EMOTIVNA POZADINA ZAKLADE 'HRVATSKA ZA DJECU': 'Sva imaju pravo na obrazovanje koje im želimo omogućiti'

Renata Gubić, upraviteljica Zaklade ‘Hrvatska za djecu’, za Story govori o hvalevrijednom radu te Vladine institucije zaslužne za stipendiranje potrebitih učenika s obzirom na njihov socijalni status, čime im znatno olakšava život i školovanje. Ispričala nam je i povijesti Zaklade, najavila važne projekte koji će se tek dogoditi, ali i emotivnu pozadinu koja je njoj osobno, kao i svim sudionicima ove sjajne priče - neprocjenjiva.

Story: I ove godine bio je otvoren natječaj za stipendije pri Zakladi - do 25. rujna. Koliko ste zahtjeva zaprimili?

Na naš natječaj za stipendiranje srednjoškolaca apliciralo je njih 334. Sto najbolje ocijenjenih koristit će Zakladinu stipendiju u visini 5000 kuna godišnje.

Story: Koji su sve uvjeti za dobivanje stipendije?

Dijete mora pohađati javnu srednju školu u Republici Hrvatskoj i biti državljanin RH. Mora imati minimalan prosjek ocjena 3,0. Naše su stipendije namijenjene isključivo djeci iz socijalno ugroženih obitelji pa svaki kandidat mora zadovoljiti naš imovinski cenzus - mjesečni prihod po članu kućanstva ne smije prelaziti 2.660,80 kn. Kandidati su svoje prijave podnosili ispunjavanjem online obrasca na našoj web stranici. Dodatne bodove dobivala su djeca bez jednog ili oba roditelja te s bilo kakvim oblikom invaliditeta. Bodovali su se i rezultati na državnim i međunarodnim natjecanjima, ali i prosjek ocjena. Ipak, naš dominantni kriterij nije izvrsnost nego socijalni status djeteta iako su na konačnoj listi stipendista kojima se stipendija odobravala nerijetko bili odlikaši. To samo dokazuje da ambicija i marljivost pronađu put bez obzira na teške životne okolnosti.

Story: Iz kakvih obitelji dolaze stipendisti?

Nažalost, riječ je uglavnom o obiteljima s vrlo teškim pričama. Susrećemo se s onima koje svoju situaciju vide kao beznadnu i frustrira ih osjećaj nemoći da za svoju djecu učine sve što misle da bi kao roditelji trebali. Susrećemo se i s djecom iz disfunkcionalnih obitelji koji u školovanju vide izlaz iz svojih brojnih problema. Velik dio naših stipendista ima i ozbiljne zdravstvene poteškoće i invaliditet. Posebno su teške priče djece bez jednog ili oba roditelja te djece žrtava obiteljskog nasilja. Srećom, susrećemo se i s divnim sretnim obiteljima, skladnim i punim ljubavi kojima treba samo financijska podrška. Nastojimo empatiju pokazati u svakoj prilici i na raspolaganju smo našim stipendistima, ne samo kao institucija koja im dodjeljuje financijsku potporu. Tu smo za njih i za razgovor, savjet, podršku...

Story: Je li se tijekom 11 godina ideja Zaklade mijenjala, prilagođavala i, ako jest, na koji način?

Aktivnosti Zaklade propisane su Zakonom o Zakladi ‘Hrvatska za djecu’. To su prvenstveno financiranje programa i projekata drugih pravnih osoba, odobravanje potpora fizičkim osobama/obiteljima te stipendiranje učenika i studenata. U posljednjih nekoliko godina provodimo sve više samostalnih projekata mimo propisanih aktivnosti. Te projekte uglavnom financiramo donacijama, a njima ‘gađamo’ one, nama najdraže, emotivne potrebe djece i mladih te, koliko god zvučalo kao floskula, tim projektima donosimo osmijehe na njihova lica. Naše su mogućnosti ograničene, no ipak nastojimo prepoznati i potrebu djeteta koja nije egzistencijalna, ali je važna za njegov normalan rast i razvoj. Sretni smo što možemo pridonijeti.

