacijenata, tako i samog osoblja.

Kako se štitite od zaraze?
Tijekom ovog razdoblja ustinu prakticiram #ostanikodkuće i pojačanu higijenu ruku, a sve što dođe izvana dezinficiramo. Još prošli tjedan obavili smo veću kupovinu i opskrbili se osnovnim namirnicama kako bismo se mogli maksimalno izolirati, bez svakodnevnog odlaska u trgovinu ili na tržnicu. U kućanstvu nas je samo dvoje pa nismo pretjerivali, a i ako nam uskoro štogod bude nedostajalo, lako to kupimo. Uz obaveznu dezinfekciju.


Kako provodite vrijeme kod kuće?
I prije ove pandemije dosta sam vremena provodila odmarajući kod kuće zbog mog trenutačnog stanja, no svakodnevno sam par sati boravila u prirodi. 

Mislim da iz svake životne situacije, pa i ove, trebamo nastojati izvući najbolje

  Kako sada izbjegavam izlaske iz kuće koji nisu nužni, vrijeme uglavnom provodim čitajući knjige, gledajući filmove, a opskrbili smo se i društvenim igrama te puzzlama. Vrijeme koristim i za rad na sebi u svakom smislu, ali ostane i koji sat u danu za proljetno čišćenje stana. Mislim da iz svake životne situacije, pa i ove, trebamo nastojati izvući najbolje jer nikada nije sve tako crno kako se možda u početku čini.