'Solidarnost nije isprazna riječ i frustrira me neosjetljivost većine ljudi te kako je društvo koncipirano. Htjela bih da svi više vode brigu o ljudima oko sebe jer će onda svima biti lakše. Da se osjećaju pozvano osjetiti da život nije samo trčanje i skupljanje što više materijalnih dobara. To nas ne čini sretnima, nego to da smo tu jedni za druge', govori Sandra Grozdanov, voditeljica riječkog programa Moje mjesto pod suncem, čiji je cilj socijalno uključivanje djece iz obitelji u riziku od siromaštva. Osim 11 tjednih radionica, pružanja psihosocijalne pomoći, djeca se uključuju i u razne kulturne te sportske aktivnosti, a kako bi se podrška mogla pružiti svoj djeci kojoj je potrebna, u tijeku je nacionalna donatorska kampanja. Cilj je do kraja godine prikupiti 1,2 milijuna kuna kako bi se opremio i uredio novi višenamjenski prostor u kojem će djeca uistinu naći svoje mjesto pod suncem.
Story: Kako je došlo do pokretanja programa Moje mjesto pod suncem?
Sve je započelo 2015. godine kada je Zoran Grozdanov s Mladenom Tadej, volonterkom Socijalne samoposluge Kruh sv. Elizabete, pokrenuo akciju ukidanja PDV-a na doniranu hranu kako bi se police samoposluge što više popunile. Ta inicijativa jedne neformalne skupine građana trajala je desetak mjeseci i uspjeli su promijeniti taj zakon, što je izniman uspjeh. Kako smo se u tom razdoblju intenzivno družili, jer je bilo puno strateškog planiranja i akcija, često smo razgovarali o siromaštvu. Raspravljali smo što bi se trebalo napraviti kako bi se pomoglo ljudima da prekinu taj začarani krug. Zaključili smo da bi bilo najmudrije krenuti od djece i 2015. godine počeli smo graditi temelje ovog programa. Dotad sam radila u Dječjem vrtiću Rijeka kao odgojiteljica i imala sam senzibilitet za rad s djecom, a i moje okruženje učinilo me senzibilnijom za ove teme.
Story: Kako ste tijekom rada kao odgojiteljica primijetili da siromaštvo utječe na djecu?
Definitivno se od djece i ljudi koji imaju manje mogućnosti očekuje da ulože mnogo veći trud kako bi postigli jednake rezultate kao oni koji imaju bolje mogućnosti. Osim što toj djeci nedostaju materijalna dobra, nedostaju im i ona statusna i društvena, a to je nekako nevidljivo. Društvena dobra su kada imaš dosta poznanstava i znaš kome se trebaš obratiti ako ti treba pomoć, a statusna dobra značila bi da si možeš priuštiti dobar mobitel ili dobre tenisice, što te samo po sebi pozicionira u društvu.
Story: U Mojem mjestu pod suncem više ste se koncentrirali na društvena dobra?
Da, fokusiramo se na to da dijete svim aktivnostima koje provodimo ojača sebe kao društveno biće, da uči socijalne vještine kako bi se, jednom kada se u životu nađe u različitim situacijama, znalo ispravno postaviti.
Cijeli intervju s voditeljicom programa Moje mjesto pod suncem u sklopu društveno odgovorne akcije Same Chances by Story, pročitajte u novom broju magazina Story koji možete kupiti od srijede, 2. prosinca 2020. godine
