U noći 8. veljače 2026., Benito Antonio Martínez Ocasio, poznatiji kao Bad Bunny, je ušao je u povijest kao prvi latino solo umjetnik koji je bio glavni izvođač na Super Bowl Apple Music Halftime Showu, onaj koji je nastupio gotovo u potpunosti na španjolskom jeziku, pred publikom od stotina milijuna gledatelja u Levi’s Stadiumu u Santa Clari, Kaliforniji. Jednostavno rečeno, viđeno je bio nastup pun ritma i kulturoloških elemenata, ali sa snažnom porukom zajedništva i ponosa. Fantastičan spoj zabave, identiteta i vizualne interpretacije.
Više od nastupa
Show je započeo kada je Bad Bunny izašao iz reda visokih stabljika šećerne trske, i upravo je to bila točka na kojoj je krenuo storytelling. Okružen ljudima koji (kao) sijeku trsku bila je prva slika koja je podsjetila na stoljetnu kolonijalnu povijest ali i na fantastičnu energiju kojom se živi u tom dijelu svijeta. Bad Bunny je otvorio show s hitom “Tití Me Preguntó”, a slijedile su pjesme “Yo Perreo Sola,” “Safaera,” “Party,” “Voy a Llevarte Pa’ PR,” “El Apagón,” “Café Con Ron” i završna pjesma “DtMF”, ali to nije bilo sve, jer su oduševili trenuci odavanja počasti reggaeton legendama, dok je Bad Bunny spajao kulturu Portorika s globalnim pop zvukom.
Poseban trenutak bio je nastup Rickyja Martina na pjesmi “Lo Que Pasó a Hawaii”, te trenutak u kojem je fantastična Lady Gaga otpjevala salsa verziju pjesme “Die With a Smile”, pridruživši se Bad Bunnyju u plesnom dijelu nastupa.
Scenografija i Zara outfit
Kako bi sve to viđeno bilo dovoljno impresivno, pobrinula se ekipa odgovorna za scenografiju, i umijeće kako samo u osam minuta preoblikovati stadion u mini verziju Portorika, s poljima šećerne trske, štandovima s piraguama, zaleđenim desertima koji se prodaju na ulicama, prodavačima kokosa, ljudima koji igraju domino i La Casita, Bad Bunnyjeva kućica u kojoj je odrastao, detaljima koji su oblikovali osjećaj zajedništva i svakodnevnog života otoka. Scenografija je nije bila samo dekoracija, već vizualna priča o otporu i kulturi Portorika, što je cijeli nastup obojio snažnom porukom o ponosu, jedinstvu i važnosti ostati vjeran sebi.
I dok su se mnogi pitali uoči ovog nastupa, u čijem će outfitu Benito nastupiti, on je iznenadio u Bad Bunny je nastupio u bijelom custom outfitu iz Zare, s natpisom OCASIO i brojem 64 na leđima, dok su plesači nosili elemente tradicionalnih portorikanskih uzoraka i modernih plesnih kostima. Zašto Zara? Objašnjenje je jednostavno, u Portoriku obožavaju Zaru.
Trenuci za pamćenje
Jedan od najdirljivijih trenutaka bilo je pravo vjenčanje usred nastupa. Par je pred publikom i kamerama izgovorio zavjete i zaplesao prvi ples uz Bad Bunnyjev ritam. Da, oni su na mjestu događaja imali i veliku tortu, a oni su samo jedan od brojnih parova koji učestalo pozivaju Bad Bunnyja da bude gost na njihovim vjenčanjima, a Bad Bunny je na tu gestu zahvalio odabirom upravo ovog stvarnog para mladenaca na show gdje se dogodilo stvarno vjenčanja.
Također trenutak koji je dirnuo milijune gledatelja je bio onaj kada je Bad Bunny predao svoj Grammy Latino dječaku koji je simbolično podsjetio na malog Benita, na obiteljske trenutke doseljenih radničkih obitelji. U showu su nastupu su sudjelovali Lady Gaga, Ricky Martin, ali i Pedro Pascal, Jessica Alba, Cardi B i Karol G, koji su svojom prisutnošću dodatno naglasili kulturnu priču i atmosferu (portorikanskog slavlja), te pokazali koliko je velika podrška koju Bad Bunny ima.
Zabava ali i snažna poruka
Show je završio moćnom porukom na jumbotronu The only thing more powerful than hate is love. Bad Bunny je podigao nogometnu loptu s natpisom Together we are America, simbolizirajući zajedništvo, kulturu i identitet, dok su oko njega plesači noseći zastave zemalja Amerika u rukama donijeli eksploziju energije. Dovoljno je pogledati bilo koji klip s nastupa kako bi bilo jasno da je Bad Bunnyjev Halftime Show bio je više od nastupa.
To je bila vizualna, kulturna i emotivna priča o Portoriku, njegovim ljudima i glazbi, 13 minuta koje su ostavile publiku širom svijeta očaranom i inspiriranom. Spoj zabave, identiteta i vizualnog storytellinga, s jasnom porukom da različitost, kultura i zajedništvo imaju svoje mjesto u srcu američkog društva i šire.
