Lana Pudar: 'Unatoč nedaćama, odustajanje za mene nije opcija'

Više od 500 medalja i oko 50 pehara za najbolju plivačicu mitinga. Toliko je odličja dosad osvojila 15-godišnja Mostarka Lana Pudar, djevojka koju trenutačno svrstavaju u sam vrh svjetskog plivanja, i to ne bez razloga. Naime, sredinom veljače na mitingu u Beogradu ostvarila je olimpijsku A normu na 100 metara delfin za predstojeće Olimpijske igre u Tokiju isplivavši je za fantastičnih 57:37 sekundi, čime je oborila i državni rekord. Koliko je vrijedan i velik njezin rezultat, dovoljno svjedoči činjenica da je Sarah Sjöström bila brža od nje za samo tri stotinke. Mlada plivačica, članica Kluba vodenih sportova Orka, za Story je otkrila kako je slučajno počela trenirati plivanje, kako se priprema za natjecanja, što očekuje od nastupa na Olimpijadi i kakvi su joj planovi za budućnost.

Story: Prema dosadašnjim informacijama, postali ste najmlađa sudionica Olimpijskih igara. Što za vas znači odlazak na Olimpijadu, jesu li počele pripreme?

Trenutačno sam u fazi smanjenog obujma rada jer su pripreme za Beograd bile dosta duge i veoma teške pa je bilo potrebno malo i odmoriti se kako bih što spremnije dočekala pripreme za Olimpijske igre u Tokiju, koje službeno počinju za koji dan. Svakako da sam veoma uzbuđena i jedva čekam početi jake treninge i pripreme za Olimpijadu. Planiramo većinu vremena provesti izvan države u najboljim svjetskim plivačkim centrima jer, osim Olimpijskih igara u Tokiju, preda mnom je i Seniorsko europsko prvenstvo u svibnju i Juniorsko prvenstvo Europe početkom srpnja. Sigurno nijedno od tih natjecanja ne mislim podcijeniti, nego ću na svakom od njih pokušati dati maksimum i samim time dobar rezultat sigurno neće izostati. San svakog sportaša, pa tako i moj, jest predstavljati svoju zemlju na Olimpijskim igrama jer je to najveći sportski događaj na svijetu. Nadam se da je Tokio samo početak mojih nastupa na Olimpijadi jer svakako mi motiva neće nedostajati da i ubuduće postižem dobre rezultate i predstavljam svoju zemlju.

Story: Inače sportaši cijelu karijeru sanjaju o odlasku na Olimpijadu, a vama se taj san ostvario već sa 15 godina. Kakvim biste rezultatom bili zadovoljni u Tokiju?

Meni su moji treneri dali zadatak, ako to mogu uopće reći, da na Olimpijskim igrama maksimalno uživam, budem vesela i opuštena te da skupim iskustvo za sve buduće međunarodne nastupe koji me očekuju. Što će iz svega toga proizaći, odnosno kakav ću rezultat postići, vidjet ćemo. Bit ću zadovoljna ako pružim sve od sebe i ako otplivam onoliko koliko najbolje mogu u tom trenutku. A ne sumnjam da hoću. Trenerima sam rekla da se moram fotografirati sa svojim plivačkim idolom Sarom Sjöström, olimpijskom i svjetskom prvakinjom te rekorderkom koja pliva istu disciplinu kao i ja. Zaista bih voljela kada bismo plivale u istoj grupi na Olimpijskim igrama. Svakako bih učinila sve da je dobro, kako mi u plivanju kažemo, ‘nagazim’. Uglavnom, radujem se i jedva čekam Olimpijske igre.

Story: Koliko se dugo bavite plivanjem? Je li to bio vaš prvi izbor kada je o sportu riječ?

