Daniela Drandić, magistra znanosti iz područja koje nazivamo zdravlje majki i novorođenčadi te voditeljica programa Reproduktivna prava u udruzi Roda, komentirala je za Story činjenicu da je Hrvatska na dnu ljestvice po kvaliteti skrbi za majke i novorođenčad u vrijeme pandemije.
Kako se ta situacija odrazila na naše majke i djecu i što možemo učiniti kako bismo to popravili, otkrivamo u ovom razgovoru.
Story: Možete li za početak reći nešto više o sebi i svojoj ulozi u Rodi?
Pridružila sam se Rodi nakon što sam rodila svoje prvo dijete jer me Rodin forum oduševio. Naime, nekoliko godina prije iz Kanade sam se preselila u Hrvatsku i samo sam na Rodinu forum naišla na kvalitetne, znanstveno potkrijepljene informacije vezane uz zdravlje žena na hrvatskom jeziku. Bilo je to jedno od rijetkih mjesta gdje su rasprave bile dobrodošle, kvalitetno moderirane i iz njih se moglo puno naučiti. Otad je prošlo puno godina - moje iskustvo roditeljstva i inspiracija drugih članica ponukali su me da naučim više o zdravlju žena i djece te o zdravstvenim politikama, kao i o tome kako zdravstvene politike i prakse promijeniti u skladu sa znanstvenim dokazima i pravima žena. Članica sam Rode punih 15 godina, a službeno sam u udruzi zaposlena sedam godina. Moj partner i ja sad imamo troje djece, a moj rad u Rodi potaknuo me da se vratim na studij. Početkom 2021. postala sam magistra znanosti iz područja zdravstvene zaštite majki i novorođenčadi.
Story: Hrvatska je na dnu ljestvice po kvaliteti skrbi za majke i novorođenčad u vrijeme pandemije. Što to točno znači, kako se to odražavalo na majke i njihovu djecu?
Svjesni smo da su se mnoge zdravstvene usluge tijekom pandemije urušile, a one koje su ionako bile na niskoj razini urušile su se još i više. Nažalost, skrb za trudnice, rodilje, babinjače i novorođenčad također pripada toj kategoriji. Prema našim iskustvima i kad uspoređujemo istraživanja koja smo proveli prije pandemije, očito je da se situacija pogoršala. Primjerice, pratnja na porođaju gotovo u svakom rodilištu bila je zabranjena od početka do polovice 2020., što zbog sezone gripe, što zbog pandemije. U javnosti su vodeći ljudi iz ginekoloških društava ponavljali tezu da žene za koje se sumnja da imaju bolest COVID-19 moraju rađati carskim rezom i biti odvojene od svoje djece. Važno je napomenuti da smo tada već imali preporuke i Svjetske zdravstvene organizacije, ali i drugih ginekoloških društava da takve prakse nisu potrebne i, dapače, mogu biti vrlo štetne za zdravlje majki i novorođenčad. Istodobno, u zapadnoj Europi takve se polemike uopće nisu vodile niti su prava rodilja i novorođenčadi u ijednom trenutku dovedeni u pitanje.
Rodilišta u malim, udaljenim i otočnim zajednicama postupno su zatvarana u posljednjih 30 godina i rodilje su upućene u često vrlo udaljena rodilišta jer je to ‘bolje za njih’. No u pandemiji je putovanje otežano, a rodilišta su odbijala nepotrebne hospitalizacije zbog epidemioloških mjera i žene su ostavljene na cjedilu, da kod kuće sjede i čekaju u neizvjesnosti. Iako je broj porođaja kod kuće u Hrvatskoj malen (manje od 100 poroda godišnje), njihov je broj snažno porastao u pandemiji. No nemamo informaciju jesu li to bile žene koje su rađale same jer nisu htjele riskirati odvajanje od partnera i/ili novorođenčeta ili su imale podršku neke primalje iz EU čiji se rad u Hrvatskoj ne može nadzirati. Ministarstvo zdravstva na brojne je upite i ovu skupinu žena svjesno odlučilo ignorirati.
