Gotovo nitko za žene ne dizajnira toliko dobro kao što to rade one same. Uzmimo za primjer Coco Chanel, Jil Sander ili pak Phoebe Philo za Céline. Ova trojka učinila je više za demonstraciju ženske moći od svih muških kolega zajedno. One razmišljaju o ženama kakve stvarno jesu, dok muški kreatori razmišljaju o ženama kakve sanjaju. Činjenica je da muškarci nikada neće shvatiti ženski mozak, isprepleten tajnama i kodovima koje samo one mogu razumjeti. I tu dolazi do elementarne nepovezanosti zbog koje žene vrlo često ne razumiju što se događa na modnoj pisti (ne misleći pritom na psihotične, površne trendseterice koje iz sezone u sezonu hiperventiliraju na svaki komad odjeće).

Tom Ford Tom Ford nije rođen u chic Francuskoj, nego u ruralnom Teksasu. Nije studirao na Central Saint Martins Collegeu, već je bez majice konobario u slavnom Studiju 54. Ali Tom Ford je iščitavao žene bolje od svih svojih prethodnika i nasljednika. Naravno, Christian Dior i Cristobal Balenciaga bili su vrlo bitni, ali u kontekstu izvanrednih rješenja siluete i povijesti mode, gdje njihov jezik nije korespondirao s onim što žene žele, već s onim što se od njih očekivalo da odijevaju. Ford nikada nije studirao modni di­zajn, nije proveo mladost u Europi, već između New Yorka i LA-a hraneći svoje strasti prema povijesti umjetnosti i arhitekturi. Kao bezobrazno zgodan dvadesetpetogodišnjak upoznao je znatno starijeg modnog urednika Richarda Buckleya koji će postati njegov mentor, glavni lobist i ljubav života. Iskusni Buckley nanjušio je da njegov dečko nije samo lijep, već u glavi ima i sasvim jasnu sliku onoga što želi postići.
Tom Ford i Valentino Snaga mladog Forda bila je (i ostala) u tome da je želio sve. Apsolutno sve. Bez kompromisa. Nakon što je zakoračio na put prema gore, shvatio je da varljivim modnim Olimpom može zavladati jedino ako ima apsolutnu kontrolu nad svojom sudbinom. Na tom putu nisu postojale slučajnosti ili pak nenadani karmički udarci. Samouvjereni Tom osjećao je da se uvijek nalazi na pravom mjestu u pravo vrijeme. Kratko se kretao modnim krugovima New Yorka, gdje je osnovna iskustva stekao u kući Perry Ellis za vrijeme vladavine Marca Jacobsa, a ključni je trenutak nastupio već 1990. kada ga je Buckley preporučio svojoj prijateljici Dawn Mello. Ona je u to vrijeme bila kreativna direktorica posrnule talijanske kuće modnih dodataka Gucci - sazdane od spleta tragedija, obiteljskih intriga, ubojstava i lošeg ukusa. Malverzacije koje su članovi obitelji Gucci izvodili tijekom svojih klanskih ratova oko kontrole nad poslovanjem doslovno su uništili ostatke ostataka nekada luksuznog kožarskog branda. Gucci je živio od stotinjak licenci, poput onih na upaljače koji su se za nekoliko dolara prodavali u duty-free dućanima diljem svijeta. U tu klasičnu dramu, Ford je bez ikakva modnog kredibiliteta ušao na mala vrata.
Stilistica Carine Roitfeld, prijateljica i muza Toma Forda Samokontrola i ambicija dvije su moćne muze koje vas mogu odvesti na sam vrh. Ford je svoj put započeo tiho, no ta tišina ubrzo je postala izuzetna buka. Korporativni direktori Guccija nisu shvaćali minimalistički seksepil njegovih prvih kreacija i modnih dodataka. Dok su oni očekivali rapsodiju neukusnih ukrasa, Ford je tvrdoglavo inzistirao na povratku jednostavnosti i u toj borbi nastavljao je rušiti zidove svojom fascinantno simetričnom glavom. Četiri godine nakon njegovog dolaska Mello napušta Gucci, a u raštimanu fotelju kreativnog direktora, s nepune 32 godine, sjeda Tom Ford. Samo mu je još nedostajao snažan poslovni partner koji će razumjeti njegovu viziju i štititi mu leđa. Uskoro se pojavio odvjetnik Domenico De Sole, izvršni direktor Guccija u Americi. Prepoznavši potencijal mladog Forda, odlučio se nametnuti kao investitor i predsjednik kompanije. Konačno su sve karte na Fordovu stolu bile posložene, napokon je mogao započeti ono za što se strpljivo pripremao.
