“Uz pogrešnu ženu život je nepodnošljiv” - Ranko Zidarić

Glumac kojega gledamo u ‘Zakonu ljubavi’ Ranko Zidarič priča o svojoj kćerkici Zori i promjenama koje su mu se dogodile kad je upoznao svoju drugu suprugu Ivanu Uhlik

Story 

Kao što to i sam priznaje, zagrebački glumac Ranko Zidarić uvijek je bio malo drukčiji od drugih. Dok priča o svojem životu, na­li­ku­je na Hamleta ovog doba koji ne zna treba li prihvatiti realnost i pokušati biti sretan ili se vratiti u svoj svijet mašte. Izgledom možda odaje dojam ozbiljnog, mrkog i rezerviranog muškarca, ali ispod površine krije se vrlo topla i iskrena osoba koja se voli šaliti na svoj račun. Story:Nedavno ste se vratili na male ekrane ulogom u sapunici ‘Zakon ljubavi’, a spremate i novu predstavu u Gavelli. Ovaj je jesen za vas puna privatnih i poslovnih obaveza. Zna biti jako naporno, ali ne žalim se. Drago mi je što se nastavilo moje prijateljstvo s Avom, na snimanjima je zanimljivo, posebno meni koji imam mnogo zajedničkih scena s Vanessom Rad­man. A nastavilo se i moje prijateljstvo s Filipom Šovagovićem koji režira, mogu unaprijed reći, hit-predstavu ‘Ilijada’. Story:Lijepo je imati mogućnost surađivati s najboljim prijateljem Filipom Šovagovicem koji vas spominje u svakom svojem intervjuu. Ma, dajte, nisam znao. Oduvijek je bio zaljub­ljen u mene, ali otkako sam se oženio i dobio dijete, posebno mu je teško. Srećom, ima curu pa mu dani nisu toliko dugi. Šalim se. Ne tulumarimo kao nekad, ipak smo mi sad ozbiljna ekipa u godi­nama. Na­uživali smo se, nismo bili od onih što su s mamom pravili ajvar. Evo, baš mi je javio da je u Supetru i da ima odličan recept za pašticadu.

Story 

Story:U intervjuu prije četiri godine opisali ste se kao minimalno sretnu osobu. Od­on­da se štošta dogodilo, jeste li promijenili mišljenje? Sad sam zlatna sredina. Bila su to vremena kad sam imao razloga za depresiju, bio sam odvo­jen od svoje kćeri, što sam vrlo teško po­dno­sio. Mnogo se toga promijenilo posljednjih godina, bilo bi tužno da nije. Ot­­ka­ko je Zora došla na svijet, dani su mnogo užur­baniji, intezivniji, ali i ljepši. Ne­mam više toliko vremena za sebe, svoju samoću i kontemplacije. Sad bih platio da mogu dva sata biti na miru sam sa so­bom i buljiti u žir na stablu. Story:Jeste li samotnjak? Volim biti sam u prirodi, ondje se očistim od svega i mogu normalno funkcionirati. Danas mi ti izleti jako nedostaju, ali imam svoj krug prijatelja, tzv. terapijsku zajednicu koja mi po­mog­ne kad mi je teško.

Story 

Story:Kakav je bio osjećaj nakon 14 godina postati tata drugi put? Jeste li imali tremu? Nije bilo baš lako. Da nije Ivana u pitanju, ne bih se tako lako odlučio imati drugo dijete. Posebno danas u ovim ludim vremenima kad se pitaš je li prava odluka dovoditi djecu na svijet, pitaš se hoceš li sutra biti živ. No kad odbacim te crne misli, lijepo je ponovno postati tata.Uživam ujutro otići na tržnicu, skuhati nešto lijepo, pomagati Ivani dok je beba još mala.  Story:Tko je odabrao ime Zora? Sara nam je stalno predlagala neka imena, stotine ih je predložila, a među njima je bilo i ime Zora. Ivana i ja smo se oduševili, zrači optimizmom i nadom. Tako smo dobili Zoru koju volim uspavljivati svojim pričama. Story: Kako je Sara prihvatila sestricu? Bila je presretna. Sara je jedno hiperinteligent­no dijete, razumije sve što se oko nje zbiva. Uži­va što ima sestru, 14 godina je bila je­dinica i sad je to jedan novi trenutak za nju. Sva treperi kad je gleda, lijepo ih je vidjeti zajedno.

