Zagrepčanku Miju Kuleš teško je ne zamijetiti, kako na ulici tako i na društvenim mrežama. Prepuna je tetovaža, bavi se plesom na šipki, a njezino lice i tijelo krasi mnoge modne kampanje.
Njezina vitka linija izaziva zavist, pole dance videosadržaji koje objavljuje na svom profilu na Instagramu oduzimaju dah, a usto živi od onog što voli. Zvuči cool, zar ne? “No svaka priča ima dvije strane”, reći će Mia. Naime, naša sugovornica žena je od krvi i mesa, baš kao sve mi. Dapače, njezin život pun je izazova, a o njima je iskreno progovorila samo za Story. Zapravo, ne samo za nas nego za sve žene koje se osjećaju ili su se barem u nekom trenutku života osjećale nevoljeno, neugodno u svom tijelu, neprilagođeno i općenito na dnu.
Story: Tko je Mia Kuleš?
Mia Kuleš je Zagrepčanka od 31 godinu, velika zaljubljenica u ples, sport i body modification. Imam sreću što mogu reći da živim prema vlastitoj kreaciji. Smatram se introvertom, ekstrovert sam ovisno o potrebi posla, bez dlake na jeziku i s dosta iskrivljenim smislom za humor. Instruktorica sam plesa i sporta na šipki, licencirana instruktorica fitnessa uz glazbu, mentorica i koreografkinja, a u slobodno vrijeme volim se naći i u ulozi modela.
Story: Na svom profilu na Instagramu otvoreno govorite o mnogim gorućim temama, poput pokreta Body Positivity i mentalnog zdravlja. Odakle interes za ove teme i što vas inspirira da budete glasni u vezi s njima?
Baš zahvaljujući društvenim mrežama i potrebi pojedinaca da budu glasni u vezi s važnim i gorućim temama pronašla sam hrabrost biti ranjiva i iskrena, progovoriti o privatnim bitkama s kojima se zapravo mnogi bore, ali se zbog osude drugih boje pustiti glas. Odmalena sam bila vitka, dugih nogu i ruku, nemirna duha i oduvijek sam se borila s manjkom kilograma. Tijekom odrastanja izgledom sam odskakala od većine, ‘častilo’ me se uvredama na račun mršavosti. Što god pokušala, kilogrami jednostavno nisu išli gore. I danas kad se pogledam u ogledalo radije bih voljela vidjeti sve ono što velik broj žena na sebi ne voli. Očito zato i imam averziju prema vaganju jer bi brojka koju bih vidjela bila manja od očekivane, a sama pomisao da broj diktira moju sreću nije mi bila logična. Išla bih za osjećajem koji imam kada se pogledam u ogledalo. A sport i ples kojim se bavim promijenili su mi način na koji gledam ljudsko tijelo. Najmanje gledam kako ono izgleda, gledam što ono može! Malo je koja od nas zadovoljna onime što vidi kao odraz u ogledalu jer su nam nametnuti standardi ljepote odredili kako bismo trebale izgledati, a to je - nerealno. Pokret Body Positivity došao je kao vjetar u leđa da napokon naučimo prihvatiti sebe, svoje tijelo, kakvo god ono bilo, sve dok pazimo na zdravlje. A priča o mentalnom zdravlju i dalje je djelomično tabu tema jer je povezujemo sa slabošću. Slabost je zapravo u isključivanju stvarnosti u kojoj živimo jer fizičko zdravlje bez mentalnog ne postoji. Govorimo o njezi jednog, a o drugom šutimo. Zato se ljudi iznenade kada spomenem kako i sama imam dijagnosticiranu depresiju i od nje se liječim, jer kako bi oni rekli: “Ne vidi se na tebi, uvijek si tako nasmijana i sretna!” To puno govori o slaboj informiranosti i predrasudama koje ljudi imaju u vezi s mentalnim zdravljem. Situacija koja me natjerala da reagiram i potražim pomoć bila je gubitak oca prije dvije godine. On je uz majku bio moja najveća podrška u svemu što sam htjela biti i stvoriti. Predala sam se potpuno poslu i u svemu tome izgubila sebe. Vrijeme za sebe. Sreću i drive koji sam prije imala. Važno je osluškivati um koliko i tijelo, reagirati kada je potrebno i imati se na koga osloniti ili se barem nekome povjeriti, bio to prijatelj, član obitelji ili stručna osoba.