Story: Stoji li isključivo Vlada RH iza Zakladine financijske konstrukcije ili ima privatnih i sponzorskih donacija?

Zaklada se financira prihodima od igara na sreću u iznosu koji određuje Ministarstvo financija. Iz tog izvora Zaklada 12 mjeseci u godini dodjeljuje 25 različitih potpora - za bolesnu djecu, za djecu koja žive u teškim životnim okolnostima, za djecu u sustavu obrazovanja, za djecu koja izlaze iz sustava socijalne skrbi, za nadarenu djecu, za udomiteljske obitelji, za djecu iz višestrukih trudnoća... Iz istog izvora financiraju se i ostale zakonom propisane aktivnosti, kao i prehrana potrebite djece u osnovnim školama u županijama s indeksom razvijenosti četiri. Samostalni projekti Zaklade financiraju se donacijama pravnih i fizičkih osoba.

Story: Jeste li u radu Zaklade imali neke dodatne programe i projekte?

Omiljen nam je projekt ‘I ja putujem.’ Njime osnažujemo obitelji i omogućavamo im kvalitetno provođenje zajedničkog vremena sedmodnevnim boravkom na moru ili unutrašnjosti zemlje. Slično je i s projektom ‘Upoznajmo Hrvatsku’. Obitelji borave u najljepšim nacionalnim parkovima i parkovima prirode gdje stječu neponovljiva iskustva, a istodobno nauče nešto o povijesti i kulturi toga kraja. Projektom ‘Moja maturalna večer’ osiguravamo večernje haljine i odijela za djecu iz institucija za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Želimo da na svojoj maturalnoj večeri zablistaju kao i njihovi vršnjaci te da se ne osjećaju diskriminirano i manje vrijedno. Projektom ‘Sport za sve’ šaljemo poruku o važnosti tjelesne aktivnosti za zdrav rast i razvoj djece. Također, šaljemo poruku da sport mora biti dostupan svima, bez obzira na socijalni status, te u suradnji sa sportskim klubovima osiguravamo besplatne klupske članarine za socijalno ugroženu djecu.

Story: Radite li na razvoju aktivnosti koje će još više unaprijediti vaš rad?

Nastojimo biti inovativni i neprestano osmišljavamo sadržaje i aktivnosti kako bismo bili učinkovita platforma Vlade RH preko koje Vlada svakodnevno pridonosi poboljšanju uvjeta života, rasta i razvoja djece u Hrvatskoj. Digitalizacija poslovanja iznimno nam je važna jer omogućava veću učinkovitost i brzinu obrade zahtjeva pa neprestano ulažemo u to područje. Nažalost, odnos između broja djelatnika i golemog broja zahtjeva za potpore koji stižu takav je da se čekanje na potporu ne može izbjeći unatoč vrlo visokim informatičkim standardima.

Story: Koje su vam priče o školovanju i odrastanju djece, kojima je zaklada pomogla, u posebnom sjećanju?

U proljeće prošle godine u Hrvatskom glazbenom zavodu održali smo koncert na kojem su nastupila nadarena djeca kojima je Zaklada sufinancirala kupnju instrumenta. Osjećaj ponosa bio je neopisiv. Sa svojim violinama, klarinetima, flautama i drugim instrumentima Zakladini klinci stigli su iz cijele Hrvatske, a podržala su ih i uz njih nastupila i velika, renomirana imena hrvatske glazbe.

Story: Kakav je bio vaš put, kako ste došli na mjesto upraviteljice Zaklade?

Velik dio radnog vijeka provela sam u realnom sektoru, a humanitarni rad bio je poziv mog srca i moralna obveza koju sam osjećala pre­ma sebi, svojoj obitelji i društvenoj zajednici. I danas sam, nakon 25 godina volontiranja, članica Suda časti u Humanitarnoj organizaciji Dora te članica Nadzornog odbora u Lions klubu Lenuci. Uvijek su mi u glavi riječi književnika Prosenjaka: “Svakim dobrim djelom utiremo put sretne sudbine sebi i svojoj djeci.” Sretna sam majka dvoje sretne djece, a volontiranje i davanje sebe potrebitima preporučila bih svakome. To je fantastično bogatstvo emocija, daje osjećaj samopoštovanja i ostvarenja te pruža neupitno vrijednu, odgojnu poruku djeci vlastitim primjerom. U Zakladi četiri godine vodim tim od osam zaposlenika. Vrlo smo kompaktan, a rekla bih i neobičan kolektiv. Većina izvan Zaklade volontira u nekim udrugama. Zanimljivi su i inspirativni, a naši su kolegiji pravi gejzir ideja.

