Pariz je u utorak navečer dobio prizor koji je izgledao gotovo filmski. Eiffelov toranj svjetlucao je u zlatnom tonu, dok su ispred njega, na Trocadéru, iznad piste visjeli golemi zlatni lusteri. Cijeli je prostor podsjećao na raskošni pariški salon, a scenografija nije bila tek spektakularna kulisa. Ista je ideja prožela čitavu kolekciju jer je Vaccarello Saint Laurent doslovno obukao u zlato.
Haljine koje prate tijelo, sjajni brokati, safari jakne, bomberice, trench kaputi i naglašena ramena izmjenjivali su se na pisti, hvatajući svjetlost svakim pokretom. Iako je zlatna boja kolekciji dala gotovo teatralnu raskoš, siluete su ostale prepoznatljivo Vaccarellove, senzualne, snažne i pomalo opasne. Saint Laurent kakav je gradio posljednjih deset godina.
Deset godina Vaccarellova Saint Laurenta
Kada je 2016. preuzeo kuću od Hedija Slimanea, Vaccarello je naslijedio vrlo snažan vizualni identitet. Umjesto da ga radikalno mijenja, izgradio je vlastitu verziju Saint Laurenta, onu u kojoj su gola koža, kratke siluete, oštra ramena, prozirnost i izrazita seksualnost postali gotovo njegov zaštitni znak. I zato je zanimljivo da je upravo sada, na desetoj godišnjici, crnu koja je toliko dugo bila temelj njegove vizije Saint Laurenta, zamijenio zlatom.
A onda se sve promijenilo
Pred sam kraj revije moda se počela smirivati. Pistom su prošetali modeli u crnim haljinama od prozirnog šifona, duge siluete i dramatični rukavi. Tada je na pistu izašla Charlotte Gainsbourg. U crnom Saint Laurent odijelu otpjevala je pjesmu kojom je zaključen show, a njezina je prisutnost cijelom trenutku dala dodatnu emocionalnu težinu. Gainsbourg je već godinama jedna od najprepoznatljivijih figura Vaccarellova Saint Laurenta, pa njezin nastup nije djelovao kao slučajan dodatak, nego kao prirodan dio priče koju je dizajner gradio.
A onda je izašao Vaccarello. S osmijehom se naklonio publici koja ga je dočekala na nogama, te napravio nešto zbog čega se o ovoj reviji danas govori gotovo jednako kao i o samoj kolekciji. Prišao je prvom redu i predao ključeve dječaku koji je sjedio među gostima. Zasad nema objašnjenja što je taj trenutak trebao značiti. Tek neobična gesta, ili? No teško ga je promatrati potpuno odvojeno od svega što se događalo oko revije.
Vaccarello upravo obilježava deset godina u Saint Laurentu, a već se neko vrijeme govori o njegovu mogućem odlasku iz kuće. Ni Saint Laurent ni Kering zasad nisu potvrdili da odlazi, ali sam čin je imao osjećaj kraj. Bez obzira na to hoće li Vaccarello ostati ili otići, njegova je era u Saint Laurentu već dovoljno duga da se može govoriti o vrlo jasnom autorskom poglavlju i umijeću stvaranja mode. Zato, ako se zaista pokaže da je ovo bio kraj, teško je zamisliti prikladniji oproštaj.
