Aktivizam je u krvi kazališne redateljice Anice Tomić koja u svojim predstavama progovara o brojnim društvenim problemima, a posebno onima s kojima se svakodnevno susreću žene. No nije angažirana samo na sceni, u predstavama kao što su ‘Hotel Zagorje’, ‘Monovid 19’ i ‘Usmena povijest’, nego i u konkretnim akcijama kojima mijenja naše društvo nabolje. Jedna je od osnivačica pokreta Spasi me koji se bori protiv obiteljskog, partnerskog i drugih oblika nasilja, a prije desetak dana izborila se za osiguranje puta do škole djeci koja pohađaju obrazovne institucije u samom središtu Zagreba.
Story: Pokrenuli ste peticiju za siguran prolazak djece koja središtem Zagreba pješače prema svojim školama. Kako ste zadovoljni rezultatom?
Grad odgovara na gotovo svaku prijavu i vidimo pozitivne pomake, no mnoge su zgrade u lošem stanju i mnogo je ulica pa ne možemo reći da smo potpuno zadovoljni. Pitanje odgovornosti u ovim izazovnim vremenima postaje ključno, svatko od nas mora barem pokušati preuzeti odgovornost i djelovati. Ovim putem pozivam i vlasnike i suvlasnike da pronađu snagu te pokušaju sanirati opasne dijelove svojih zgrada. Također apeliram da se Zakon o obnovi, koji je kompliciran i opterećen birokratskim preprekama, pokuša jasnije artikulirati i objasniti ljudima. Ako želimo imati dugoročno siguran grad, sada je vrijeme za djelovanje. Iako nisam stručnjakinja u tom području nego samo kazališna redateljica, mislim da bi cijela zaštićena jezgra Zagreba trebala protupotresnu obnovu jer znamo da živimo na trusnom području i zgrade treba sanirati u skladu s time.
Story: Iznenađuje li vas činjenica da ste morali pokretati takvu inicijativu, da taj problem nije riješen nakon zagrebačkog potresa u ožujku prošle godine?
Reagirala sam instinktivno i majčinski. Inicijativa je u ideji nastala još nakon zagrebačkog potresa, ali s obzirom na proživljeni stres, sanacije privatnih objekata i lockdown, nismo je mogli provesti. Pridružile su mi se majke koje su također odlučile djelovati - arhitektice Lea Pelivan i Kristina Vlainić, novinarka i prevoditeljica Petra Švarc te pravnica Nataša Ostojić. U kratkom roku, zbog brže komunikacije s roditeljima, pokrenule smo i grupu na Facebooku i peticiju. Još od prvog potresa razmišljala sam o sigurnosti našega grada i tome koliko je on zapravo zapušten - kao neka stara gospođa osteoporotičnih kostiju koja se tijekom godina zaboravila brinuti o sebi. Potres kao elementarna nepogoda događa se slučajno, zemlja živi bez obzira na to što mi ljudi snujemo. Ona se mijenja i aktivna je, a na nama je da to prihvatimo kao dio života i pokušamo naći rješenja. Filozofkinja Hannah Arendt kaže da ljudsku veličinu čine plemenitost, dostojanstvo, postojanost i neka vrsta nasmijane odvažnosti. To za sve nas ljude ostaje jednako važno tijekom svih stoljeća. Mislim da ovo vrijeme pandemije i potresa podsjeća na tu važnu misao - udruživanjem i zajedništvom veće su šanse za bolje sutra. Nikad se nisam bojala preuzeti odgovornost, pogotovo kada je riječ o sigurnosti djece, i zapitati sve nas: “Tko će preuzeti odgovornost ako nećemo svi mi?” Ipak je riječ o nama i našoj djeci.
Story: Koliko su ulice sigurne? Je li vas strah hodati te slati djecu u školu?
Predvečer grad postaje tih. Kao da su ga svi napustili. Velik je dio Zagreba u trakama, skelama, neke su zgrade jako opasne i bit će sve opasnije ako ih se ne počne sanirati, u ovim vremenima treba tražiti hitna, da ne kažem kreativna rješenja kako bi se povećala sigurnost. Zaštitne skele po ulicama, kojih će biti još mnogo, moraju biti samo trenutačna rješenja. Kad je riječ o onim dugoročnim, očekujem da vladajuće strukture, bez obzira na stranačku pripadnost, sjednu zajedno za stol te razmisle što će i kako učiniti. Ne vjerujem da su njihovi animoziteti tako veliki da barem na trenutak radi interesa djece, ali i svih stanovnika ne mogu sjesti zajedno i pronaći rješenje. Prisjetimo se da su osnovna prava djece zajamčena Ustavom RH i Konvencijom o pravima djeteta, a to su pravo na sigurnost, zdravstvenu zaštitu i obrazovanje. Sigurnost mora biti temeljna u pravnoj državi, o njoj nema diskusije. Dok se ne ispoštuje potpuna sigurnost ulica - vozimo djecu u školu.
Cijeli intervju s Anicom Tomić u sklopu društveno odgovorne akcije Same Chances by Story pročitajte u novom broju magazina Story koji je u prodaji od srijede, 3. veljače 2021. godine
