A nismo ti mi više skupa – rečenica koju zadnjih mjeseci najčešće čujem prilikom susreta s poznanicima i frendovima iz noćnog života moga rodnog grada. Redovno su to one veze za koje su svi mislili da funkcioniraju besprijekorno i lagano poput prvog seksa u kući velikog brata, no kad se zagrebe ispod površine, nešto opaaakooo smrdi. Taj smrad ne izaziva sjaj i suze u oku kao što nam to rade npr. luk ili češnjak. To je jedan potpuno drugačiji i noviji sjaj. Premaz iz neke sasvim druge dimenzije. Onaj sjaj kada ti partner već naveliko primjećuje druge, ali iz navike i ziheraštva ostaje s tobom u vezi. Čast iznimkama, ali ovakvih je situacija stvarno već pun kufer. Nemojmo se lagati, barem polovica nas prošla je takav scenarij i stoga su ovi reci rezervirani za premaz i sve koji su njime tako vješto premazani. Vesela je i prpošna. Sređuje se i često optimistično fućka. Svako malo je na mobu i chata s frendicama u grupi. Vikendom ide van s curama i ne smeta joj što ti nikad nećeš s njima bar na cugu. Govori ti da si najbolji dečko na svijetu, a najbolji dečki zaslužuju najbolje. Ti baš i ne osjećaš taj zlatni tretman na sebi i sve je nekako više u priči nego na djelima. Kompadre moj, čini mi se da ovdje netko nekog “maže”, a to definitivno niste vas dvoje. Kužiš i jasno je kao dan da je netko u igri, ali nemaš konkretnih dokaza i nećeš biti luzer koji poskrivečki ulazi u njen mail ili fejs. Sve koji su tako razotkrili prevaru čekao je isti rasplet nemilih događaja. Žustra rasprava, svađa, priznanje da si sve vidio i pročitao u inboxu njenog Facebook profila, ružne riječi i na kraju standardni knock out prekid na pas mater. Na ulici se više ne pozdravljate i prekida se svaka komunikacija te padate u teški zaborav ‒ i vi i sve lijepo što ste skupa proživjeli. Da, to je taj timeline za one bez taktike, a mi to, nadam se, nismo. Ili? Nismo jel’ da? Okej, recimo da nismo.

Dokaz da se može uzdignuti iznad tuđih nivoa besramnosti i egoizma prilažem sa zadovoljstvom. On je simpatičan, zgodan i zanimljiv momak koji je morao otići na kraći poslovni put. Klasika. Od petka do ponedjeljka. Destinacija Italija. Viva Italia! Nešto mu nije štimalo s telefonom pa mu je draga dala svoj stari iPhone jer njoj više ne treba jer ima novi. “Super, hvala, ljubavi moja. Najbolja si!” Ode čovjek tako curinim iPhoneom naoružan u Italiju i usred poslovnih sastanaka koje je imao, krenu mu dolaziti poruke na fejsu. Ne na njegovom fejsu. Na njenom fejsu. Njenom inboxu. Njen švaler. Njen mali sa strane. Njen loverboy. Njen udvarač joj piše, a njen službeni dečko usred Italije na kristalno jasnom Hrvatskom čita njihova dopisivanja jer se dama nije odlogirala na aplikaciji. Bravo, curka! Mora da je čudo u krevetu jer prepametna i nije baš. Ne možeš sve u životu.
No vratimo se na temu tj. na triler. Možete si zamisliti koliko se mačo osjećao dečko u još više mačo Italiji dok se ovih dvoje kombiniralo njemu na dlanu ispred nosa. Junačina to nekako preživi i uz nadljudske napore izdrži da ju ne nazove i preko telefona je pošalje tamo gdje joj je mjesto. Frajer fino dođe u ponedjeljak natrag doma i prije nego se ona vrati s posla, krene surfati oglase sa stanovima. Damica dođe kući, “pusa ljubavi, kako si, što radiš?” On njoj kaže da gleda stanove po netu, a ona oduševljeno: “Super! Znači, selimo se u veći, ha?” Kralj njoj na to kaže: “Ti da. Ti se seliš u veći stan, a ja ostajem upravo ovdje.” Ostatak priče možete pretpostaviti i sami ‒ suze, ispadi i njeno čuđenje uz objašnjenja koja su samo njoj jasna. ‘Ajde, barem nekome. Ova nam istinita i itekako životna priča služi da se podsjetimo da i kad nam gurnu loptu kroz noge, još uvijek stignemo izaći kao pobjednici. Ti meni kroz noge jednom, ja tebi dvaput plus letiš van iz stana. Vrh! Naravno, to je onaj lijepi dio balade u kojoj glavni lik mora još puuuno, puno ljepotica privesti u svoju garsonijeru kako bi barem malo ublažio patnju duše i tijela svog. Zajeban je taj ego. Treba hitno napraviti neke tabletice protiv njega. Išlo bi k’o ludo. Dok čekamo tu čarobnu tableticu, primimo se nečega što nam je već znano. Stari dobri sklek. Pričam nedavno s kolegom s radija o tome što i kako kad prekineš s malom pa kao, kako se ponašati, što raditi. Rekoh mu najiskrenije: “Frende, samo jednu stvar trebaš raditi. Jednu po jednu. Jedno te istu. Sklek. Sklek za sklekom i tako dok ne razbiješ nos o pod. Jer, realno, kad te sretne bivša i osjeti da si u stanju povaliti pločice u kupaoni i parkete u sobama, to ih pali i bok. Vole kad si vojnik u bulji, a smiješ se kao da si dobio na lotu, iako imaš 30 kuna u džepu. Sklek je lijek. Evo, imamo i slogan. Kakvi psihijatri. Bacanje para. Sklekovi. Zapamti, možda nećeš od sebe nikada odgurnuti pod, ali zato ćeš se konstantno dizati. No kad jednom dovoljno zavoliš biti gore, odjednom mala ne zaboravi odlogirati se s fejsa. Čudno, ali istinito. Fotografije: Matea Smolčić Senčar