Vjerojatno nitko u njenoj okolini nije u nezgrapnom, (pre)visokom i ne pretjerano lijepom djevojčetu (pre)velikih zelenih očiju i dominantnog nosa vidio potencijal koji će je u godinama koje su uslijedile pretvoriti u muzu cijelom nizu umjetnika – od Mana Raya i Cecila Beatona preko Gabrielea d’Annunzija i Jacka Kerouaca do Johna Galliana, Karla Lagerfelda i Toma Forda. Što je točno presudilo markizinom urednom životu udane domaćice te je povelo neslućenim flambojantnim putovima obojenima nevjerojatnim avanturama, te do detalja izbrušenim, ekstravagantnim stilom i neuobičajenim, bizarnim navikama – ne znamo. No, zahvalni smo svakoj sili koja jednu domaćicu može pretvori u ovakvu zvjezdanu igračicu (u ovu kastu definitivno spada i Daphne Guinness, nasljednica cijenjenog pivskog carstva, koja se nakon razvoda od multimilijardera Spyrosa Niarchosa preobrazila u izvanredno modno biće, muzu i umjetnicu).
Jer u detaljima i pričama iz markizina života uživa se kao da se radi o divnoj i opskurnoj fantaziji obilato začinjenoj nevjerojatnim hedonizmom. Nije čudno što je lik La Casati dosegnuo kultni status za vrijeme njenog burnog života te što je nastavila živjeti kroz radove umjetnika i kreativaca koji se nisu libili posegnuti za njenom mitološkom ostavštinom. Ukratko, markiza Luisa Casati postala je besmrtna, a to joj je, uz želju da postane živuće umjetničko djelo, bio i jedan od glavnih životnih ciljeva.
Modna urednica Carine Roitfeld ovjekovječila je look La Casati. Danas nas malo što može šokirati. Odavno je već sve dopušteno i dobrodošlo, tabua je sve manje. Upravo zato nam ekscentrična i hrabra, nomadska egzistencija Luise Casati krajem 19. i početkom 20. stoljeća djeluje kao istinski šokantna i samim tim nevjerojatno uzbudljiva. La Casati se postupno, udaljujući se od supruga markiza, približavala svom životnom idealu. Sve je svoje fizičke “nedostatke” vremenom pretvorila u prednosti. Pa čak i pretjerala u tome. No, upravo u tome leži sva čarolija. S više od 180 centimetara visine, kojima je često nadvisivala svoje muško društvo, vatreno crvene kose, iznimno blijedoga tena dodatno izbijeljenog cinkom i puderima, krupnih zelenih, gotovo proročanskih očiju obrubljenih debelim slojem kajala i dodatno zacakljenih kapima otrovne belladone, umotana u prozirne tkanine koje bi se najlakše mogle opisati pidžamama, vodeći na dijamantnim uzicama prave pravcate leoparde, noseći na ramenima divovske papige ili pak mazeći se s pravim zmijama omotanim oko vrata – bila je prizor od kojeg bi se ponekima ledila krv u žilama.
Prozirne pidžame ponekad je mijenjala za komade vrhunskoga krzna koje bi nosila na golo tijelo, paradirajući noću ulicama gradova koje je nastanjivala, a sve to u društvu svog životinjskog carstva i zgodnih čuvara-zaštitara. Davala je prednost Europi ispred cijeloga svijeta. Njen čarobni nomadski trokut činili suVenecija – Capri – Pariz. Gdje god bi došla, svila bi gnijezdo po vlastitom ukusu, dovlačeći svoj životinjski entourage, kao i najskupocjeniji mramor, bizarne umjetnine i druge kolekcionarske vrijednosti koje je posjedovala.
Poznata je njena venecijanska rezidencija Palazzo dei Leoni (Lavlja palača), izgrađena od istarskoga kamena na kanalu Grande koji siječe ovaj nestvarni grad i po kojem je markiza jedina plovila bijelom gondolom, dok su svi ostali po pravilu brodili – crnom. Poseban dio palače bio je rezerviran za njene portrete koje je manijakalno naručivala od manje ili više cijenjenih slikara, opsjednuta idejom da na taj način kupuje svoju već spomenutu – besmrtnost. Drugačija pod svaku cijenu – bio je njezin moto, dodatno utvrđen hedonističkim zabavama koje je priređivala. Posebno se pamte venecijanske bakanalije, gdje su goruće baklje nosili goli Nubijci, a goste plašila mogućnosti da im pod stol dogmiže udav, još jedan od markizinih kućnih ljubimaca.
Glumica Tilda Swinton stilsku inspiraciju pronašla je u Luisi Casati. Potpuno je jasno zašto je osebujna markiza bila nepresušni izvor inspiracije mnogim kreativcima iz modne industrije. Koji god dio gore opisanog izgleda i stila njezina života pogledate – ugledat ćete jedan modni look, lako i često reinterpretiran na modnim pistama današnjice. Posebno se ističu reinterpretacije ili počasti kojima su je na svjetla pozornice ili pod svjetla reflektora ponovo priveli dizajneri poput Johna Galliana, koji je 1998. godine za Dior kreirao cijelu proljetno-ljetnu kolekciju visoke mode inspiriranu markizom. Pistom su tada šetale razne verzije La Casati, predvođene još jednom muzom specifičnog izgleda i magnetske moći – Suzanne Von Aichinger.