Mario Testino, zaslužen za provokativne vizuale reklamnih kampanja za Gucci Što je zapravo Ford htio? Prva polovica devedesetih bilo je konfuzno modno razdoblje. Alternativci i nova generacija modnih kreativaca slavili su grunge i dekonstrukciju, u kojima se većina žena jednostavno nije mogla snaći. S druge strane, u Parizu sve više u fokus dolazi briljantni Helmut Lang koji uz njemačku kolegicu Jil Sander promiče promišljeni, filozofski minimalizam. Na modnoj pozornici tog vremena jedini konkurent Gucciju bio je Gianni Versace sa svojim urnebesno seksepilinim kreacijama. Svijet se pomalo zasitio preglamuroznog Versacea, no još uvijek nije bio spreman prihvatiti radikalnog Helmuta Langa i u tom međuprostoru pojavio se Ford kao kompromisno rješenje.
Ford je izuzetno seksualno i senzualno biće opčinjeno allureom i mistikom žena koje su vladale njemu najobožavanijom dekadom - sedamdesetim godinama. Seks je bio polazna točka i Versacea i Forda, ali dok je Gianni u svojim kolekcijama koristio seks da bi ženama pružio osjećaj samopouzdanja, a njegova je filozofija s godinama postajala suviše površna i pomalo neukusna, Ford je odlučio koristiti seks da bi tim istim ženama podario moć. Ovo su bile devedesete i žena više nije morala biti natapirani objekt požude, već je tražila potpunu ravnopravnost s muškarcem, kako u kući, tako i u uredu. Ono što je Ford uspio pokazati već prvom kolekcijom u ožujku 1994. bila je transformacija žene iz bića seksepila u biće moći. Njegove žene nisu na pistu izlazile u haljinama dubokih rezova. One su preferirale hlače niskog struka ili pak stroge uske suknje u kombinaciji sa satenskim, “nestašno” otkopčanim bluzama. Toliko nestašno da se ispod njih mogao nazrijeti crni grudnjak od fine čipke. Tom Ford kao da je upakirao dominu i suvremenu poslovnu ženu, u koktel koji je zračio sofisticiranim, zavodničkim seksepilom kojim ona vlada situacijom. Ta erotična jednostavnost ostavila je kritičare bez daha.
Krucijalnu ulogu u njegovom radu odigrala je Fordova muza - francuska stilistica Carine Roitfeld. Sve što je dizajnirao za Gucci bilo je inspirirano njenom pojavom. Tom je promatrao kako Carine drži cigaretu, križa noge dok sjedi, pije vodku… Carine mu je bila utjelovljenje uspješne žene koja vlada svojim životom, a da se pritom ne srami vlastite senzualnosti. U paketu s Carine došao je fotograf Mario Testino koji je zaslužan za najkontroverznije Gucci kampanje. Ovaj trojac oblikovao je drugi dio devedesetih i prve godine novog milenija svojim drskim, zarazno neodoljivim vizijama. Višeslojna jednostavnost je ono za čime su žene žudjele, htjele su seksi bluzu koju će preko dana zakopčati do grla, ali će je čim padne mrak nonšalantno raskopčati spremne za zavođenje. Ženama su trebali praktični komadi koji svojom pojavom neće iskakati iz mase u očajnoj potrebi da privuku pažnju - već suptilno osvajati. Kako su sezone odmicale, milijuni žena krenuli su pobožno obožavati Forda.
Njegov uspjeh nije bio samo u stvaranju moderne seksepilne garderobe, već u tome što je potpuno kontrolirao apsolutno svaki aspekt kuće Gucci. Od kampanja do interijera trgovina, od osmišljavanja revija do autoriziranja svakog komada koji je izlazio iz ateljea. Ford je redovito vodio marketinške sastanke nakon čega bi bez ikakvih problema otišao do dizajnerskog studija pregledavati nove tkanine. Kompanija je rasla iz godine u godinu, a profit se slijevao neviđenom brzinom. Već 1999. Ford postaje kreativni direktor Gucci Groupa, koji na vrhuncu moći pod svoje krilo uzima brandove Yves Saint Laurent, Bottega Veneta, Balenciaga, Alexander McQueen i Stella McCartney. Sve to uz pomoć François-Henrija Pinaulta i obiteljskog konglomerata PPR-a (danas Kering), koji se ujedinio s Tomom i Domenicom.
