“Danas sam tu gdje jesam i to što jesam jer nisam prošao na audiciji za jedan film dok sam studirao, a onda sam otišao na drugu audiciju na kojoj sam dobio ulogu…”, kaže Hanks dok sjedimo u novootvorenom i supermodernom hotelu ‘Shangri-La’ u poslovnom dijelu Toronta. “Neki osjećaj slobode koji vam gluma daje uvijek je bio prisutan kod mene, još od malih nogu mi je bilo super pretvarati se da sam netko drugi i uživjeti se u svijet fikcije. Oduvijek mi je bilo fora biti taj koji će pripovijedati priče, dok su moji brat i sestra bili posve drukčiji, nekako sramežljivi, a ja sam neprekidno nešto izigravao i glumatao!” Tom Hanks ima, kako bi to rekli Amerikanci, “everyman” aureolu, zvijezda je koju svi vole, glumac čije filmove svi gledaju, slavna osoba o kojoj svi imaju samo pozitivno mišljenje. Book: Iza vas je ‘Atlas oblaka’ koji se dugo rađao i gotovo nije ni snimio. Nije jednostavno skupiti stotinu milijuna dolara za nezavisnu produkciju... O da! Odmah sam prihvatio ulogu, mislim da je prošlo godinu i pol dana kad sam se vidio s Halle Berry u showu kod Oprah i još uvijek je projekt bio na čekanju. Sjećam se da smo komentirali kako se nadamo da će se ostvariti planovi. Znam da su Lana i Andy “cmizdrili” kako im treba još 20 milijuna dolara koje su im obećali iz Kine. Čuo bih se s njima svako malo pa bismo jedni druge tješili riječima “Evo još malo i krećemo, moramo biti strpljivi…” Trajalo je više od dvije godine, ali uspjeli smo.

Tom Hanks sa suprugom Rita WillsonBook: Kakav je osjećaj raditi pod redateljskom palicom čak troje redatelja? Meni nije bio problem jer je bilo gotovo isto kao da sam snimao s jednim redateljem. Naime s Tomom (Tykwerom, op. a.) imao sam samo nekoliko dana zajedničkog snimanja, tako da smo to odradili brzo i efikasno, a Lana i Andy su tako dobro sinkronizirani da uopće nemate osjećaj da radite s dvama redateljima. Oni su dva tijela, ali jedan duh i jedan um! Radio sam i s braćom Coen i to vam je ista priča: ne samo da nadopunjuju rečenice jedno drugome nego vam govore iste stvari u različitim situacijama, nevjerojatno se slažu u svemu, kao da ste podijelili jednu osobu u dva tijela. Čudo jedno! Book: U filmu glumite šest različitih likova, kako psihički i karakterno tako i fizički, i u različitim razdobljima. Koliko je to bilo glumački zahtjevno? Čitavo to glumačko iskustvo bilo je fantastično. Posao je bio vrlo naporan, intenzivan i zahtjevan, ali uloge su bile fenomenalne. Bilo je situacija kada bismo svaki dan snimali druge likove u drugim dobima i maskama, trebalo je “prebaciti” glavu u novo okruženje, ali produkcija je bila vrhunski organizirana, što je olakšalo posao. Istovremeno fizički je bilo jako naporno, ja sam napunio 56 godina i ne mogu više skakati na setu kao moji mlađi kolege. Svaki dan bio je novi maraton, ali ipak sam prošao bolje od Halle koja je već na početku slomila stopalo snimajući jedan prizor… Ali svi su je toliko voljeli da su promijenili raspored snimanja. Book: Je li vas taj film svojim porukama o filozofiji života i svemu što je vrijedno, svojim slikama i maštom vratio u vlastito djetinjstvo, podsjetio na neke vama drage dane sreće i lijepih trenutaka koje ste doživjeli u životu? Ne osvrćem se na ono što je bilo. Što je bilo bilo je, ne može se promijeniti i takvo je kakvo je, tu se slažem sa životnom filozofijom Boba Dylana. Imam predivan život, predivnu ženu, četvero djece, imam već i unuke, fantastičan posao, glumim s Halle Berry… Ne zvuči tako strašno da bih se morao osvrtati i razmišljati o sretnim danima mladosti. Book: A ima li nešto što vas čini nesretnim, što vas ljuti? Možda negativna kritika nekog vašeg filma? Svaka kritika svakoga filma koji sam snimio na svoj je način fascinantna, nalazim ih zanimljivim. Još uvijek pamtim prvu kritiku koju sam pročitao u povodu prvoga filma koji sam snimio, bio je to ‘Splash’. Bio sam jako uzbuđen. Sjećam se da sam stavio klince na spavanje, bilo je oko 1.30 ujutro, uzeo novine u ruke i počeo čitati. Recenzija filma bila je dosta velika i tako ja čitam... Autor prvo piše kako je Daryl Hannah sjajna u svojoj ulozi, nastavlja hvaleći Johna Candyja kao genijalnog komičara, onda hvali druge glumce, film, Rona Howarda koji je režirao film. I onda sam došao do kraja teksta… i nigdje ni spomena moga imena! Kakav je to bio hladan tuš! Pomislio sam “Eto ti tvoj show business!”.