Story 

Story: Kako se slažu Sara i vaša druga supruga Ivana? Super! U našoj kući je uvijek opuštena i normalna atmosfera. Nema urlanja, naređivanja, tiranije. Ne podnosim roditelje koji se prema dje­tetu odnose kao prema psu i govore im, primjerice, ma­kni to iz ruke, što si to dirala, kako se to po­na­šaš... Djeci treba dati da razvijaju osobnost, usmjeravati ih polako i pružati im pu­no ljubavi. Strogom disciplinom ne možeš ništa postići. Sara jako voli crtati i slikati, a s obzirom na to da polovica Iva­ni­ne obitelji ima veze sa slikarstvom, njih dvije uvijek nađu temu za ra­z­govor. Ali, nemojte me pogrešno shvatiti, ne filozofiraju o umjetnosti.  Story:Što radite kad vas Sara potpuno izbaci iz takta? Podignete li glas? Mislite kad me izludi? Više puta sam ja nju izludio. Kad nanjušim da me hoće izludjeti, ta­da počnem raditi gluposti. Rijetko se vidimo pa se rijetko i svađamo. Ponekad to bude četiri puta mjesecno, a ponekad rjeđe. 

Story 

Story: Koliko dijete i prava žena muškarcu mogu dati samopouzdanja, učiniti ga jačim? Ovisi o tome kakav je muškarac. Imaš onih koji imaju super obitelj pa i dalje od sebe prave bu­dalu. Više nemam toliko vremena da razmišljam o svome životu, što je i bolje. Mož­da me to čini jačim, poletnijim. Obitelj te zaokupi, više nisi sam sa sobom. Ja to nikad ni­sam htio biti. Story:Kad se rodila Zora, jeste li se­bi postavili neke granice, obećali si da ćete pokušati biti bolja osoba? Čudan sam kad je o tome riječ, če­sto mijenjam mišljenje. Primjerice, tre­bao bih prestati pušiti, ali nikako da se to do­go­di. Otkako se Zora rodi­la, pušim na balkonu i smrzavam se, no nisam si zadao neki suludi zadatak. Sve sam više siguran da bih bio najsretniji kad bih dobio posao na ne­kom osamljenom otoku i ondje vodio dramsku sekciju. Shizofrenija posla danas me može potpuno izludjeti. Story:Jednom ste rekli da ste kao dijete mami u vrtu brali cvijeće dok su drugi dečki u dvorištu ganjali loptu. Čini se da ste oduvijek bili osjetljiviji od ostalih. Zar sam to stvarno rekao? Pa, bio sam malo sumnjiv i čudan. Moji su se bojali da ne završim u šorcu i grudnjaku prvi u povorci na gay prideu.

Story 

Story:Priznali ste da ste nakon raz­vo­da postali jako sumnjičavi prema že­nama i vezama. Čime vam je Ivana dala do znanja da je ona prava? Nisam odmah shvatio da je Ivana pra­va, meni ipak treba dulje. Kad se rastaneš, postaneš preoprezan, u naj­ma­­njoj sitnici prepoznaš nešto što ti je prije sprži­lo mozak, trzaš se na negativ­ne zna­kove. Po­vi­jest prošlih ljubavi ne da ti na­prijed. Kad sam shvatio da mi Ivana odgovara, opustio sam se i počeo uživati. Prestao sam na papir stavljati pluseve i minuse, pus­tio sam da se nešto dogodi. Ima­li smo Ivana i ja us­po­na i padova u tri i pol go­di­ne veze. Jednom smo i pre­kinu­li, no sudbina nas je opet spojila. Story:Što je presudilo da se možete opustiti uz Ivanu? Nije mi dala dopuštenje da pričam o njoj pa sam sada u nezgodnom položaju. Ivana posjedu­je kvalitete koje malo žena ima, realna je i čvrsta. Mora biti čvrsta kad je sa mnom, uz mene izdrže samo oni koji nisu normalni ili oni hi­per­inteli­gentni. Ima onu vrstu mudrosti ko­ju jako cijenim, drži stu­pove obitelji dok sam ja samo radna snaga. Ukratko, razumije me bez da joj išta kažem.

