Ako ste odrasli kao jedino dijete, vjerojatno ste barem jednom čuli klasične komentare poput: „Šteta što si odrastao sam/a“, „Roditelji su te sigurno razmazili“ ili „Imaš li problema s prijateljima?“
Ipak, najnovija istraživanja pokazuju da mnogi od tih stereotipa o jedincima nisu točni. Dok je obiteljska struktura s jednim djetetom nekada bila rijetkost, danas je najbrže rastući tip obitelji u Sjedinjenim Američkim Državama - oko 20 % kućanstava s djecom ima samo jedno dijete, prema podacima Pew Research Centra.
Unatoč tome što odrastanje bez braće i sestara postaje sve češće, stigma oko djece jedinaca još uvijek traje. Stručnjaci su za HuffPost podijelili stvari koje muče odrasle koji su odrasli u obitelji kao jedinci.
Želja za braćom i sestrama i u odrasloj dobi
Na terapiji odrasli jedinci ponekad dijele osjećaj usamljenosti jer dolaze iz manje obitelji i nemaju odnose s braćom ili sestrama.
„Imaju manje članova obitelji na koje se mogu osloniti u odnosu na osobe koje imaju više braće i sestara“, objašnjava Rebecca Greene, terapeutkinja i autorica knjige One & Done: The Guide to Raising a Happy & Thriving Only Child. „Praznici mogu biti posebno usamljeni jer često ne doživljavaju velika obiteljska okupljanja kakva viđamo u filmovima i na televiziji.“
Kao odrasli, mnogi jedinci traže prijateljstva koja bi im mogla zamijeniti obitelj, savjetuje Altheresa Clark, licencirana terapeutkinja i vlasnica Inspire4Purpose. Preporučuje da jedinci grade zajednicu prijatelja i uključuju se u aktivnosti gdje mogu pronaći ljude koji ih podržavaju poput obitelji.
Odgovornost za roditeljsku skrb
„Mnogi odrasli jedinci osjećaju se preopterećeno jer su jedini koji brinu o starijim roditeljima“, kaže Greene. To može uključivati odvođenje roditelja na liječničke preglede, pomoć u pripremi hrane i financijska pomoć. Posebno je izazovno ako jedinci žive daleko od svojih roditelja.
Greene savjetuje da se u tim situacijama traži pomoć pratitelja starijih osoba kao što su gerontodomaćice, a važna je i ranije planiranje odgovornosti.
Pritisak da budu savršeni
Jedinci često osjećaju snažan pritisak da uspiju u životu jer su stalno u fokusu roditelja. „Ovo može dovesti do perfekcionizma i straha od razočaranja drugih“, objašnjava Clark. Terapija može biti sigurno mjesto za obradu tih osjećaja i smanjenje samopritiska.
Samostalnost u odnosima
Odrastanje kao jedino dijete često razvija snažan osjećaj samostalnosti. „To može biti prednost, ali i slabost“, kaže Priya Tahim, licencirana savjetnica i osnivačica Kaur Counseling. Jedinci su često samostalni, sposobni zabaviti se i samouvjereni, ali drugi ih ponekad mogu smatrati autoritativnima. Rad na komunikacijskim vještinama, poput jasnog izražavanja svojih potreba, može pomoći.
Osjećaj nerazumijevanja i stigmatizacija
Jedan od najčešćih problema koje jedinci otvaraju je osjećaj da ih društvo ne razumije ili osuđuje zbog toga što nemaju braće ili sestara. „Još uvijek postoji stigma jer su obitelji s dvoje ili troje djece norma“, objašnjava Greene. Negativni prikazi jedinca u filmovima i televiziji dodatno pogoršavaju stereotipe.
Greene preporučuje da jedinci traže podršku i u grupama za jedince na društvenim mrežama, gdje mogu postavljati pitanja i dijeliti iskustva. „Terapija je učinkovito mjesto za istraživanje kako je vaše djetinjstvo oblikovalo osobu koja ste danas – bez obzira jeste li jedinci ili ne“, zaključuje Tahim, piše HuffPost.
