Još
Emisije
Ostalo

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Storybook

Kako su streaming platforme za jedne put do publike, za druge čista pljačka

Autor Nikolina Kunić
Autor Nikolina Kunić

Od 1999. do 2014. glazbena industrija izgubila je 43 posto prihoda. Tek se 2016. zarada od glazbe počela povećavati. Razlog tom rastu krije se u sve većoj popularnosti streaming platformi, kao što su Apple Music, Google Play, Tidal te najveća Spotify koja danas ima više od 40 milijuna pretplatnika

Izvor: Profimedia

Dok smo još (u doba prije korone) letili avionom, putovali vlakom ili autobusom, teško je bilo neprimijetiti da velik broj putnika oko nas gleda filmove, TV serije ili pak sluša glazbu na svojim mobilnim telefonima. To je prizor koji sada već uzimamo zdravo za gotovo, no streaming revolucija koja nam je sve to omogućila zapravo je tek u začetku. Primjerice, glazbena industrija je prije samo nekoliko godina izgledala sasvim drukčije.Gramofonske ploče koje su se na tržištu pojavile početkom prošloga stoljeća, već je 1963. zamijenio kasetofon odnosno kasete. Nije prošlo dugo, a u rukama smo imali prve CD-e. Grupa ABBA bila je prvi izvođač koji je svoju glazbu slušateljima ponudio na CD-ima, i to već 1982. Oni se u trgovinama prodaju i danas, no početkom 2000. njihovu je kupovinu i upotrebu počeo ugrožavati “download”, odnosno skidanje pjesama s interneta. Početkom 2000-ih 90 posto sadržaja skidano je ilegalno. Kako se glazba digitalizirala, tako je rasla i piratizacija, s čime je usporedo padala i prodaja albuma. Čak i uz platforme za dijeljenje video i glazbenih sadržaja poput iTunesa, Pandore i YouTubea piratstvo je bilo teško zaustaviti, a financijski gubitak gotovo nemoguće nadoknaditi. Naime, platforme poput YouTubea i dalje su industriji donosile manju zaradu negoli fizički oblici distribucije glazbe poput CD-a, bez obzira na činjenicu da korisnici godišnje pregledaju 27 milijardi videospotova, a kupe tek 2,1 milijun CD-a. Od 1999. do 2014. glazbena industrija izgubila je 43 posto prihoda, a u tom razdoblju nije bilježila znatne dobitke. No već 2016. prihod od snimljene glazbe počeo se povećavati, i to za tri posto. Razlog tom rastu krije se u sve većoj popularnosti streaming platformi kao što su Apple Music, Google Play, Tidal i najpopularnija Spotify. Spotify je danas s više od 40 milijuna pretplatnika diljem svijeta postao najveća glazbena streaming platforma.

- Razlog glazbenom streamingu je piratstvo. Spotify je nastao u Švedskoj, zemlji koja je uz Norvešku imala najvišu stopu piratstva, dok danas iznosi samo pet posto. Naposljetku, glazbena industrija u cjelini, uključujući i velike glazbene kuće, još uvijek na piratstvo gleda kao najveću prijetnju. Smatramo da ćemo ga najučinkovitije spriječiti ako ljudima damo upravo ono što traže - sve pjesme na dlanu. To je bio ključ kako privući milijune slušatelja i pretvoriti pirate u legalne korisnike - otkrio je Asad Kalimi, direktor tržišne strategije i operacija u Spotifyju.

Izvor: Profimedia

No postavlja se pitanje kako je Spotify uspio u onome u čemu je besplatni YouTube zakazao. Jedan od razloga zasigurno je taj što Spotify nudi više od 20 milijuna pjesama, odnosno najveću glazbenu kolekciju u odnosu na konkurente. Ujedno nam omogućuje i najbrži pristup željenom singlu, a i postotak koji YouTube plaća izvođačima navodno je minoran u usporedbi s onim koji dobivaju od Spotifyja. Stoga je i sam YouTube najavio rat Spotifyju te odlučio lansirati vlastitu streaming platformu naziva “Remix”, za čije bi usluge korisnici također plaćali određenu naknadu. No nije sve tako ružičasto. Iako je piratstvo zahvaljujući streamingu u padu, i prodaja CD-a je pala deset posto, čime su pak najveći igrači glazbene industrije ponovno postali najranjiviji. Posljednja dva desetljeća glazbena industrija zatvarala je oči pred neizbježnim. Prodaja albuma bila je u padu, a i dalje su se slijepo držali starih modela poslovanja. Streaming nije samo promjena u formatu koji donosi glazbu, nego i novi poslovni model koji nameće revoluciju u načinu na koji se glazba producira, stavlja na tržište te naposljetku prodaje. A budući da u tom slučaju moć imaju informatičke tvrtke, upravo one će u budućnosti, a ne glazbene kuće, diktirati smjer ove revolucije. Još 2007., ubrzo nakon što je imenovan čelnikom Columbia Recordsa, slavni producent Rick Rubin u The New York Timesu najavio je potrebu da industrija nađe novi odgovarajući poslovni model.