Glavni i osnovni Fordov cilj uvijek je bila apsolutna kontrola. Njegove prve kolekcije za Yves Saint Laurent skandaliziraju modnu javnost, dok veliki umirovljeni dizajner doslovno vrišti u suzama zbog oskvrnuća koje Ford izvodi. Ipak, profit kuće raste zahvaljujući Tomovu uspješnom receptu prenesenom iz Guccija. Ubrzo nastaje potencijalno najkultnija kolekcija kuće Gucci prikazana u sezoni jesen/zima 2002. Uz zvuke legendarne pjesme “Edge of Seventeen” Stevie Nicks, na pistu suvereno izlaze djevojke u slojevitim crnim kreacijama, s nezaobilaznim smokey eyes i razbarušene kose. Uske sjajne satenske hlače, asimetrično krzno sasvim nonšalantno vezano svilenim trakama i jednostavne crne salonke simboliziraju ultimativnu viziju Toma Forda. Isto tako radi se o najsnažnijem odavanju počasti Carine Roitfeld koja je stilizirala reviju kao da i sama namjerava izaći na pistu. Rubovi na kaputima su nedovršeni, rukavi su preveliki, ispod njih se nalazi haljina-negliže, a oko vrata manekenki su crne trake i križevi.
Ovaj gotički rock modni trenutak slijedile su ovacije publike. Jer žena nikada nije izgledala toliko opasno i toliko privlačno. To je ujedno bila jedna u nizu posljednjih kolekcija Toma Forda za Gucci jer “bog seksa” uskoro napušta kuću koju je doslovno podigao iz pepela. Razlog njegova odlaska leži u činjenici da je Gucci potpuno preuzeo luksuzni konglomerat koji Fordu nije jamčio potpunu kreativno-poslovnu kontrolu na kojoj je s pravom inzistirao. Njegov odlazak preko noći uzrokovao je dramatičan pad dionica, urednici su bili u šoku, a žene su trčale u Guccijeve trgovine da bi pokupovale posljednje komade s Fordovim potpisom. Bilo je jasno da je jedna važna modna era zauvijek završila. Vjerojatno je i sam Ford instinktivno osjetio da su žene spremne za novu promjenu koja je odudarala od njegovih estetskih kodova. Potpuno se povukao iz javnosti, ali godinu dana nakon odlaska uz pomoć modnog imperija Estée Lauder predstavlja liniju parfema koja u prvim tjednima ruši sve rekorde prodaje. Ford na trzište lansira sve više beauty proizvoda, a 2006. tiho najavljuje svoj povratak u modu dizajnirajući luksuznu kolekciju za muškarce, posvećenu čistom muškom modnom hedonizmu. Koristeći koncept Savile Rowa, najpoznatije londonske krojačke ulice, ne radi revije, izbjegava medije i polako gradi svoje beauty carstvo. U tri godine otvorio je seriju luksuznih trgovina za muškarce te režirao višestruko nagrađivan film “Samac” koji je oduševio filmsku kritiku i publiku.
Tom Ford i Julianne Moore Tek 2010., šest godina nakon posljednje kolekcije, najavljuje povratak ženskoj modi, ali isključivo kroz privatne prezentacije za šačicu odabranih klijentica. Prve kolekcije i dalje slave glamur sedamdesetih godinainspiriran stilom Biance Jagger i Marise Berenson. Nekad prepoznatljiv dizajn Ford zamjenjuje vlastitom inačicom senzualnog holivudskog glamura koji zbog visoke cijene i ograničenosti postaje niche proizvod. Iz kolekcije u kolekciju postaje sasvim vidljivo da je Ford postao suviše repetitivan i što je najgore - retrospektivan u svom radu.
Tom Ford Njegove kreacije više ne posjeduju aroganciju, moć i svježinu slavodobitne Gucci ere. Štoviše, posljednja Tom Ford kolekcija prikazana u Londonu je izazvala konfuzne reakcije svih prisutnih jer je dizajner prilično (ne)vješto koketirao s glamurom kroz prizmu napadnog pop-arta. Ford je ostao kreator potencijalno najintrigantnijih parfema za širu javnost, njegova muška linija besprijekorna je pojava na crvenim tepisima širom svijeta, ali ona mistična moć kao da je nestala 2004. godine. Ne radi se o tome da instinkt stari, već je Ford, očekivano, zamijenio svoje prioritete. Zahvaljujući divovskom statusu na stranicama enciklopedije modne povijesti, Ford se više ne mora nikome dokazivati. Isto tako, shvaća da je vladao trenutkom, i da je taj trenutak prošao te ne postoji ništa što ga može vratiti. No, za žene - Tom Ford je bio i ostao jedan od najvažnijih muškaraca njihova ormara. Napisao: Grgo Zečić Fotografije: Getty Images/Guliver