S druge strane, u razdobljima kad je epidemiološka situacija bila povoljnija, u vrevi turističke sezone imali smo i pretprošlo i prošlo ljeto situaciju gdje su kafići i restorani bili puni ljudi bez maski, od kojih se nisu tražile COVID potvrde, dok u nekim rodilištima nije bila dopuštena pratnja, poput KBC-a Split koji je do prije dva tjedna bio zatvoren za pratnju. Neka rodilišta koja su pak bila otvorena za pratnju tražila su uvjete koje je bilo gotovo nemoguće ispuniti, poput toga da pratnja na porođaju ima negativan PCR test star maksimalno 48 sati. Istodobno, roditelji nedonoščadi ili bolesne djece nisu svoju djecu vidjeli tjednima ili mjesecima, i javnosti je to bilo prihvatljivo.
Zapravo, u pandemiji su pale sve maske. Odjednom je bilo izričito vidljivo tko vodi kolo u zdravstvenom sustavu, a to su politički moćnici, posebno visokopozicionirani liječnici koji donose odluke kako im odgovara, umjesto na temelju znanstvenih dokaza i standarda u zapadnoeuropskim zemljama imajući u vidu prava pacijenata i za to ne snose nikakvu odgovornost. Što je najgore, drugi donositelji odluka ne žele se tim moćnicima zamjeriti pa se sve događa po ključu APP - ako prođe, prođe. I uglavnom je prošlo i prolazi.
Story: Gledajući od početka pandemije do danas, u kojim je razdobljima skrb za majke i novorođenčad bila na najboljoj razini, a u kojim na najnižoj?
Početak pandemije i razdoblje oko potresa sigurno su bili najizazovniji jer nas je odjednom dočekalo puno nepoznanica, ali do svibnja 2020. sve se već donekle stabiliziralo. No uvjeti su jako dinamični i u jeku pandemijskih valova i između njih pa je teško generalizirati. Neprestano moramo pratiti što se događa i reagirati prema institucijama. To ponekad urodi plodom, ali prečesto nas se ignorira. Bit će zanimljivo pratiti pokazatelje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u sljedećem razdoblju i usporediti ih s onima od prije pandemije - gotovo je sigurno da je postotak carskih rezova i epiziotomija veći te da su stope dojenja manje. A sve su to trebali biti prioriteti u vrijeme epidemije.
Story: Jesu li vam majke povjerile neko svoje iskustvo i što su vam rekle?
Žene koje su bile trudne u prvom valu pandemije bile su u velikom strahu zbog neizvjesnosti vezane uz sam koronavirus i trudnoću jer na početku pandemije nije bilo puno informacija o tome, ginekološki pregledi odjednom su postali nedostupni, ukinuti su svi tečajevi i pripreme za porođaj i dojenje. Uz to, situacija u rodilištima mijenjala se iz dana u dan i nije se moglo predvidjeti kakvi će ih uvjeti dočekati. Za te trudnice otvorile smo grupu podrške koja je skupila više od 1000 članica. Poslije je pandemija postala ‘normalna’, a trudnički pregledi odvijali su se redovito. To je područje zapravo najbolje ocijenjeno u našem istraživanju - nakon prvog vala skrb za trudnice se više-manje normalizirala i pregledi su se odvijali uživo i nesmetano.
Trudnice su nekoliko puta organizirale akcije na društvenim mrežama, poput #Korona Trudnice i #KoronaTate, ali i peticije za otvaranje rodilišta za pratnju na porođaju. Nažalost, bez osobitog uspjeha - oni u sustavu koji donose odluke nisu bili pretjerano zainteresirani za njihovo preispitivanje. Iz istraživanja je očito da su iskustva na porođaju bila i ostala šarolika, a da se kvaliteta, koja je i prije pandemije bila niska, dodatno srozala.
Story: Što mislite zašto je baš skrb za majke i novorođenčad bila toliko na udaru tijekom pandemije? Nije li ovo skupina prema kojoj bismo se trebali odnositi s posebnom pažnjom?
Na udaru su jer su ranjivi - rodilja ne može čekati neko drugo vrijeme da donese svoje dijete na svijet, a novorođenče treba najbolju skrb sada i odmah. Osim toga, da ne ‘kvare statistiku’, naše društvo općenito nedovoljno mari o tim skupinama, ne uvažavaju se znanstveni dokazi o najboljim načinima postupanja koji bi konkretno u pandemiji mogli osigurati i epidemiološke uvjete, optimalno zdravlje i prava pacijenata. Umjesto toga, ide se na grube zabrane i odvajanja koje ni rodilji ni djetetu nisu u najboljem interesu. Jednostavno se kao društvo moramo maknuti od toga da smo zadovoljni s pukim preživljavanjem. Naš nam zdravstveni sustav mora, može i treba nuditi više od toga kad je u pitanju skrb za majke i novorođenčad. No društvo se u cjelini treba okrenuti potpuno drugim vrijednostima i načinu organizacije u kojem će se nagrađivati sposobni, a ne podobni.