Story 

Story:Gdje ste upoznali Ivanu? Sad sigurno u glavi imate neku romantiku, no bio je to jedan posve obican susret u kafiću koji se razvio u nešto mnogo neobičnije. Story:Jesu li žene superiorniji spol? Naravno. Vladaju svijetom, a muš­kar­ci su dovoljno glupi da vjeruju kako su oni tu ne­­kakve face. Svi koji imaju malo soli u glavi zna­­ju da žene vode igru. Počnimo s likom majke. Story:Koliko je na vas utjecala majka? Moja mama Danica je Šibencanka, jaka žena, radišna, jednostavna i smirena. Često bi mi zna­la reći da sam previše osjetljiv. I čudan. Na­učila me da cijenim tu posebnu žensku mudrost. Ima žena koje će kad se muškarac napije, urlati, ljutiti se, prigovarati i tko zna što još. No ima i onih, a te mi se mnogo više sviđaju, koje će ti, dok umireš od glavobolje i mučnine, hladnokrvno reci: “Baš mi je drago što ti je loše” ili “Baš mi je drago što si se malo opustio” i pri­tom umirati od smijeha. Tada kod muškaraca proradi grižnja savjesti, počnu razmiš­lja­ti glavom. Mi muškarci smo uglavnom kreteni, kad pokraj sebe imaš pogrešnu ženu, tada je život nepodnošljiv.

Story 

Story:Vi kao da imate traume zbog čudljive ženske naravi? Ma ne, samo prezirem žene koje se cijeli dan depiliraju i šminkaju i on­da dođu nekom pametovati. Ne volim površne žene. Story:Opraštate li ili pamtite? Oprostim jer mi se ne da zafrkavati s osvetom. Ne da mi se puno baviti s lju­dima. Mislim da bih oprostio ženi kad bi me prevarila, bilo bi mi teško, ali bih to prož­vakao. Nisam od onih koji nakon pogreške gaze i muče ljude. Story:Koliko puta su vas povrijedile žene? Nisam brojao, ali dosta. Nažalost, ja sam njih puno više, ali iz muške gluposti, a ne iz zloće. Story: Jeste li se ikad zaljubili u kolegicu?  Dogodilo se, kad radiš ovakav posao, nije lako kontrolirati emocije. Provodiš s osobom 24 sata na dan i zaboraviš vanjs­ki svijet. Voljeli smo se ja i jedna glumica, ali nećete ništa više doznati, neću vam reći tko je to.

Story 

Story:Djelujete kao jako suzdržana osoba. Ne znam ni sam zašto. Kao i otac, i ja sam ponekad pre­­int­ro­vertiran ili imam eksploziju vese­lja - kod kuce se zafrkavam od jutra do mraka, izvodim gluposti i na­smija­vam Ivanu.Vo­lim se sprdati s lju­dima, smiš­ljam glupe viceve kojima se smiju samo moji shizofreni prijatelji koji su svi redom gori do mene. Najbliže sam Kafki­nu Josefu K., stalno nešto haluciniram. Story:Pišete li još? Pišem male zen pričice o ži­votu. Umo­bolne, ali za­nim­ljive. Ivani se jako sviđaju jer se bave luzerima. Story:Jeste li bili luzer dok je niste sreli? Sebe stalno tretiram kao nekog luzera, imam velike oči, a male ruke. Živim u svom prostoru mašte i zato se i bavim glumom jer sam stalno u nekon polusnu i to mi se sviđa.