Emma Thompson i Tom HanksBook: Razmišljate li o tome što nam donosi budućnost? Budućnost je već tu. Ljudi govore o ‘Blade Runneru’ ili ne znam kojem filmu, a dovoljno je otići u Tokio ili Šangaj da shvatite da je taj svijet već tu. Pogledajte oko sebe tu u Torontu. Stakleni neboderi izrasli su kao gljive poslije kiše u nekoliko desetaka godina. Ljudi žive brzo, jurimo vlakovima koji idu 400 km na sat, već sada možete turistički letjeti u svemir, brza hrana i instant-hrana što smo je nekad gledali u ZF filmovima svakodnevna je pojava. Kad bi se ljudi danas zdravo hranili, propala bi većina prehrambene svjetske industrije. Mi već živimo budućnost. Book: Već godinama ste na popisu najmoćnijih ljudi Hollywooda. Kako se osjećate u toj koži? Nitko više nema moć u Hollywoodu. Pretpostavljam da mi takav status lakše otvara neka vrata, lakše mogu doći do nekih ljudi i natjerati ih da me saslušaju, ali toliko je različitih strana uključeno u jedan projekt i toliko su veliki rizici danas da vam nekakva moć ništa ne znači. Mislite da ja mogu samo tako nazvati nekoga i reći “Želim snimiti taj film” i svi odmah vade novčanike? Na žalost nije tako. Ljudi koji danas vode Hollywood gledaju samo novac, to je postao čisti biznis, jedino je važno na kojem mjestu gledanosti će film biti na kraju vikenda. Šefovi u holivudskim uredima danas odbijaju 90 posto projekata koji im stižu jer ne znaju kako da ih “uklope” u trendove, kako da se bore protiv ostalih blockbustera. Više nikoga ne zanima kvaliteta i originalnost, više nitko nije hrabar, bitan je samo novac i mjesto na kinoblagajnama. Book: Nama se nekako čini da radite samo filmove koje želite i da možete birati kako vam je volja… Istina je da sam sve svoje filmove snimio bez ikakvog planiranja i da sam svaki od njih radio imajući na umu da bi mogli totalno propasti u kinima. A danas ispada da sam bio jako pronicljiv i mudar. Nisam imao pojma kako će publika reagirati na ‘Forresta Gumpa’. Tko bi mogao znati da će film postići takav uspjeh? Ili recimo ‘Brodolom života’ u kojem mi je glumački partner odbojkaška lopta. To su rizični projekti ma kako to nekome sa strane izgledalo. Book: Volite preuzimati takve rizike? Ne znam volim li preuzimati rizike, ali znam da ne želim robovati kinoblagajnama i vikend-brojkama. Ne želim snimati ‘Forrest Gump 3’ jer bih se ubio od dosade iako bih zaradio silan novac. Želim nove izazove, želim raditi filmove koji me zanimaju i surađivati s redateljima koje cijenim i poštujem i uopće me ne zanima njihova “težina” na kinoblagajnama. Uostalom ne postoje pravila ni formule za uspješan film, svi se mi možemo zeznuti i napraviti krivi potez, ali filmska industrija danas je toliko kompleksna da nemate pojma što vas čeka. O publici i trendovima da ne govorim. Book: Karijeru ste započeli na televiziji 80-ih, a danas je američka televizija mjesto gdje se rade mnogo kvalitetnije stvari nego u Hollywoodu… O da! TV serije su napravile pravu revoluciju, o tome sam nedavno pričao s prijateljem Bryanom Cranstonom koji se proslavio fantastičnom serijom ‘Breaking Bad’. I nije jedina vrhunska serija koja se pojavila. Kad sam ja počinjao, televizija je bila mnogo “neviniji” medij, serije su bile okrenute obiteljskoj zabavi i sadržaju, tada se nisu snimale tako hrabre, originalne i provokativne serije kao danas, niti je produkcija bila tako agresivna i moćna. Book: Gledate li televiziju? Gledam kad imam vremena, najbolje što američka televizija danas nudi su dramske serije, ima ih niz, čini se da je mnogo lakše pokrenuti dobru TV seriju nego napraviti dobar film u Hollywoodu. Inače pratim filmsku produkciju, zadnji film koji mi se svidio je ‘Kraljevstvo izlazećeg Mjeseca’ Wesa Andersona, vrlo originalno i zanimljivo. Book: Zar se samo tako možete šetati ulicom bez straha da će vas prolaznici maltretirati? Mogu. Katkad me ljudi zaustave, traže autogram ili fotografiranje, nekad me samo kulturno pozdrave. Nemam velikih problema s pomahnitalim obožavateljima. Nisam ja taj tip. Razgovarao: Stjepan Hundić Fotografije: Getty Images/Guliver