Brojne svjetske i hrvatske organizacije ističu kako se u krizi izazvanoj koronavirusom, a potom i potresom koji je pogodio Zagreb i njegovu okolicu ne smije, uz brojne novonastale probleme, zaboraviti na žrtve obiteljskog nasilja.Zbog mjera izolacije i socijalnog distanciranja, žrtve nasilja stavljene su u iznimno težak položaj i ograničeno im je ili u potpunosti onemogućeno pravo na zaštitu.
Europske zemlje, poput Španjolske i Francuske, od stupanja na snagu mjera zaštite u svrhu suzbijanja širenja koronavirusa bilježe porast nasilja u obitelji te poziva linijama za stručno savjetovanje veći od trideset posto u odnosu na prethodno razdoblje. Hrvatske institucije za sada ne raspolažu službenim informacijama o kolikom porastu broja slučajeva nasilja u obitelji se radi u našoj zemlji, no više nego ikada apeliraju na građane da ukoliko čuju ili vide sumnjive radnje koje ukazuju na moguće nasilje u obitelji, da iste i prijave.
U nezavidnoj situaciji svakako su se našla i skloništa za žrtve nasilja u obitelji. Dobro je znano kako upravo ona postoje da bi omogućili žrtvi sigurno mjesto od nasilja, ali s druge strane, u vrijeme epidemije koronavirusa, svaki ulazak novih osoba u sklonište, bez prethodnog testiranja, predstavlja izniman rizik zaraze za sve druge osobe koje su već u skloništu.Da su svakako nastupila teška i izazovna vremena priča nam 38-godišnja Bjelovarčanka, čiji su podatci poznati uredništvu tjednika Story, a koja se između ostalog prisjeća kroz što je sve prošla kako bi zaštitila sebe i svoju maloljetnu djecu.
Za Story otvoreno progovara kako je izgledao njen život dok je proživljavala emotivno, psihičko i fizičko zlostavljanje, na koji način je došla do utočišta, kako je tamo izgledala svakodnevica nje i njene djece, te kako joj danas izgleda život.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju Storyja, koji možete kupiti od srijede, 15. travnja.