- Ili će se sve glazbene kuće udružiti ili će se industrija raspasti, a uskočit će netko poput Microsofta i učiniti to što bismo mi trebali - rekao je gotovo proročki.

Naime, procvatom streaming platformi informatičke tvrtke preuzimaju kontrolu u distribuciji glazbe i odnosima s konzumentima. Uz to, konzumaciju sadržaja prilagođavaju svojim interesima, a ne interesima najvećih triju izdavačkih glazbenih kuća na svijetu - Sony Music Entertainment (SME), Universal Music Group (UMG) i Warner Music Group (WMG). U skladu s tim, umjetnici - koji su i dalje najvažniji faktor cijele priče - postavljaju pitanje jesu li te kuće više uopće važne za njihovu karijeru. Spotify navodno nema ugovor ni s jednom od njih, no navodno je u planu potpisivanje suradnje. Prema nekim napisima, izdavači su od Spotifyja zahtijevali 55 posto prihoda, što su oni odbili, dok Apple, koji im prema ugovoru daje 58 posto prihoda, pokušava tako dominirati tržištem. Spotify je odlučio popustiti, ali taj iznos želi smanjiti na 50 posto. Baš kao što je jedan insajder iz glazbene industrije rekao, uskoro će se sve svesti na borbu između Applea i Googlea. Time su izdavačke kuće ponovno stavljene na marginu. Streaming platforme nisu im prelojalne, a ponajbolji primjer je Apple koji je spreman ugroziti UMG-jev odnos s jednim od najvažnijih izvođača jer znaju da Apple treba UMG-u više nego on njima. U skladu s time, vidimo da je i odnos između umjetnika i kuća oslabio pa je lako moguće da će se glavna uloga izdavačkih kuća svesti na otkrivanje novih glazbenih talenata i marketing, a i ta je njihova zadaća zahvaljujući modernoj tehnologiji sve ugroženija. Poznato je da su, od YouTubea do Facebooka, društvene mreže i platforme “otkrile” brojna nova velika glazbena imena kojima za proboj na tržištu nije bila potrebna pomoć izdavačkih kuća. Uz to, jeftin produkcijski softver omogućuje glazbenicima da pjesmu snime i bez pomoći producenta ili profesionalne studijske opreme, a isto vrijedi i za marketing.

Izvor: Profimedia

Dok su glazbene kuće nekoć kontrolirale sve marketinške kanale - bilo da je riječ o prodavaonici albuma, radijskim ili televizijskim glazbenim postajama - danas to čine platforme. S pravom se stoga velik broj izvođača pita zašto bi znatan dio zarade davali kućama koje im nužno više ne trebaju za uspješnu karijeru. Unatoč tome, ima i pojedinaca koji su nezadovoljni ovim razvojem situacije. Primjerice, glazbenica Taylor Swift požalila se da joj po njezinu mišljenju streaming platforme nedovoljno plaćaju. Kao moguće rješenje ovog problema spominje se redefiniranje ugovora izvođača i glazbenih kuća, i to tako da obje strane budu zadovoljne, a samim time smanje zaradu i prevlast streaming platformi. Stoga se još uvijek vode polemike oko pozitivnih i negativnih strana streaming platformi. Konzumentima tehnologija koja je omogućila brz prijenos podataka predstavlja velik korak naprijed, a s druge strane tradicionalnim distributerima zabavne industrije ona je golem izazov. Tvorci glazbe ili TV serija prigrlili su je kao jedan od načina da dopru do šire publike, a produkcijske i glazbene kuće u nekim će je slučajevima nazvati čistom pljačkom.

Najčitanije

NAJNOVIJE

Najčitanije

Najnovije