'Iako često izbivam iz kuće, nije mi problem uskočiti u kućanske poslove'

Prošle nedjelje u Rijeci, na utakmici između Rijeke i Hajduka dogodilo se neočekivano iznenađenje. Naime, u domaćoj momčadi, uz prepoznatljive bijele dresove, našao se i jedan ružičaste boje. Iako su mnogi tada mislili kako je 28-godišnji Franko Andrijašević u pranje slučajno ubacio crvenu čarapu, postoji dublja priča o svemu tome. Riječ je o humanitarnoj akciji koja podržava slogan 'Postizanje jednakosti između muškaraca i žena podrazumijeva puno posla, truda i vremena. Krenimo'. Na taj se način poigrao stereotipima i spolnom (ne)ravnopravnosti. Za Story.hr je ispričao kako se osjećao kada je izašao na teren, kako on promovira spomenuti slogan i što misli koji je glavni razlog ovog problema.

Kako ste se osjećali kad ste istrčali na teren u rozom dresu? Kakve su bile reakcije publike?

Za mene je to bilo jedno novo iskustvo, naravno da je osjećaj bio drugačiji prilikom izlaska na teren u jednoj tako važnoj utakmici kao što je Jadranski derbi, budući da sam bio 'drukčiji' od svoje ekipe. Vjerujem da su to tvorci kampanje i htjeli da to osjetim. Prilikom izlaska na teren imao sam podršku cijelog stadiona i suigrača iz kluba, te mi je s te strane to olakšalo da odradim svoju ulogu. Ono što sam uspio ovako vidjeti iz prve ruke jest da smo postigli željeni cilj. Dosta prijatelja i poznanika pitalo me je o poanti svega i samog ružičastog dresa te i moje 'početničke pogreške' u pranju rublja.

Kako to da ste baš Vi odabrani kao igrač koji će se pojaviti u rozom dresu?

Kontaktirali su me ljudi iz kluba te predložili suradnju na navedenom ambasadorskom projektu s međunarodnom organizacijom 'CARE', koja je inicijator projekta u regiji. Valjda su prepoznali 'ono' nešto u meni i to mi je jako drago. Vjerujem da će kampanja ispuniti svoju svrhu i biti prepoznatljiva kao poruka jednakosti. Drago mi je što sam bio dio tako jedne hvalevrijedne akcije.

Što mislite, koji je glavni razlog tome što dan danas ne postoji spolna ravnopravnost?

Vjerujem da tu postoji splet više faktora od povijesnih, tradicionalnih do suvremenih 'macho' uvjerenja koja možda ponekad prevladavaju. Radi se o vrlo kompleksnoj temi koju je teško svesti u nekoliko rečenica. Ništa ne ide preko noći, kao ni u sportu, ali zajedničkim društvenim radom i odricanjem od nekih nametnutih vrijednosti može se postići puno. Tako primjerice, danas ženski nogomet dobiva na puno većem značaju i popularnosti na svjetskoj razini. Jača interes sponzora i zajednice, te publike i treba sve raditi u smjeru da se ostvari spolna ravnopravnost.

Kućanski se poslovi smatraju ženskim poslom, dok se nogomet smatra muškim sportom. Kako to komentirate? Obavljate li vi kućanske poslove? Jeste li ikada imali razgovor o ravnopravnosti unutar Vaše obitelji, kako kao dječak, tako i sada?

Moja supruga je puna razumijevanja za moje poslovne odnosno sportske aktivnosti, te se izvrsno nadopunjujemo. Iako često izbivam iz kuće, nije mi problem uskočiti u kućanske poslove i aktivno sudjelovati u odgoju djece. Odgojen sam tako da poštujem sve ljude oko sebe i mislim da je, prije svega, najbitnije imati razumijevanja i poštivati druge. Iz toga sve kreće. Najbolji primjer koji možemo kao očevi dati svojoj djeci jest da cijenimo, poštujemo i volimo svoju suprugu ili partnericu, odnosno njihovu majku. Na taj način možemo pomoći djeci u odgoju i razvijanju njihove svijesti o spolnoj ravnopravnosti.

Jeste li se ikada našli u situaciji gdje je bila vidljiva neravnopravnost, kako ste reagirali?

Tijekom svog života dosta puta sam se sreo s navedenim problemom predrasuda i socijalnih stereotipa. Iako bi nekad u mlađim danima prešao preko toga, danas mi je s godinama sve teže i teže. Želim da naše životno okruženje učinimo boljim i ravnopravnijim mjestom za sve i mislim da svaki pojedinac svojim malim doprinosom može napraviti jako puno.