U sklopu društveno odgovorne akcije Same Chances by Story
Izvor: Robert Gašpert
Prije desetak dana srpska glumica Milena Radulović prijavila je vlasnika glumačke škole Miroslava Miku Aleksića za silovanje, a nakon nje javile su se brojne žene koje je seksualno zlostavljao i uznemiravao. Njihova svjedočanstva potaknula su lavinu u cijeloj regiji, a na Facebook stranici ‘Nisam tražila’ počele su se objavljivati priče zlostavljanih žena i muškaraca. Među objavama su i one glumica iz Hrvatske koje su opisale zlostavljanja koja su iskusile tijekom karijere. Podršku svima koji su iznijeli svoje bolne priče dala je nagrađivana glumica i scenaristica, dramska prvakinja Lana Barić koja o problemima i oblicima diskriminacije s kojima se svakodnevno susreću žene govori u svojim intervjuima, ali i filmu ‘Tereza37’ za koji je napisala scenarij. Potpredsjednica Hrvatskog društva filmskih djelatnika otkrila nam je kakvo je stanje u Hrvatskoj, zašto se o ovoj temi nije prije počelo javno govoriti te kako ona reagira na neprimjerena ponašanja.
Story: Je li bilo pitanje vremena kada će se i kod nas pojaviti svjedočanstva o seksualnom zlostavljanju i uznemiravanju na glumačkoj sceni?
Seksualno uznemiravanje upisano je u samu retoriku društva u kojem smo rođene, u svakoj profesiji, na svim razinama. Nemajmo iluziju da nije tako. Od malih nogu tome svjedočimo. Svakako sam sretna što se ovo događa i da je sad to vrijeme, iako bi svako vrijeme bilo dobro. Pretužna sam kad čitam sva ta svjedočanstva jer je bolno, ali divim se hrabrosti svih tih djevojaka i žena. I muškaraca koji su se javili.
Story: Zašto se tek sada digao glas?
Ako ste pročitali komentare ispod bilo kojeg članka koji je prenesen u medijima vezano uz seksualno zlostavljanje i uznemiravanje, znat ćete zašto. Zato što u tim komentarima te žene doživljaju zlostavljanje nakon zlostavljanja koje su prijavile, takvo ozračje vlada. Da je klima u društvu takva da znaš kako će zlostavljač biti primjereno procesuiran i sankcioniran, to ne bi bilo tako. Ovako se, javnim priznanjem da su zlostavljane, te djevojke i žene izlažu daljnjem nasilju koje ponovno neće biti sankcionirano. To se, ako sam dobro shvatila, zove sekundarna viktimizacija. Živimo u potpuno pervertiranom društvu i kad razmišljam u kontekstu odrastanja moje kćeri, potajno se nadam da će otići odavde. Nekidan mi je mama njezine najbolje prijateljice rekla da joj je kći rekla: “Mama, kad se po mraku vraćam kući iz škole, nabijem kapuljaču i pravim se da sam dečko.” Eto, sve je jasno. Pritom one imaju 12 godina i sve im je jasno. Nije li to bolno?
Cijeli intervju s Lanom Barić u sklopu društveno odgovorne akcije Same Chances by Story pročitajte u novom broju magazina Story koji je u prodaji od srijede, 27. siječnja 2021.