Fitonutricionist Goran Smirčić svoje putovanje u srž dobrobiti biljaka započeo je iz znatiželje, a danas shvaća koliko je blago dobio učeći o fitoaromaterpiji. Njegova priča obiluje znanjima koja dokazuju koliko smo maleni naspram Prirode i kako nam ona nesebično može pomoći da život i zdravlje vratimo u ravnotežu, piše Sensa.hr.

Mirisna magija u malim bočicama

Moja je tetka strastveni sakupljač bilja, a prije 16 godina i moja se supruga, inače specijalist dermatolog po struci, zainteresirala za moć bilja – upisala je školu aromaterapije. Tada nisam ništa znao o eteričnim uljima, jedino sam čuo da postoji ulje lavande. Iskreno, tada mi se to činilo kao glupost jer nisam vjerovao u efikasnost prirode.

Kako je supruga u školi eteričnih ulja morala raditi zadaće, često sam poslužio kao pokusni kunić za isprobavanje receptura. I eto, uvjerio sam se iz prve ruke da u tim malim bočicama čuči neka efikasna mirisna magija. Aromaterapija je u mom slučaju djelovala – itekako.

Otuda moj iznenadni interes za fitoterapiju i aromaterapiju, a moja tetka mi odjednom nije izgledala kao čudak. Otvorio mi se jedan sasvim nov svijet. Već iduće godine upisao sam istu školu, tzv. britanske, aromaterapije koju je pohađala moja supruga. Iako među autoritetima postoje prijepori o tome koja je škola bolja (jer postoji i tzv. francuska aromaterapija), mogu reći da sam dobio kvalitetno znanje o eteričnim uljima.

Možda bi se taj interes zaustavio na osobnoj primjeni, kako to inače bude kod polaznika, međutim, jedna draga osoba i izvrstan stručnjak, dr. med. Nina Bašić-Marković, potaknula me da razmišljam o aromaterapiji kao profesiji. Ne samo kao o proširenju moje struke kao masera, nego i kao savjetnika za zdravlje. Pričala nam je o primjeni eteričnih ulja kod raznih oboljenja. Meni su te bilješke i danas izuzetno dragocjen izvor informacija.

Ulja pomoću kojih sam gotovo uvijek izgledao svježe i odmorno

Tako započinje moj put, prvo u aromaterapiju pa u fitoterapiju. Počeo sam raditi i prije nego što sam završio školovanje. Kako sam radio kao maser, počeo sam polako u praksi koristiti i eterična ulja.

Stidljivo, oprezno i dozirano. Rezultati su bili više od očekivanog, tretman opuštanja je bio brži, bolovi pacijenata bili su puno manji. I ja sam se osjećao puno bolje.

Nekad prije bio bih shrvan nakon cijelog dana rada – u aromaterapiji sam pronašao ulja pomoću kojih sam gotovo uvijek izgledao svježe i odmorno. Uskoro sam dobio još više posla, a ljudi su bili zadovoljniji – sve zahvaljujući eteričnim uljima. Uz to, okušao sam se u tretmanima nekih poremećaja i to se pokazalo prilično uspješnim: gljivice na noktima, ekcemi, problemi nervoze i nesanice, sezonski imunitet, prevencija povreda lokomotornog sustava... U svemu se aromaterapija pokazala prilično učinkovitom.

Radeći kao „britanski“ aromaterapeut, počeo sam se susretati s ozbiljnijim dijagnozama pa sam shvatio da se trebam dodatno školovati jer je britanska aromaterapija ipak limitirana na transdermalno i inhalacijsko korištenje ulja. Saznao sam da u Rijeci postoji edukacija za francuskog aromaterapeuta pod vodstvom dr. med. Valtera Ajmana.

U francuskoj aromaterapiji pronašao sam gotovo sve što mi je u britanskoj nedostajalo; sistemsku primjenu eteričnih ulja i ekstrakata biljaka te niz drugih naprednih fitoterapijskih strategija. Opet novi svijet i istraživanje koje će trajati do kraja života!

Prehrana nas može razboljeti, ali i izliječiti

Otvorio sam savjetovališta za prirodnu medicinu, gdje sam povremeno primao klijente, radeći svoj stari posao. Kako je iskustvo u tretmanima raslo, počeo sam održavati predavanja o eteričnim uljima. Radilo se o šaljivim, pomalo kontroverznim predavanjima, punim laganog humora, starih priča i pokojeg mita, ali sam se uvijek trudio da slušatelji odu s nekim praktičnim savjetom. Također, započeo sam objavljivati velik broj internetskih i tiskanih tekstova, a sudjelovao sam i na nekoliko liječničkih kongresa i seminara.

No, ponovo mi je nešto nedostajalo. Fitoterapija i aromaterapija samo su „terapije“ – neka povremena i privremena intervencija. Nedostajalo mi je nešto trajnije i to sam pronašao nakon čitanja knjige poznatog francuskog fitoterapeuta Mauricea Messeguea O ljudima i travama. Radilo se o prehrani.