Plivanjem sam se počela baviti s pet godina, preciznije 2011. godine. Zapravo, roditelji su me upisali u školu plivanja kako bih naučila plivati jer su tijekom ljeta planirali ići na more sa mnom i bratom. Već nakon nekoliko treninga treneri su obavijestili moje roditelje da ću se vrlo kratko zadržati u školi plivanja i da me planiraju prebaciti u klub. Roditelji su u početku bili malo i skeptični hoću li htjeti trenirati plivanje, ali u međuvremenu sam zavoljela taj sport, svoje novo društvo, trenere, klub i tako je sve počelo. Mogu slobodno reći da sam slučajno završila u plivanju jer sam kao mala htjela trenirati mnoge sportove, ali ispalo je ovako i ne mogu se požaliti, sigurno nisam pogriješila.

Story: Na koje ste rezultate posebno ponosni?

Dosta sam toga postigla u prethodnom razdoblju, ali svakako sam posebno ponosna na ostvarenu A olimpijsku normu u disciplini 100 metara delfin. Također, na prvom reprezentativnom nastupu 2019. u Bugarskoj na Plivačkom prvenstvu Mediterana osvojila sam drugo mjesto u disciplini 100 metara delfin, što je najbolji rezultat jednog plivača iz Bosne i Hercegovine do sada. Državne rekorde obarala sam više od stotinu puta u raznim disciplinama i kategorijama, višestruka sam državna prvakinja, osvojila sam više od 500 medalja i oko 50 pehara za najbolju plivačicu mitinga. Osim toga, četiri godine zaredom proglašavana sam najboljom sportašicom grada Mostara u kadetskoj i juniorskoj konkurenciji, a prošle godine proglašena sam i najboljom mladom sportašicom Bosne i Hercegovine.

Story: Kako izgledaju vaši treninzi?

Ovisno o razdoblju priprema, planu i programu treninga, svaki dan u bazenu provedem prosječno oko četiri sata. Tu su i teretana tri puta tjedno, mnogo putovanja, izbivanja iz kuće, ali uz dobru organizaciju sve se može postići. Moj dan otprilike izgleda ovako: ustajanje u 6 sati, doručak, trening od 7 do 8.30 sati. Odlazak u školu, gdje sam do otprilike 12.30 sati. Onda dođem kući, nešto pojedem, malo se odmorim i imam kondicijski trening oko 14 sati. Potom imam drugi trening u vodi koji traje od 16 do 18 sati. O treninzima se brinu moji treneri koji su zaduženi za taj dio. Treninzi su raznovrsni i dosta teški, ali tako mora biti ako želim biti na ovoj razini.

Story: Koju školu pohađate? Stižete li svoje školske obaveze izvršavati na vrijeme unatoč intenzivnim treninzima i natjecanjima?

Idem u VI. Osnovnu školu u Mostaru i deveti sam razred. Kada se vratim kući s drugog ili ponekad i trećeg treninga, malo se odmorim, večeram i onda završavam školske obaveze. Teško je, ali to ne bih mogla sama da nemam pomoć ponajprije svoje obitelji, pa onda i trenera, razrednice, nastavnika i prijatelja, tako da se uz dobru organizaciju sve može postići.

Story: Trenirate u Mostaru, gradu koji nema olimpijski bazen. Ima li pomaka nabolje po tom pitanju?

Uvjeti za treninge svakako bi mogli i morali biti bolji. Nisam zadovoljna onima u Mostaru, ali tako je kako je. Koristim ono što imam i nadam se da će u budućnosti biti bolje. Sigurno bih napredovala još više kada bi se u Mostaru sagradio olimpijski bazen i kada ne bih bila prisiljena boraviti izvan Mostara puno vremena na raznim pripremama. Ali opet, i to ima neku svoju draž te mi je svakako dodatni motiv i izazov to što u našem gradu nemamo zatvoreni olimpijski bazen, da postižem što bolje rezultate. Nakon rezultata u Beogradu nešto se pokrenulo. Na prijemu kod gradonačelnika Kordića naišli smo na razumijevanje i dobru povratnu reakciju pa ćemo vidjeti što će se događati u sljedećem razdoblju.

Story: O čemu razmišljate kada ste u vodi? Imate li neki ritual ohrabrivanja prije natjecanja?