Story: Za oko su nam zapele dvije vaše objave na Instagramu. Prva je citat: “Rijetko kada je riječ o toksičnim ljudima. Češće se radi o vašoj unutarnjoj toksičnoj vibraciji, toksičnim mehanizmima suočavanja, toksičnim okidačima i slabostima vaših granica. Budite odgovorni za svoje nedostatke i pretvorite ih u prilike za rast tako što ćete napraviti potrebnu unutarnju prilagodbu.” Druga objava odnosi se na vašu fotografiju u donjem rublju uz koju ste napisali da ste napokon dobili koji kilogram i da ste skratili kosu te da se napokon osjećate najbolje dosad. Međutim, vagali ste biste li objavili taj svoj glow, kako ste ga nazvali, ili ne. Što vas je ponukalo na te objave?
Prvi spomenuti post bio je podsjetnik da svaka priča ima dvije strane i da je istina negdje na pola puta. Tada sam bila u odnosu u kojem sam često čula da sam oštećena i da su moje, mom partneru neprihvatljive reakcije, rezultat mojih prijašnjih veza. Bila sam osuđivana kad bih bila nesigurna ili tražila ljubav, a za ljubav nitko ne bi trebao moliti. Taj trenutak natjerao me da sagledam svoje reakcije i okidače koji su me dovodili do stanja tuge i nesigurnosti i da polako počnem raditi na njima. Druga je objava išla s puno straha i brige zbog osude, a opet sam nekako jedva dočekala podijeliti zadovoljstvo sobom, jer iako plešem u hlačicama i sportskom topu, ovo je ipak bilo provokativnije u očima drugih, čak i u mojim. Tu se po divnim komentarima i reakcijama vidjelo što znači prava podrška žena i što nam je pokret Body Positivity dokazao. Znam da me niste pitali za najdraži citat, ali baš će dobro sjesti: “Compliment people. Magnify their strengths, not their weaknesses.”
Story: Prije nego što je kratka kosa postala vaš zaštitni znak, ljepotu ste naglašavali dugom kosom. Kako ste se odlučili na tako radikalnu promjenu? Naime, i frizeri i psiholozi složni su u tome da radikalne promjene frizure uvijek prate i neka privatna, prilično bombastična događanja. Je li tako bilo i kod vas?
Zar je toliko očito? Kod mene su drastične promjene boje ili dužine kose uvijek pratile velike promjene u privatnom životu. Koliko god govorila da se užasavam promjena, toliko su česte u mom životu da je dovoljno samo pratiti moju igru kosom. Nazvala bih je igrom jer sam je tako i doživljavala iako je ‘buzzcut’ bio potpuno neplaniran. Jednostavno ni jednom frizurom nisam bila zadovoljna, pokušala sam sa svim dužinama pa bojama, ali osvojio me taj osjećaj gole glave i brige manje. Što je najbolje, nikada se nisam osjećala ženstvenije. Čak i dok se sada pokušam poigrati dužinom kose završim s mašinicom u rukama.
Story: Bavite se pole danceom. Možete li reći više o tome?
Pole dance je fizički zahtjevan sport okrunjen pokretom kroz emociju, on je terapija, zdravlje i izvor samopouzdanja. U pole dance se ili zaljubiš ili ne, ali najvažnije je u tom procesu zaljubiti se u sebe i ono što tvoje tijelo može neovisno o tome kako izgleda. Jer uz pravo vodstvo ono može čuda! Govorimo o sportu u kojem je svaki pokret kontroliran i što mi izgledamo lakše u pokretu, to je samo izvođenje zahtjevnije snagom i fleksibilnošću. Pole dancing ne bira građu, kilažu, dob ili spol i zanimljiv je pristup rekreaciji te ujedinjuje elemente gimnastike i akrobatike na vertikalnoj šipki i onoga što ga čini posebnim, plesom. Ples na šipki više je od sporta, on je mnogima umjetnička forma. Nastao je kombinacijom kineske šipke i striptiza, a za njim vlada velik interes jer nudi mnogo mogućnosti pa svatko u njemu može naći svoj stil i njegovati ga. Uvijek će biti ljudi kojima će takav oblik rekreacije biti nepoznanica. Svijet je veliko mjesto i ono se mijenja i uči iz dana u dan, ali s obzirom na to da je pole dance proglašen sportom, rekla bih da se mit razbija, polako ali sigurno, jer se naša zajednica trudi informirati i pokazati što je sve pole dance. Kako su ples i sport bili dio mene od malih nogu, tražila sam rekreaciju koja će me dovoljno zainteresirati i zadržati na mjestu, i to prije svega zbog zdravlja tijela, a onda i uma. Kako su mi dijagnosticirali skoliozu u ranom pubertetu, a ona mi je zbog bolova otežavala svakodnevni život, pole