Krajem lipnja rukometaš Ivan Slišković i njegova supruga Anamaria trebali bi proslaviti prvu godišnjicu braka, a da uistinu bude posebna i nezaboravna pobrinuo se novi član obitelji. Naime, kako ekskluzivno doznajemo, supružnici Slišković nedavno su dobili prvo dijete, dječaka kojem su nadjenuli ime Luka.  - Za nas je to veliki dar i Božji blagoslov te smo zahvalni na tome - rekli su nam ponosni roditelji, čija je ljubavna priča počela prije nekoliko godina.

Rođenje sina Luke domaćem rukometašu najljepši je dar za godišnjicu
arhiva Storyja 


Ivan je svoju odabranicu zaprosio u listopadu 2018. godine, a bračne su zavjete izmijenili u Velikoj Gorici, gradu u kojemu je atraktivna stjuardesa odrasla. Dosad je često boravila i kod njega u Njemačkoj, gdje se 197 centimetara visok lijevi vanjski igrač preselio prije dvije godine zbog ugovora s klubom Göppingen. Kako stoji na Facebook stranici Hrvatske katoličke zajednice Göppingen-Geislingen, Anamaria je u slobodno vrijeme pomagala predavati vjeronauk u Geislingenu. No ovoga će ljeta promijeniti adresu jer je 28-godišnji sportaš iz Splita potpisao dvogodišnji ugovor s portugalskim šampionom Porto Sofarmom i tako uspješno nastavio karijeru koja je u jednom trenutku bila neizvjesna. Naime, nakon Olimpijskih igara u Rio de Janeiru obolio je od žljezdane groznice, odnosno mononukleoze, i to dok je bio na samom vrhuncu karijere. Imao je 24 godine i igrao za jedan od najjačih europskih klubova, mađarski Veszprém, kada je bolest zaustavila njegov strelovit uspon. Oporavljao se godinu i pol te mu je to razdoblje ostalo u lijepom, ali i lošem sjećanju.

Rođenje sina Luke domaćem rukometašu najljepši je dar za godišnjicu
Goran Kovacic/PIXSELL 


- Najviše sam dobio kada je riječ o obitelji i prijateljima jer smo mi sportaši za taj dio zakinuti zbog putovanja, utakmica, svega... puno toga žrtvujemo. Doživio sam tada i život izvan rukometa i jako je dobar - kaže, ali dodaje da mu je rukomet ipak jako nedostajao.
- Kada gledaš utakmice na televiziji, uvijek ti nedostaje igra, pogotovo kada gledaš Europsko prvenstvo kod kuće te prvenstvo prije, pogotovo ono u Francuskoj 2017. godine. Naravno da mi nedostaje reprezentacija. Poseban je osjećaj igrati, radiš to cijeli život i nedostaje ti kada ti bude oduzeto. Želim uživati u rukometu, želim ga igrati. Zato sam se i vratio nakon toliko duge pauze - da igram, da uživam i dam sve od sebe. Što će to donijeti, ne znam, neka bude Božja volja - ispričao je pretprošle godine za portal balkan-handball.
Zasad mu ide jako dobro, a uz ovakvu podršku s tribina pretpostavljamo da će ovoga bivšeg reprezentativca sreća pratiti i dalje.