Same Chances by Story
Zagrepčanka Tena Sakar Vukić majka je dvoje djece, marketinška stručnjakinja, žena koja se u slobodno vrijeme bavi trčanjem i snimanjem reklama, a gledatelji su je imali priliku vidjeti i u seriji ‘Zabranjena ljubav’. Na prvi pogled ni po čemu se ne izdvaja od drugih, a njezine životne navike ne razlikuju se pretjerano od onih prosječnih građana. No Tena već 15 godina živi s nevidljivim suputnikom poznatijim pod nazivom bipolarni poremećaj. Osobe koje pate od te mentalne bolesti imaju česte promjene raspoloženja - od neuobičajeno sretnog do nevjerojatno lošeg i depresivnog stanja. Da se nešto neobično događa, prvi je put primijetila sa samo 19 godina, kada joj je dijagnosticiran granični poremećaj ličnosti i depresija, a tek dvije godine nakon toga dobila je konačnu dijagnozu - bipolarni poremećaj. Odmah na početku rekla nam je kako ovo neće biti zabavan intervju, a cilj njezina javnog istupanja isključivo je osvještavanje javnosti o mentalnim poremećajima i potrebi pružanja podrške osobama koje se s njima bore.
Story: Kada ste prvi put shvatili da se s vama nešto čudno događa?
Prvi sam se put susrela s nekim izvanserijskim osjećajem kada sam imala 19 godina. Tada sam bila na prvoj godini fakulteta i nisam znala što mi se događa. Nešto je bilo čudno, ali nisam ni pretpostavljala o čemu je riječ. Bila sam drukčija, a u najkraćim crtama možemo reći da sam se osjećala loše. Nisam se mogla koncentrirati na učenje, izbjegavala sam prijatelje, nisam htjela biti u društvu... Bila sam nesretna i stalno se pitala: “Što mi se događa? Zašto se ovako osjećam?” Mučila su me i pitanja “Kuda moj život uopće ide?” te “Što radim?”. A onda sam samo odjednom bila koncentrirana, pozivala prijatelje na druženje, željela biti među ljudima, imala puno energije i bila puna raznih ideja. Jednostavno sam iskakala iz ravnoteže. Nešto se čudno događalo. Mladenačka lutanja i pitanja u kombinaciji s presnažnim osjećajima koje nikako nisam mogla kontrolirati.
Story: Kome ste se prvo obratili kada ste vidjeli da vam se stanje pogoršava?
Prvo sam se obratila svojoj majci. Rekla sam joj da se nešto čudno događa i da se više ne osjećam kao Tena koja je prije nekoliko mjeseci bila sretna studentica. Majka i ja smo u tom trenutku analizirale moguće scenarije. Tada i nije bilo toliko puno informacija i tema posvećenih psihičkim bolestima. Jedno vrijeme stajale smo na mjestu, a onda je mama pronašla Zavod za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju na Rebru. Odmah sam im se javila. Kada sam došla na pregled, liječnica je zaključila kako je riječ o graničnom poremećaju ličnosti i depresiji. Točnije, nešto između te dvije dijagnoze. Nakon nekoliko seansi prepisali su mi antidepresive i u tom sam se trenutku osjećala puno bolje.
Cijeli intervju pročitajte u novom broju magazina Story, koji je u prodaji od srijede, 19. svibnja 2021. godine.