dance bio je idealna kombinacija plesa i sporta. Sjećam se trenutka kada sam potpuno nenadano naišla na videoperformans prvakinje Amerike. Kretala se s takvom lakoćom, uz puno mekih prijelaza i atraktivnih elemenata. Ona je plesala u zraku na visini od četiri metra. Svi znamo onaj osjećaj leptirića u trbuhu od uzbuđenja, e pa oni nikada nisu nestali jer i deset godina poslije pole dance dokazuje da razbija predrasude, probija granice koje si sami postavljamo i mijenja ljude. Krenula sam s time početkom 2012. godine, a već godinu i pol poslije bila sam u kategoriji New Star (kategorija za mlade sportaše plesače željne iskustva na pozornici) na Trećem natjecanju u sportu i plesu na šipki i osvojila broncu. Time mi se ostvario i san o instruktorskom poslu u jednom zagrebačkom studiju gdje sam vodila treninge sve do 2016., kada sam ostvarila svoj najveći san i otvorila vlastiti klub Pole Heights. Moj drugi dom, ponos i ljubav mog života morala sam zatvoriti 2020. i, nažalost, nisam bila jedina koja je ugasila svoju priču zbog pandemije. Otkako sam u pole danceu i ovom poslu, drukčije gledam na ljude, posao, sreću i ono apsolutno zadovoljstvo koje svi lovimo iz dana u dan. Srce mi zatitra zbog osmijeha i komentara zadovoljne polaznice i to me ispunjava. Napokon su se počele događati lijepe, nove i izazovne stvari. Moje dvije drage prijateljice Mirna Đanović Mišković i Hrvojka Kralj otvorile su vrata Hideaway Pole Dance & Fitness studija u Zagrebu, gdje od ove veljače nudimo pregršt novih programa uz vodstvo licenciranih trenera. Pole dance i fitness priča u potpuno novom ruhu!
Story: Prepuni ste tetovaža. Prestali ste ih brojiti, ali koje biste tri izdvojili? Kako ljudi reagiraju na vaše tetovaže? Sudeći prema broju modnih kampanja koje ste snimili, rekli bismo kako mnogi misle da one naglašavaju vašu ljepotu, ali što je s negativnim komentarima?
Kako izgledaš važno je samo tebi da bi se osjećao dobro u vlastitoj koži, kakvi god ukusi drugih ljudi bili. Uvijek će biti neugodnih komentara i osuđivanja, ali s vremenom čovjek prestane ružne riječi uzimati k srcu. Nikada nisam poželjela mijenjati sebe samo zato što nekome nisam ugodna oku. Zato bih i rekla da sam baš time što sam uvijek birala biti svoja i birala osjećati se dobro u vlastitoj koži razbila mnoge predrasude vezane uz tetovaže i ljude koji ih imaju. Tetovaže koje bih definitivno izdvojila su moja crna lijeva ruka, kombinacija cvijeća s praznom kružnicom promjera šipke i apstraktni potezi kistom preko lumbalnog dijela leđa koji predstavlja moju slabost (skoliozu) i detalj koji imam na čelu u bijeloj tinti. Ono zbog čega mi srce zatitra u posljednjih nekoliko godina upravo je blackwork ili prekrivanje kože, velikog dijela tijela crnom površinom - tetovažom. Toliko moći u nečem tako jednostavnom.
Story: Obraćaju li vam se žene sa svojim problemima i kako im vi pomažete?
S obzirom na to da nisam stručna osoba, tu sam za saslušanje, mogu biti podrška i savjetovati ako se to od mene traži. Kao instruktorica posljednjih osam godina bila sam podrška mnogima i drago mi je znati da mogu biti oslonac tijekom ta dva, tri sata tjedno. Iako želiš pobjeći od svakodnevice, katkad ti život trči za petama pa su mi pričali o privatnim, ljubavnim ili poslovnim problemima.
Story: Što je za vas autentična i slobodna žena?
Smatram da je autentična i slobodna žena ona koja se unatoč strahu bori za sebe, koja unatoč preprekama gura svoju viziju ne oštećujući nikoga oko sebe. Žena koja će prihvaćati sebe i raditi na manama koje ju koče, ali i rasti i truditi se i dalje biti svoja.
Story: Što vam predstavljaju pojmovi sreća, uspjeh i ljepota?
Uspjeh može biti sve - od pokretanja novog posla do ustajanja iz kreveta. Za mene je uspjeh osjećaj ponosa kada odradim nešto što sam percipirala kao prepreku, problem ili samo stepenicu više koja vodi prema određenom cilju. Sreća je pak u detaljima koji nas uče da je konstantno tražimo, a možemo je pronaći apsolutno svugdje. Ljepota je za mene energija kojom netko zrači u skladu s time kako to i nosi. Smatram da ljepota nema pisanih pravila i za svakoga predstavlja i u svakome budi nešto drugo.