Slojevito, egzotično odijevanje s mirisom i raskoši Istoka i izgledom dekadentnih tridesetih godina prošlog stoljeća, savršeno se sljubilo s teatralnom Gallianovom vizijom. Chanel resort kolekcija velikoga Karla Lagerfelda iz 2009. godine također je nastala pod utjecajem markizinog stila te je prigodno prikazana u ljeto iste godine na poznatoj venecijanskoj plaži Lido. Lagerfeld se i kasnijih godina vraćao liku Luise Casati koju je u cameo ulozi u njegovom modnom filmu “Once Upon A Time”, snimljenom povodom stogodišnjice kuće Chanel, utjelovila androgina Jamie Bochert.
Mnoštvo skica koje Lagerfeld radi povodom svake kolekcije otkrivaju Casati u njegovoj interpretaciji, i što je zanimljivije – otkrivaju i mnoge današnje modne velikanke koje joj nevjerojatno nalikuju! Lagerfeld je tako na papiru spajao Casati s Carine Roitfeld, nekadašnjom urednicom francuskog Vougea, moćnom ženom karakterističnog prodornog, debelim slojem kajala obrubljenog oka, čija se ekstravagancija očitovala u editorijalima koje je stilizirala u raznim najmoćnijim svjetskim magazinima. Spoj Roitfeld-Casati kasnije je zaživio i u obliku fotografija koje je Kaiser snimio s Roitfeld reinterpretirajući neke od kultnihCasatinih crno-bijelih fotografija.
Casati je spojila i kreativne velikane, fotografe Mana Raya i Paola Roversija s eteričnom, androginom i iznimno uzbudljivom pojavom glumice i ljubimice svih drugačijih - Tildom Swinton. Spoj je izrodio fantastične fotografije na kojima je Swinton u Roversijevoj režiji reinterpretirala neke od Casatinih najdojmljivijih izdanja tijekom desetljeća kojima je carevala. Koliko su se prepričavala i kopirala izdanja kojima je oduševljavala i šokirala, toliko su, i još više, intrigirala izdanja koja zbog svoje tehničke preambicioznosti nikada nisu zaživjela pred širim auditorijem. Među njima posebno mjesto zauzima kreacija namijenjena da zablista pred sudionicima bala Etiennea de Beaumonta, poznatog francuskog “grofa od ekstravagancije”. Kostim Svetog Sebastijana sastavljen od oklopa i mnoštva strelica sa zvjezdicama koje su pomoću električnog napona trebale zasjati u trenutku kada se Casati prikaže uzvanicima, u posljednji je trenutak zakazao. Naime, La Casati je pretrpjela strujni udar prije nego je ušetala u dvoranu te je povrijeđena i morala je odustati od zabave.
Luisa Casati osebujnim stilom oduvijek nadahnjuje umjetnike i performere poput Lady Gage. Casatino enormno bogatstvo topilo se pred njenim nezasitnim apetitom za novim palačama, antikvitetima, selidbama, skupocjenim automobilima, najskupljim nakitom Lalique, smaragdima, dijamantima i drugim draguljima, pariškim ekstravagantnim toaletama i sve neobičnijim zabavama. Dvadesete godine prošlog stoljeća zatekle su je u tada nezamislivo velikom dugu od 25 milijuna dolara zbog kojeg je bila prinuđena prodati svoje nekretnine. Venecijanska palača već je bila prodana, kasnijih godina dočepala je se još jedna bogatašica, ljubiteljica umjetnosti Peggy Guggenheim, te je pretvorila u izložbeni prostor za svoje kolekcije moderne umjetnosti, gdje se danas ni po jednoj sitnici ne može naslutiti da je tu nekada davno carevala markiza Luisa.
Pariška rezidencija od crvenoga mramora, Palais Rose, pamti markizine zadnje bezbrižne dane, ali i sunovrat dodatno potaknut ekonomskom krizom, koji je završio likvidacijom vile i svih Casatinih portreta, a priča se da ih je bilo oko 130. Na tim aukcijama bila je i Coco Chanel, markizina suvremenica i generacijska pripadnica. Konačni udarac zadala joj je i neumitna istina da je njena pojava – izašla iz mode.
Desetljeća koja su uslijedila provela je u Londonu po jeftinim smještajima, zabavljajući gradske kolorite poput Quentina Crispa, baveći se crnom magijom i bacajući uroke na svoje neprijatelje, što je i jedan od razloga, uz njen karakterističan makabrističan izgled, zašto je zovu jednom od prvih fashion gotičarki. Inzistirajući do samog kraja na dijeti koja se sastojala od džina u lošijim i šampanjca u boljim danima te kokaina, obnavljajući svoju garderobu tražeći perje i odbačeno krzno po uličnim kantama za otpatke, markiza Luisa Casati umrla je od izljeva krvi u mozak prvog dana lipnja 1957. Ostavši do kraja vjerna sebi i svojoj viziji, pokopana je na londonskom groblju Brompton, u omiljenoj leopard-haljini, s umjetnim trepavicama i posljednjim miljenikom iz svoje menažerije – prepariranim pekinezerom.
Napisala: Inesa Antić Fotografije: Getty Images/Guliver