Ne, ja nisam taj muškarac. Ne, nisam taj sretnik čiju naklonost i pogled istovremeno žele dvije duše željne ljubavi. Željne mene bez obzira na to kojim slovom počinje to što nudim duboko u sebi. Nestvarno i bezobrazno bilo bi da sam upravo ja taj “frajer”. No nemojte ni u ludilu biti dovoljno bahati i pomisliti da sam prestao biti sanjar. Tamo gdje danas krećemo snovi su sve. Prokletstvo i spas. Anđeo i vrag. Svima nam dobro znana soba 23. Zatvaram oči i gledam nju pokraj sebe kako srećom i istinom uništava svaku sumnju na vidiku. Nema te žene koja nam može poremetiti idilu koju smo htjeli, na kojoj smo radili i u koju fanatično vjerujemo. Takva se dama još nije rodila. Gledam oko sebe i vidi vraga... stvarno je nema ni blizu. Plešemo i ljubimo se, ali nikada reda radi. Drugima koji nas gledaju dajemo nadu da ONO NEŠTO ipak postoji, svaki naš pokret ima svrhu i poruku. Ljubav prije svega. Dižem se lagano plešući na prste i snimam situaciju koja je do prije sekundu bila dobitna, ali vuk u meni njuši nešto novo. Nešto poznato, a opet tako daleko da mora da mi je cijelo vrijeme pred nosom. Ovo je jedna od onih situacija kada te netko skida bez pitanja i “zrači zrake kroz zrak”. Ovo nije situacija, ovo je prijetnja i ne znam da li da se bojim ili uživam u njoj. Napokon sam locirao izvor. Ako ne lociramo izvor, ova kolumna završava upravo ovdje i naslov se nikada i ne dogodi. Niste vi te sreće. Njene oči boje prijateljstva mijenjaju se u boju želje i odobravanja. Žena najviše kaže kada gleda u ono što joj se sviđa i kada je sigurna u sebe. To je najzaraznija istina o vama ženama. Sve drugo je foliranje i poza. Taktičko paljenje perifernog vida rezultira potvrdom svih mojih sumnji. Sumnje uskoro postaju motiv i inspiracija za neki novi ples, a takav ples, dame i gospodo, vodi samo do jedne stvari. Ravno do plesa u troje. Čaganje u dvoje zna biti komplicirano, a zamislite tek koliko se bolno gaze tri para nogu od kojih dva para furaju štikle. Jaaooo!!!

Pitanje je vremena i sudbine kako će se i kada plesni parovi separirati i zaplesati dvije odvojene koreografije na tom turniru prijateljica. Prvu prijateljicu ćemo za potrebe lakšeg razumijevanja štiva nazvati ONA, a drugu OVA. ONA ga voli, poznaje, ljubi i ima u srcu već dovoljno dugo da ga zove svojim, a OVA je u priči tek odnedavno, no ni kriva ni dužna osjeća potpuno isto. Čak je uvjerena da ga može voljeti bolje, više i bezobraznije. Možda zato što je svježa krv, a možda zato što je OVA po samom karakteru vrelija krv. Kako god bilo, on je, sjetimo se, locirao izvor i samim time ne može nikako van iz igre. Pravila su jasna, ulično prljavo jasna. ONA ili OVA uzima sve. Takve situacije uvelike ovise o odlukama koje s razlogom zovemo sudbinom, a donosimo ih inspirirani znakovima koji su posvuda oko nas. Kada ti znakovi postanu intenzivni, mi se sve više prepuštamo i djelujemo po onom “go with the flow” modu. To vrijedi za sve aktere ove priče, no moram napomenuti da je bez sumnje najvažnija njegova uloga. Svjestan sebe i situacije u kojoj se nalazi “frajer” se zadovoljava ONOM i ignorira OVU ili preuzima inicijativu i pušta da srce ispriča priču bez straha i zadrške (čitaj “go with the flow mode”). To je ujedno jedan od njegovih najvećih životnih izazova ako nije onaj ograničeni frajer i papan koji u tome vidi samo priliku da povali dvije frendice i s tim tanašnim plijenom ode u svakodnevicu svog jadnog života ispunjenog folerskim pričama o svojoj veličini. Ne, ja nisam taj muškarac. NOPE!
Zašto je to za njega najveći životni izazov? Prije svega funkcionirati slobodno i sa srcem danas je jako skupo. Rizik je maksimalan. Sreća u životu ima najvišu cijenu i zahtijeva hrabre poteze. One brzopotezne, kaubojske. Lako je gledati filmove, no mnogo ih je teže živjeti. Vraćamo se u već nam svima poznati “go with the flow mode” u kojem gradski kauboj pogleda duboko u svoje srce i dušu te odluči da ne želi biti kukuljica poput većine nego poželi zasjati u punom sjaju i postati leptir. Ova kolumna se od sada, dragi moji, zove “Kada dvije frendice vole istog leptira”. Kada dvije istinski vole svog istog, jednako im predivnog leptira, najbolje im je da se udalje jedna od druge što prije jer će posljedice biti manje bolne i fatalne. ONA ili OVA uzima sve. On ne uzima ništa jer se zaljubljuje u divna krila koja je dobio i to mu je više nego dovoljno. Način na koji on sad vidi sebe intenzivno mijenja gotovo cijeli njegov pogled na svijet. Što god se dogodi s frendicama nije njegova krivnja. Ne, ne! Nikoga se na kugli zemaljskoj ne može i ne smije kriviti za emocije koje osjeća. Koliko god to nekog boljelo. To je najsebičniji čin nas ljudi. Pogotovo kad gradski kauboj postane leptir. Možemo samo uživati u čudu i pustiti ga da leti. Nemojmo si lagati, svi sanjamo da poletimo, samo odabrani među nama to dovoljno istinski žele. Rijetki imaju muda.
Procedura održavanja frendica frendicama vrlo je jednostavna. ONA i OVA mogu egzistirati samo u slučaju da leptir odmah bezglavo odleti iz njihovih života. Sve drugo je iluzija i obmana. Ako pobijedi ONA, stvari se bitno mijenjaju samo za OVU, koja teško da će se moći dovesti u situaciju uživanja u frendičinoj sreći. Dolazi do sve manje druženja i preočitog izbjegavanja. ONA i on su sretni. Ako se dogodi da leptir popije s izvora vrele krvi i nekim mu se čudom svidi gutljaj, onda OVA ima paralelno najljepšu i najružniju situaciju u svom životu. Samo OVA tada zna koliko je teško frendici pogledati u oči i suočiti se s istinom. Nije ju bilo lako gledati ni ranije dok su željele istog, a kamoli sad kad gradski kauboj i OVA ponosno jašu skupa. U tom suvremenom Johnny Bravo vesternu bitno je naglasiti da nema ćoraka, meci rade žive rane, ljudi nisu statisti, i sunce u pozadini nije na platnu. Ono je stvarno i bez šešira bi vas moglo pošteno opaliti po čelu. Baš onako kako to život najčešće radi. Čvrsto i bez najave. U glavu! Jedno je jasno kao kristalno jasan sunčan dan. Dvije frendice mogu i vrlo često žele voljeti istog “frajera”, no zamislite tek da ista ta “frajerčina” voli obje frendice... uf!!! Ne, ja nisam taj muškarac. Fotografije: Dražen Kokorić, Facebook