Story: Možemo li reći da je naš zdravstveni sustav podbacio tijekom pandemije, odnosno da je ugrozio one slučajeve koji nisu bili direktno pogođeni pandemijom, a opet su trebali adekvatnu skrb?
Riječ adekvatna može se različito tumačiti. Smrtnost rodilja i djece nije porasla, ali prave posljedice svih loših praksi i neprofesionalnog postupanja tek će se vidjeti - a moglo je i može se drukčije. Osim toga, u kasnijim valovima pandemije kad se uvidjelo da je obolijevanje od bolesti COVID-19 u kasnoj trudnoći vrlo opasno za trudnice i novorođenčad, nije se puno napravilo da ih se zaštiti. Niti su trudnice dobivale znanstveno utemeljene informacije o cijepljenju, niti su uvedene kazne zbog kršenja obaveznog nošenja maski, niti su posebno zaštićena vrtićka i školska djeca koja bi mogla zarazu donijeti svojim trudnim majkama ili članicama obitelji. Prema iskustvima trudnica, na pregledima u ambulantama i u rodilištima nisu se poštovale epidemiološke mjere, čekaonice i hodnici bili su puni trudnica koje su satima čekale u zatvorenim prostorima. U nekom trenutku netko je digao ruke i odustao, i to smo svi vidjeli.
Story: Mislite li da će smanjena kvaliteta skrbi za majke i novorođenčad imati negativne posljedice?
Vrijeme prije porođaja osjetljivo je razdoblje za obitelj i novorođenčad. Bojim se da će, nakon iskustva da je država dignula ruke od njih, mlade obitelji još češće odlaziti iz Hrvatske u zemlje koje će im pružati kvalitetniji životni i zdravstveni standard. Nakon iskustva rađanja u pandemiji, većina žena možda će odlučiti da više neće rađati. Zbog odvajanja od djece i nedostatka podrške u rodilištima sve manje žena doji, što je također problematično iz perspektive javnog zdravlja. Uz sve to, stres zbog loših praksi i trauma, iskustava i nepoznanica imat će svoje posljedice na fizičko i mentalno zdravlje žene, djece i obitelji, što će utjecati na naše društvo u cjelini. Osim tih posljedica, država mora planirati aktivnosti koji će ublažiti ove posljedice, ali bojim se da to nećemo doživjeti.
Story: Kada govorimo o zdravstvenoj zaštiti žena i djece u Hrvatskoj općenito, dakle mimo pandemije, je li ona na zadovoljavajućoj razini? Ako nije, možete li to detaljnije komentirati?
Godinama imamo manjak ginekologa, anesteziologa, pedijatara i nemamo nikakav plan kako promijeniti tu sitaciju. Dapače, srozavaju se uvjeti rada za zdravstvene djelatnike i oni koji marljivo rade svoj posao često su obeshrabreni jer se nagrađuju politički podobni, a ne oni sposobni. Nadalje, javnost ima niska očekivanja od zdravstvenog sustava i ne vrši dovoljan pritisak na vladajuće da se javni zdravstveni sustav poboljša. Nije riječ uvijek (samo) o materijalnim poboljšanjima koja zahtijevaju znatna sredstva, nego i o promjenama loših, opasnih i zastarjelih praksi, o osnovama komunikacije prema pacijentima, o poštovanju prava pacijentica da donesu vlastite odluke na temelju informacije. No ova situacija mnogima odgovara jer loš javni zdravstveni sustav znači da će sve više ljudi koristiti usluge privatnih klinika ili davati mito za bolju uslugu.
Story: Koji su vaši prijedlozi, kako podići skrb za majke i novorođenčad na višu razinu, kako u razdoblju pandemije tako i ubuduće?
Roda je i prije pandemije već nekoliko puta tražila da Vlada pokrene postupak izrade Akcijskog plana za zdravlje žena. Za izradu takvog plana trebaju se sastati različite skupine ljudi i pridonijeti planu svatko iz svog područja. Plan treba biti utemeljen na pravima žena i pacijenata, pogotovo na pravu donošenja odluka na temelju informacija. No Vlada uporno ignorira naše pozive da pokrene pripremu takvog plana, što nam opet ukazuje na to koliko naše društvo cijeni žene i naše potrebe.