Nema tu nekog posebnog razmišljanja. Jednostavno nastojim što bolje odraditi ono što mi treneri daju kao zadatak. Svakako mi je glavni motiv želja da postignem što bolje rezultate. A shvatila sam već odavno da se uspjesi, medalje i pehari postižu na treninzima, a na natjecanjima se samo uberu plodovi rada.

Story: Koliko vam je važna podrška roditelja, prijatelja i profesora?

Roditelji su mi, uz trenere, najveća podrška i bez njih sve ovo ne bi bilo moguće postići. Ponosni su na mene i puno mi pomažu da sve oko mene funkcionira kako treba da bih mogla biti fokusirana na svoje obaveze na treninzima i u školi. Doček koji su mi pripremili moji prijatelji iz kluba i škole nakon dolaska iz Beograda pamtit ću cijeli svoj život jer mi je to značilo isto koliko i ostvaren rezultat u Beogradu. Lijepo je i godi kada osjetite svu ljubav i podršku koju imate od ljudi iz svoga grada i osoba do kojih vam je stalo. Osjetila sam da im je ovaj moj rezultat puno značio i drago mi je što sam ih uspjela razveseliti i učiniti ponosnima, isto kao što su i oni mene. Moram istaknuti podršku i razumijevanje koje imam od nastavnika i ljudi iz škole, bez kojih sigurno ne bi bilo moguće sve ovo napraviti i ostvariti.

Story: Mladi ljudi često mijenjaju mišljenja i stavove, što je potpuno normalno. Jeste li ikada razmišljali o odustajanju ili to za vas nikad nije bila opcija?

U jednom od ranijih intervjua izjavila sam da mi je jedan od najvažnijih savjeta koje sam dobila od svojih roditelja taj da nikada ne odustajem kada naiđem na prepreke te da budem uporna i ustrajna što god radila i čime god se bavila. I zaista se nastojim voditi time, ne samo u svojoj sportskoj karijeri nego i u cijelom životu. Tako da za mene odustajanje od nečega do čega mi je stalo nikada nije opcija.

Story: Kakvi su vam planovi za budućnost? Želite li svoju karijeru graditi isključivo u sportu ili se vidite negdje drugdje?

Što se tiče kratkoročnih planova za budućnost, trenutačno su svi vezani isključivo uz ono što me očekuje u sljedećem razdoblju, kako u sportskom smislu, tako i u školi. Očekuje me završetak osnovne i upis u srednju školu. Već sam odlučila da će to biti Druga gimnazija u Mostaru, matematičko-informatički smjer. Bez obzira na sve moje rezultate u plivanju koji su zaista respektabilni, i toga sam svjesna, škola mi je i dalje na prvome mjestu. Cijelo svoje školovanje imam prosjek ocjena 5.0 i zaista nastojim, bez obzira na velike obaveze u vezi s treninzima, sve školske zadatke izvršavati na vrijeme i kako treba. Svaka sportska karijera ima svoj rok trajanja, a tako i moja, pa si sigurno neću dopustiti da sve ovo što mi je plivanje pružilo ne iskoristim na pravi način, a to je da nakon završetka srednje škole upišem neko od prestižnih svjetskih sveučilišta te si tako pružim i priuštim školovanje na najvišoj razini. O izboru neke poslovne karijere još je rano govoriti. Svakako, sve ovo je priča za neko buduće razdoblje, a sada mi je plivanje, uz školu, daleko najvažnije pa se nadam samo da će me zaobići ozljede i da ću postići maksimalne rezultate u skladu sa svojim mogućnostima i sposobnostima. Težak i naporan put je preda mnom i mojim trenerima, ali iskreno mu se radujem jer volim izazove i uopće ne sumnjam u to da ćemo u razdoblju pred nama postići mnogo toga što će nama i ljudima koji nas podržavaju donijeti dosta radosti. Vjerujem u sebe i svoje sposobnosti pa zaista jedva čekam sve ono što mi budućnost nosi. A nadam se će to biti pozitivne i lijepe stvari.