Prehrana nas može razboljeti, ali i izliječiti. Ona je jedina konstanta od početka do kraja života, kao što je i disanje. Upisao sam akademiju za nutricionizam i u njoj pronašao onu predzadnju kariku mog budućeg integrativnog smjera – fitonutricionizam.

U toj šumi različitih prehrambenih smjerova upoznao sam Montignacovu prehranu, koja je postala okosnica mog nutricionističkog rada. Od tada se baza mog rada dodatno povećala, održavam savjetovanja i predavanja te sam bio sudionik na nekoliko znanstvenih radova i međunarodnih kongresa. S kolegicama sam osnovao udrugu EteriCo, koja popularizira sve ovo gore spomenuto.

Spoj prehrane i lječenja biljkama

Fitonutricionizam je, zapravo, spoj modernog nutricionizma i fitoaromaterapije. Često su prehrana i fitoterapija odvojene kao prakse, a zapravo se prirodno nadopunjuju. 

Prehrana daje onu konstantu, posebno kad je riječ o tretmanima oboljenja, a fitoterapija obogaćuje ili ubrzava procese.

Uzmimo kao primjer dijabetes tipa II: ako se prepiše dijetna prehrana, ona će utjecati na razinu glukoze u krvi, no uglavnom je potrebna i farmakološka intervencija. Ako tu pridodamo biljke za tretman dijabetesa, uspjeh je više nego moguć.

Prehrana utječe i na naš mir, odnosno na ekscitiranost, što biljke mogu smanjiti ili povećati. Prehrana može utjecati i na kvalitetu sna, uz fitoterapijske mjere još i bolje. Prehrana može poboljšati kvalitetu tijela sportaša i njegove karakteristike, uz biljke to ide brže i efikasnije. Prehrana može smanjiti posljedice izloženosti stresu, ali biljke to ubrzavaju i daju novu dimenziju.

Prema mom mišljenju, kvalitetan fitoterapeut trebao bi biti i savjetnik za prehranu, a nutricionist bi trebao imati neka znanja o fitoterapiji, ako žele u potpunosti biti učinkoviti.

Domaći fitonutricionist otkriva što je 'magija u bočici'
Profimedia 

Najveći problem moderne prehrane su trans-masti

Problemi današnje prehrane su ugljikohidrati i trans-masti. Ove prve jedemo nekoliko puta više nego prije 100 godina, a trans-masti su novina u našem prehrambenom lancu i teško ih metaboliziramo.

Uz sjedilački način života, to vodi izravno u pretilost, a s njome i u mnoge bolesti modernoga doba: dijabetes, kardiovaskularne i lokomotorne bolesti, čak i psihijatrijske dijagnoze. Tada ulazimo u ono što sam nazvao „pretilom petljom“ – jedemo nepravilno, postajemo pretili, to nas razbolijeva i deprimira, uzimamo opet ugljikohidrate da bismo se osjećali bolje, što nas vraća na nepravilnu prehranu i još veću pretilost. I tako ukrug.

Visok GI namirnica doprinosi njihovom okusu, ali nas čini bolesnima. Uz pretjerano konzumiranje loših masti, gotovo da imamo zagarantiranu lošu zdravstvenu sliku, već u mladim danima.

Ehinaceja kao obiteljski saveznik u doba korone

Kakav bih ja bio fitonutricionist da to ne primjenjujem u svom životu? Moji kuhinjski ormarići uvijek su puni čajeva. Moja osobna fitoteka trenutačno broji 46 ekstrakata, a aromateka i više od stotinu različitih eteričnih ulja.

Ova se bogata zaliha pokazala izuzetno praktičnom u koronakrizi. Svi smo u obitelji svakodnevno konzumirali ekstrakt ehinaceje, poslije i protuvirusne kapsule na bazi nima s eteričnim uljima. Moja je supruga radila s korona-pozitivnim pacijentima i vjerujem da je, uza sve mjere zaštite, i to pridonijelo da se ne zarazi.

Izrazito sam sretan što se fitoterapija polako vraća u okrilje medicine. Nakon što je tisućljećima bila jedina koja nas je liječila, u prošlom stoljeću potonula je u mutnu alternativu. U ovim vremenima svjedoci smo da priroda napokon popunjava mjesto koje joj pripada.

Ne koristimo dovoljno ono što nam priroda nudi

Zbog obima posla i posvećenosti pisanju knjiga, u prirodi ne boravim onoliko koliko želim i koliko bih trebao, zato volim za sebe reći da sam bolji korisnik fitoterapije nego sakupljač. Još učim o travarstvu, trudim se obuhvatiti golem opus koji nudi priroda našeg kraja.

Šuma me nadahnjuje i nekad se dogodi da odem i ništa ne uberem – samo uživam u promatranju. Nedavno mi se dogodio svojevrstan bljesak Istine – uzeo sam list u ruku i postao svjestan veličine Prirode. Taj mali list, uz malo vode, zraka i sunčeve svjetlosti, proizvede fitokemikalije za koje bi nama ljudima trebala golema laboratorijska postrojenja. Tako malen, a tako moćan. Stane na dio dlana. I to samo jedan list! A grana? Drvo? Šuma? Zbilja smo maleni i ne koristimo dovoljno ono što nam priroda nudi.