Story: Što vas u vašem poslu uvijek oduševi?

Izraziti sam emotivac i potpuno me pokosi svako dirljivo pismo zahvale majke ili oca čiji smo život dotaknuli pomažući njihovu djetetu. A takva pisma stižu. Motivira me i spoznaja da smo omogućili obitelji s djetetom na respiratoru ljetovanje na moru i da je to dijete zaplakalo od sreće kad je prvi put vidjelo more. Oduševljava me pismo djeteta koje je izišlo iz institucije za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, kojemu smo odobrili potporu dok se ne snađe, a ono nam opisuje svoj novi život i zadovoljstvo njime. Oduševi me svaki put osjećaj vrijednosti nekog projekta ili aktivnosti koju smo proveli u Zakladi.
Story: Koliko je rad Zaklade u korelaciji s nekim udrugama slične problematike?
S udrugama i drugim pravnim osobama koje djeluju u području skrbi o djeci i mladima surađujemo ponajprije tako što kao državna zaklada financiramo njihove programe i projekte na temelju prijava na javni poziv koji svake godine objavljujemo. Dosad smo iznosom od 15,5 milijuna kuna financirali više od 200 projekata namijenjenih dobrobiti djece i mladih. Članica smo Hrvatskog foruma Zaklada ZaDobroBit u sklopu kojeg na redovitim okupljanjima razmjenjujemo iskustva, razvijamo strategije i slično.Općenito nastojimo biti podrška svim institucijama kojima je misija dobrobit djece i zaštita njihovih prava.
Story: Koliko je Hrvatska radom ove Zaklade u skladu s europskim standardima u odnosu na zemlje u susjedstvu?
Nažalost, dosad nisam imala priliku upoznati se s radom sličnih institucija iz susjednih zemalja pa ne mogu povući paralelu, ali naši su standardi visoki i svakako europski - empatija, inovativnost, učinkovitost, transparentnost, pravednost i otvorenost za suradnju. Želja nam je ući u europsku obitelj organizacije Eurochild i vjerujemo da će se to vrlo brzo dogoditi.

Story: Što biste vi još učinili kako bi se više čulo i znalo za ovu hvalevrijednu priču?

Narod kaže: “Dobar glas se daleko čuje, a loš još dalje.” Zahvalni smo medijima koji prate naš rad i tako nam daju priliku izvijestiti javnost o našim aktivnostima, što nam je iznimno važno. Ipak, naši korisnici su najveći promotori Zaklade pa su nam njihovi komentari, pohvale i kritike najvažnije smjernice u radu.
Story: Koliko vi i drugi djelatnici Zaklade ostajete u kontaktu s tim mladim ljudima kojima su olakšani školovanje i život?
Neki od njih su samo prolaznici kroz naš sustav. S nekima smo ostvarili odnos u kojem nam je njihovo javljanje gotovo pa imperativ. Sve je individualno. Ne namećemo obavezu javljanja, nemamo očekivanja, ali veseli nas svaki kontakt, kao što nas ushićuju i svi njihovi uspjesi.

Story: Što Zaklada priprema u budućnosti?

I ove ćemo godine provesti projekt ‘Spojimo hrvatska srca’. Preko Facebooka, uz pomoć građana, ispunjavat ćemo božićne želje djeci iz potrebitih obitelji, a posebno ćemo se posvetiti udomiteljima i pozvati ih da nam dostave popis želja i za svoju biološku i za udomljenu djecu. Za nas su udomiteljske obitelji koje nesebično pružaju ljubav djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi pravi heroji socijalnog sustava.