„Kad slikam, osjećam se najslobodnije i najsretnije jer se tako mogu izraziti i prenijeti svoje emocije u određenu sliku. Kad je završim, volim je pokloniti dragoj osobi. To je izvrstan način na koji mogu usrećiti ljude i svojima najdražima dati dio sebe“, riječi su 18-godišnje Ane Majstorović. Ana pohađa X. gimnaziju „Ivan Supek“, prirodoslovno-matematički smjer. Među sve te silne brojke iznenada se umiješala umjetnost.
Posve slučajno. Kao djevojčica, Ana je od džeparca kupila štafelaj i platna te počela slikati.
U Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu još tijekom osnovne škole pohađala je razne radionice. Tako je svijet suvremene umjetnosti postao njezina velika strast. Uskoro je postala „dio“ muzeja svojim volontiranjem. Posebno se ponosi svojim vodstvom u muzeju pod nazivom „Mojim očima“ u kojem svojim vršnjacima prezentira određen broj djela na način na koji ih vidi i doživljava.
Sebe vidi kao studenticu Arhitektonskog fakulteta jer će tako, kako kaže, na najbolji mogući način izraziti svoju ljubav prema arhitekturi, izražavanju i umjetnosti.
Naravno, najviše je opušta slikanje i crtanje, a nikada neće zanemariti ni zvuke rocka i metala. To su joj omiljeni.
Smatra da uspjeh ne dolazi preko noći. „Potrebno je vježbanje, vježbanje i samo vježbanje“, ističe djevojka zaraznog osmijeha.
„Svatko može ostvariti svoj san uz dobru volju i rad. Iskreno vjerujem u to i nadam se da ću uspjeti u ostvarenju svog sna. Za deset godina vidim se u lijepom arhitektonskom uredu, s lijepom, dugom, crvenom kosom i dalje dobrim stilom, uz psa i mačku te barem jednom izložbom iza sebe.“
Kristina Mišić (17), glazbena umjetnica
Foto: Story
Kada je ugledate, djeluje poput slatke rock lutkice. Umiljata i vesela 17-godišnja Kristina Mišić „rastura“ u sviranju klavira. Njezina profesorica iz glazbene škole Lidija Lovrić Vidiš potvrđuje nam kako je izrazito talentirana. I mi joj vjerujemo. Dok smo je snimali, uvjerili smo se da ima još talenata – izvrsno glumi i pleše. Kristina pohađa školu primijenjene umjetnosti i dizajna, smjer glazbeni razred. Osim toga, pohađa i glazbenu školu. Pretrpan svakodnevni raspored ne predstavlja joj nikakav problem – samo čisti užitak. U slobodno vrijeme vježba sviranje klavira. Kada je pitate u čemu je najbolja, odmah će reći da joj upravo sviranje sjajno leži. Samouvjerena je, ali i istodobno svjesna da je pred njom još puno rada kako bi mogla ostvariti svoje snove.
Najbolje se opušta na pijanističkim i rock koncertima. Ima velike planove za budućnost i otkriva kako se nakon završene srednje škole vidi na Glazbenoj akademiji.
Jako se ponosi 3. nagradom na natjecanju u Veneciji i 3. nagradom na međunarodnom natjecanju. „Za uspjeh je najbitniji rad, a prije svega organiziranost. Smatram da je to teško postići, ali rezultat nakon toga je jako lijep. Nezamjenjiv je osjećaj kada postignete nešto na što se ponosite.“
Bez straha, s puno optimizma i vizija, velikim koracima gazi prema naprijed, a putem svojim stavovima poziva na razmišljanje i puno starije od sebe.
U 30-ima sebe vidi kao sretnu i uspješnu ženu, u braku s voljenom osobom. Usprkos svoj ambiciji i adrenalinu koji ide uz nju, ističe kako uvijek daje prednost ljubavi. „S kim ću dijeliti svoje uspjehe ako ne s voljenom osobom?!“
Domagoj Lasić (19), brucoš medicine
Foto: Story
On je oskarovac znanja. Domagoj Lasić. Brucoš Medicinskog fakulteta u Zagrebu.
Jedan od najboljih učenika svoje generacije u zagrebačkoj II. gimnaziji spremno je prihvatio izazov na fakultetu.
Simpatični Domagoj ove je godine bio na državnim natjecanjima iz informatike, fizike, kemije i matematike. I pogađate, ostvario je sjajne rezultate. To mu je u ruke donijelo Oscar znanja. Titula mu laska, kao i to što je ljetos imao čast predstavljati Hrvatsku na međunarodnoj olimpijadi iz kemije (IchO) koja se održala u Hanoju, u Vijetnamu. Znanje, trud i zalaganje omogućili su mu brončanu medalju.
„Za uspjeh su najpotrebniji trud, malo talenta i volja za radom, jer da bi bio dobar u nečemu, moraš to prije svega voljeti te imati cilj i truditi se doći do njega. Ono što želimo ne dolazi samo od sebe, nego to trebamo zaslužiti svojim zalaganjem.“ Objema nogama na zemlji, Domagoj je dečko koji ima neke drugačije interese od svojih vršnjaka. Od izlazaka, na primjer, njemu je zabavnije kovanje planova. Nakon diplome želi se posvetiti znanosti.
„Ne znam hoće li to biti u Hrvatskoj ili negdje u inozemstvu, vrijeme i okolnosti će krojiti sudbinu.“ Iako mu je velika želja provesti nekoliko godina u inozemstvu i tamo izgraditi karijeru, priznaje da bi se, naposljetku, volio prepun znanja i iskustva vratiti u svoju domovinu.
Domagoja najviše opušta druženje s prijateljima i obitelji, čitanje beletristike i znanstvene literature. Kad ga pitate koji je njegov moto, kao iz topa će ispaliti: „Ako nešto želiš, možeš to i ostvariti.“ Čini se kako njemu to itekako polazi za rukom.
Napisala: Una Zima
Fotografije: Matea Smolčić Senčar
